U organizaciji Njemačke fondacije za međunarodnu pravnu suradnju (IRZ), u suradnji s Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, u Tuzli je u razdoblju od 26. do 28. studenog 2024. godine održana Regionalna konferencija ustavnih sudova o temi „Jačanje zaštite ljudskih prava u oblasti zaštite životne sredine i klime preko ustavnih sudova“. U radu Konferencije sudjelovali su predsjednici i suci ustavnih sudova Republike Slovenije, Republike Hrvatske, Republike Srbije, Republike Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine, bivša sutkinja Saveznog ustavnog suda Njemačke prof. dr. Gabriele Britz, te predstavnici i pravni eksperti Njemačke fondacije za međunarodnu pravnu suradnju (IRZ). Cilj Konferencije bila je razmjena iskustava i najboljih praksi među sudovima u svezi s pravima građana na zdravu životnu sredinu, kao i u svezi s izazovima u tumačenju i implementaciji ekoloških normi na nacionalnoj razini.
Na Konferenciji se diskutiralo o značaju ustavnih sudova u tumačenju i očuvanju ekoloških prava, kao i o pravnim mehanizmima za zaštitu životne sredine. Posebna pozornost posvećena je ulozi sudova u tumačenju i primjeni zakona koji se odnose na zaštitu prirodnih resursa, te smanjenju emisije štetnih gasova, očuvanju biološke raznovrsnosti i smanjivanju klimatskih promjena. Sudionici su naglasili da zaštita životne sredine nije samo pravna obveza, već i temeljno ljudsko pravo koje mora biti zaštićeno na svim razinama pravne stečevine imajući u vidu odgođene posljedice zagađenja. Djelujući sada, štitimo sadašnju generaciju, ali i generacije koje dolaze, a ustavni, ali i redovni sudovi preuzimaju proaktivnu ulogu i moraju djelovati pro futuro. Treba uvijek imati u vidu da postoji obveza konkretnog zagađivača, ukoliko je propisana nacionalnim zakonom, da naknadi štetu, a ako nema takvog nacionalnog zakona, onda je to obveza države. Pri tome se oni subjekti koji poštuju ekološke propise ne mogu obvezivati na solidarnu naknadu štete.
Razmijenjena je i konkretna praksa ustavnih sudova te komentirani konkretni slučajevi iz prakse koji se odnose na zaštitu životne sredine, uključujući i odluke u svezi s urbanizacijom, industrijskim zagađenjem i obnovljivim izvorima energije. Poseban značaj dan je odlukama koje omogućuju održivi razvoj.
Zaključci Konferencije
• Djelovanje ustavnih sudova za budućnost: Imperativom zaštite životne sredine sve se mijenja pa smo danas obvezni kroz djelovanje ustavnih sudova misliti na budućnost i raditi za nju. Ustave ne treba tumačiti i provoditi samo kako bi se prevazišla prošlost, već i na način da se omogući sigurnija budućnost.
• Povećana uloga sudova u zaštiti životne sredine: Ustavni sudovi trebaju prepoznati svoju odgovornost u primjeni ekoloških zakona i standarda, te odigrati ključnu ulogu u provedbi zakonodavstva koje štiti životnu sredinu.
• Uloga sudova u implementaciji održivog razvoja: Ustavni i redovni sudovi moraju imati ključnu ulogu u balansiranju potreba za ekonomskim razvojem i očuvanjem životne sredine. Na taj način oni doprinose ostvarivanju ciljeva održivog razvoja, posebno u kontekstu donošenja odluka koje uzimaju u obzir dugoročne ekološke posljedice. Sve će se više tražiti odgovori od sudova, pogotovo u postupcima za naknadu štete zbog povrede prava na zaštitu životne sredine. Prilikom proglašavanja zagađivača odgovornim, sudovi moraju prepoznati zagađivača, a ne svojim odlukama obvezivati subjekte koji se pridržavaju ekoloških propisa na solidarnu naknadu ekološke štete.
Mora se imati na umu da postoje dva do sada utvrđena načela zaštite okoliša. Jedan je kroz članak 8. Europske konvencije kada se okoliš štiti kroz to pravo, a drugi, moderniji pristup, kojem sve više treba otvarati vrata, kada se okoliš štiti zbog samog okoliša. U skladu s tim, pravo na zaštitu daje se ekološkim organizacijama. Proces načina određivanja zaštite je pitanje nacionalnog zakonodavstva, ali je efikasna zaštita u rukama sudova.
• Pravo na zdravu životnu sredinu kao ljudsko pravo: Potrebno je uložiti dodatne napore glede unapređenja prava na zdravu životnu sredinu kao temeljnog ljudskog prava. Pravo na zaštitu životne sredine ne smije biti deklaratorno pravo. Potrebno ga je definirati kroz ustavnosudsku praksu.
• Jača integracija ekoloških načela u ustavna tumačenja: Potrebno je osigurati i unaprijediti jaču integraciju ekoloških načela u ustavna tumačenja, te omogućiti daljnji razvoj pravnih mehanizama koji omogućuju efikasnu zaštitu prirodnih resursa i zdravlja građana.
• Djelovanje na nacionalnoj razini: Razlike u pristupu ustavnih sudova pri odlučivanju nesporno postoje. Međutim, djelovanje u zaštiti okoline počinje na nacionalnoj razini, a zaštita klime je globalno pitanje.
• Efikasna implementacija zakonskih propisa: Iako postoje značajne zakonske norme i propisi, ključni izazov leži u njihovoj efikasnoj implementaciji.
• Podizanje svijesti o ekološkoj pravdi: Iznimno je važno obrazovati i podizati svijest građana o njihovom pravu na zaštitu životne sredine. Razumijevanje ekoloških izazova i njihovih pravnih aspekata ključno je za odgovorno donošenje sudskih odluka. S druge strane, odluke ustavnih sudova trebale bi imati edukativni karakter i utjecati na razvoj svijesti o zaštiti životne sredine.
• Pravna sredstva za zaštitu životne sredine: Pitanje pristupa pravdi, posebno glede zaštite prava na životnu sredinu, postaje ključni element za efikasnu implementaciju ekoloških zakona.
