Stav Okružnog suda da rok za podnošenje prijedloga za protivizvršenje računa od dana kada je reviziona odluka kojom je ukinuta pravosnažna isprava dostavljena advokatu koji je apelante zastupao u pravosnažno okončanom parničnom postupku, bez obzira na to što su apelanti lično podnijeli reviziju, zbog čega im je prijedlog za protivizvršenje odbačen kao neblagovremen i zbog čega su onemogućeni da bez meritornog ispitivanja prijedloga ostvare svoja prava, krši princip prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2229/07 od 17. decembra 2009. godine, stav 35, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 23/10, postupak izvršenja/protivizvršenja, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada Vrhovni sud nije temeljito obrazložio da li su i u kojoj mjeri nezakoniti dokazi koji su, u smislu pozitivnih zakonskih odredaba, trebali biti izuzeti utjecali na zakonitost i pravilnost presude.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3225/07 od 14. aprila 2010. godine, stav 41, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 95/10, nezakonit dokaz, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Pored činjenice da takvim postupcima Vrhovni sud stvara različitu praksu u istim činjeničnim i pravnim situacijama bez bilo kakvog, a pogotovo bez objektivnog obrazloženja svog postupanja, koje je uz sve to i različito, Ustavni sud ukazuje da se iz obrazloženja presude Vrhovnog suda ne može zaključiti da se Vrhovni sud prilikom tumačenja i primjene odredbe člana 143. ZOR-a bavio pitanjem šta je ratio legis člana 143. ZOR-a. Vrhovni sud je prilikom konkretnog odlučivanja očigledno propustio da obrazloži zašto bi cilj zakonodavca, kada je usvajao odredbu člana 143. ZOR-a, bilo rješavanje radnopravnog statusa radnika na čekanju i onih radnika koji nisu imali uređen radnopravni status samo za period od obraćanja poslodavcu do 5. maja 2000. godine, kada je ex lege prestao radni odnos svim radnicima na čekanju i onima koji se smatraju radnicima na čekanju ukoliko ih poslodavac do tog datuma nije pozvao na posao. Također, Vrhovni sud nije obrazložio zbog kojeg razloga je, u slučaju da je njegovo tumačenje odredbe člana 143. ZOR-a valjano, uopće relevantan datum 31. decembar 1991. godine, koji je zakonodavac propisao kao relevantan datum kada su lica bila u radnom odnosu. Dalje, Vrhovni sud je propustio da obrazloži značaj člana 143. ZOR-a za radnike koji su posao de facto izgubili nakon 31. decembra 1991. godine, ili im je nakon tog datuma radnopravni status bio neodređen u oba slučaja zbog ratnih sukoba. Vrhovni sud nije obrazložio ni na koji bi način, u slučaju kada bi se član 143. ZOR-a mogao tumačiti na način na koji ga je Vrhovni sud tumačio, u konkretnom slučaju tim radnicima, zbog kojih je član 143. ZOR-a i uspostavljen, radni staž bio povezan kako bi mogli ostvariti barem pravo na penziju i kako u slučaju da nastave da rade ne bi imali prekid staža osiguranja od sedam ili osam godina.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2270/07 od 14. aprila 2010. godine, stav 25, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 67/10, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud ne može prihvatiti ni argumente redovnog suda da ne postoji mogućnost izvršenja uzimajući u obzir izvršenikovu organizacionu shemu u kojoj nema odgovarajućeg radnog mjesta za apelanta. Istina je da u toj shemi nije predviđeno radno mjesto pomoćnika direktora, koje poslove je obavljao apelant prije nezakonitog otkaza. Međutim, to nikako ne znači da redovni sud, zbog izvršenikove postojeće organizacione sheme, može zaključiti da je izvršenje nemoguće i obustaviti predmetni izvršni postupak, pogotovo imajući u vidu da je pravosnažnom presudom, čije izvršenje apelant traži, utvrđeno da je apelantu kod izvršenika radni odnos prestao nezakonito. Dakle, prema mišljenju Ustavnog suda, iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno primijenili odredbu člana 63. stav 3. ZIP-a kada su obustavili postupak izvršenja pravosnažne sudske odluke.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2968/07 od 29. juna 2010. godine, stav 36, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 95/10, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju redovni sudovi, na osnovu relevantnih odredaba zakona, utvrdili da je tužbeni zahtjev apelanata neosnovan, pri čemu su u odlukama dali jasna i detaljna obrazloženja za takav zaključak, koja, prema mišljenju Ustavnog suda, ne ukazuju na bilo kakvu proizvoljnost u odlučivanju. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u svojim odlukama dali ocjenu svih provedenih dokaza, kako onih koje su predložili apelanti tako i dokaza tuženog. Naime, sudovi su nesporno utvrdili da tuženi u spornom periodu, koji je relevantan za primjenu člana 143. ZOR-a, nije primio druga lica iste struke kao i apelanti. Zbog toga se taj predmet u bitnom razlikuje od predmeta broj AP-1093/07, jer je tuženi dokazao da osporavana rješenja nisu donesena suprotno odredbama člana 143. ZOR-a. Iz navedenog proizlazi da procjena dokaza u osporenoj odluci nije bila očigledno proizvoljna, niti je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanata, u smislu prava na pravičan postupak, niti je apelantima tokom postupka nametan bilo kakav pretjeran teret u smislu dokazivanja svojih navoda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2074/07 od 24. septembra 2010. godine, stav 36, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/11, uspostava radnopravnog odnosa;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1589/08 od 9. februara 2011. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/11, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Kantonalni sud u vrijeme presuđenja zanemario striktne odredbe Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine kojim je propisana isključiva primjena konvertibilne marke kao jedinog zakonitog sredstva plaćanja u BiH. Osim toga, na taj način Kantonalni sud nije poštovao princip pravičnosti kao osnovni standard pri odlučivanju o naknadi štete zbog smrti bliskog lica.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3627/07 od 25. septembra 2010. godine, stav 42, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 26/11, naknada štete, denominacija i konverzija, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi arbitrarno primijenili odredbe materijalnog prava kojima su utvrđena pitanja zastarjelosti izvršenja izrečene kazne pristupajući izvršenju kazne iako je nastupila relativna zastara njenog izvršenja.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2402/08 od 25. marta 2011. godine, stav 31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 81/11, krivični postupak, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud ističe da činjenica da je žalbu izjavio tužilac koji nije zastupao optužnicu s obzirom na relevantne odredbe ZKPBD i činjenice konkretnog predmeta, suprotno navodima apelanata, sama po sebi ne pokreće pitanje pravičnosti postupka u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3808/08 od 12. maja 2011. godine, stav 19, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH
Imajući u vidu da su redovni sudovi na osnovu dokaza provedenih u postupku utvrdili da je apelant počinio krivično djelo 28. februara 1998. godine, te da se takvo utvrđenje sudova ne doima proizvoljno, kao ni obrazloženja sudova koja su dali za takvo činjenično utvrđenje, Ustavni sud smatra da nema proizvoljnosti u pogledu primjene odredaba materijalnog prava prilikom utvrđivanja vremena počinjenja krivičnog djela, kao i računanja zastarjelosti krivičnog gonjenja uzimajući kao vrijeme počinjenja krivičnog djela 28. februar 1998. godine, a ne 3. januar 1998. godine, kako je apelant smatrao da je trebalo. S obzirom na to da je kao vrijeme izvršenja krivičnog djela S. B. (izvršilac glavnog djela) utvrđen 28. februar 1998. godine, radnje pomagača, u konkretnom slučaju apelanta, bez obzira na to da li su prethodno učinjene, u pogledu vremena izvršenja određene su vremenom izvršenja glavnog krivičnog djela. Stoga, Ustavni sud smatra da su Kantonalni i Vrhovni sud dali dovoljno i jasno obrazloženje u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba pozitivnopravnih propisa, odnosno iz takvog obrazloženja ne proizlazi da su postojale okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, odnosno da je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja u vrijeme donošenja presude Vrhovnog suda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-806/08 od 23. septembra 2011. godine, stav 44, zastarjelost krivičnog gonjenja, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, zaključujući da je apelantici prestalo stanarsko pravo u smislu odredaba člana 16. stav 2. Zakona o prestanku primjene, očigledno proizvoljno primijenio relevantne odredbe Zakona o prestanku primjene. Također, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud pri donošenju svoje odluke propustio da uzme u obzir relevantne odredbe Porodičnog zakona (kojima su regulirani imovinski odnosi između bračnih supružnika), kao i odredbe Zakona o stambenim odnosima (koje reguliraju određivanje nosioca stanarskog prava nakon razvoda braka). Stoga, Ustavni sud smatra da je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2697/08 od 12. oktobra 2011. godine, stav 39, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 99/11, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Vrhovni sud na arbitraran način primijenio odredbe Zakona o nasljeđivanju i ZOO-a, utvrđujući da je predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju ništav, premda nije utvrdio da u konkretnom slučaju postoji bilo koji razlog za ništavost propisan odredbama navedenih zakona.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3650/08 od 12. oktobra 2011. godine, stav 31, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada je Vrhovni sud, prilikom odlučivanja o reviziji u postupku u kojem se odlučivalo o tome da li su zakonita rješenja donesena u disciplinskom postupku, očigledno proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise, odnosno primijenio je odredbu člana 78. stav 2. kojim je regulirana zastara vođenja disciplinskog postupka umjesto odredbu člana 81. stav 4. Zakona o radnim odnosima, kojom je propisan rok od 30 dana u kojem se disciplinski postupak mora okončati.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2443/08 od 25. oktobra 2011. godine, stav 41, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 104/11, radni spor, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da su redovni sudovi opojnu drogu koja je nađena koristili kao dokaz u krivičnom postupku, tačnije rečeno, to je bio de facto jedini direktan dokaz kojim se apelant teretio za predmetno krivično djelo, a taj dokaz pribavljen je proizvoljnom primjenom člana 120. stav 3. ZKPRS. Prema mišljenju Ustavnog suda, taj dokaz (opojna droga) nema potreban kvalitet da bi sudovi na njemu mogli zasnivati svoje odluke, kao što je učinjeno u konkretnom slučaju, te su na takav način donesene arbitrarne odluke kojima je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da je nesporno da nadležni tužilac u konkretnom slučaju nije izvršio otvaranje i pregled predmeta privremeno oduzetih od apelanta u skladu s imperativnim odredbama st. 1. i 2. člana 135. ZKPRS.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-291/08 od 19. novembra 2011. godine, stav 55, kvalitet dokaza, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Dakle, budući da Kantonalni sud nije ispravio propust Općinskog suda, te da ni on nije odlučio o cjelokupnom tužbenom zahtjevu, za Ustavni sud je neupitno da je Kantonalni sud u osporenoj presudi proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise, i to kako one koji se tiču primjene materijalnog prava (ZOO-a, odnosno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH), tako i procesne (čl. 2. i 176. ZOO-a), koji ga obavezuju da se kreće u okviru postavljenog zahtjeva, odnosno da odluči o glavnoj stvari i sporednim tražbinama, što je u konkretnom slučaju očigledno propustio učiniti, a što predstavlja kršenje apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-846/09 od 23. februara 2012. godine, stav 42, prava iz radnog odnosa, kamata, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud je ustanovio da je u konkretnom slučaju Apelaciono odjeljenje Suda BiH propustilo da primijeni odredbu člana 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, koja regulira pitanje povrata tzv. vojnih stanova onim nosiocima stanarskih prava koji su nakon 19. maja 1992. godine ostali u službi u bilo kojim oružanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ponavlja da navedenu odredbu nije problematizirao ni Evropski sud u presudi Đokić. Naime, suština presude Đokić je da se podnosiocu prijave omogući adekvatna kompenzacija zbog lišavanja prava na povrat stanova (restitucija). Ustavni sud ponavlja svoj stav izražen u Odluci broj U-15/11 da „po sistemu Evropske konvencije, nacionalne vlasti su te koje daju inicijalnu procjenu i postojanje problema od javnog interesa koji zahtijeva mjere lišavanja imovine i korektivnih postupaka koji treba da se preduzmu. Dakle, prema sistemu Evropske konvencije, država ima širok stepen slobodne procjene pri određivanju toga šta je od općeg interesa povodom rješavanja složenih pitanja kao što je i pitanje povrata tzv. vojnih stanova. Ustavni sud smatra da je i član 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima rezultat takve slobode procjenjivanja i već je u svojoj Odluci broj U-83/03 utvrdio da je u skladu sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer uspostavlja pravičnu ravnotežu između javnog interesa i nosilaca stanarskog prava".
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1527/11 od 15. maja 2012. godine, stav 51, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 56/12, stanovi JNA, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je drugostepeni sud preinačio prvostepenu odluku i odbio apelanticin tužbeni zahtjev da joj se naknada za ishranu u toku rada (topli obrok) za period nakon stupanja na snagu Općeg kolektivnog ugovora (8. septembar 2005. godine) isplati prema odredbama Granskog kolektivnog ugovora iz 2000. godine, budući da Tuzlanski kanton nije zaključio niti pristupio Granskom kolektivnom ugovoru iz 2000. godine (Odluka Ustavnog suda broj AP-1315/06), a pravna praznina koja je postojala u vezi s određivanjem visine naknade iz radnog odnosa (plaće, regres, topli obrok) namještenicima organa uprave i sudske vlasti u Tuzlanskom kantonu popunjena je Općim kolektivnim ugovorom koji je stupio na pravnu snagu 8. septembra 2005. godine, kojim je utvrđena visina navedenih naknada.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3417/08 od 15. maja 2012. godine, stav 71, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 44/12, prava iz radnog odnosa, primjena Granskog i Općeg kolektivnog ugovora, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su nadležni sudovi arbitrarno primijenili odredbe čl. 12. i 54. ZPP-a u apelanticinom slučaju, tumačeći da se utvrđivanje postojanja vanbračne zajednice smatra utvrđivanjem činjenice, a ne pravnog odnosa, budući da niti jedna zakonska odredba ne upućuje na takvo tumačenje, već da, naprotiv, iz odredaba čl. 2, 213, 230–234, 263. i 380. Porodičnog zakona proizlazi da se radi o pravnom odnosu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2900/09 od 13. juna 2012. godine, stav 35, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 64/12, postupak utvrđivanja postojanja vanbračne zajednice, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog proizvoljne primjene važećeg Zakona o prekršajima, tj. u situaciji kad je Kantonalni sud proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise zbog nastupanja zastare vođenja predmetnog prekršajnog postupka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3317/09 od 19. jula 2012. godine, stav 32, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 79/12;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3672/09 od 13. novembra 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 101/12, prekršajni postupak, zastara, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u situaciji kada nije utvrđena proizvoljna primjena Zakona o stambenim odnosima i Zakona o prodaji stanova na osnovu kojih su redovni sudovi usvojili tužbeni zahtjev prvotužioca i drugotužioca, odnosno odbili apelantov protivtužbeni zahtjev kada nisu postojali zakonski uvjeti da se utvrdi ništavost rješenja o dodjeli spornog stana, te kada nije izostalo obrazloženje redovnih sudova u pogledu suštinskog pitanja u tom sporu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2283/09 od 28. septembra 2012. godine, stav 43, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 93/12, nema povrede člana II/3.e) Ustava BiH
Članom V navedenog Zakona o porezu na promet nekretnina koji je važio u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja kojim je utvrđena osnovica za obračun poreza na promet nekretnina predmetnog poslovnog prostora i izvršen obračun poreza (29. maja 2008. godine) nije propisano oslobađanje od plaćanja poreza na promet nekretnina prilikom prve prodaje novosagrađenog poslovnog prostora, već je navedenom zakonskom odredbom propisano da se porez na promet ne plaća kada se vrši „prva prodaja još nenastanjene novosagrađene stambene zgrade ili novosagrađenog stana kao posebnog dijela zgrade". Ustavni sud primjećuje da je članom 6. stav 1. tačka d) „novog" Zakona o prometu nekretnina Zeničko-dobojskog kantona, koji je stupio na pravnu snagu 8. aprila 2009. godine, propisano da se porez na promet nekretnina ne plaća „kada se vrši prva prodaja još nenastanjene novosagrađene stambene zgrade ili novosagrađenog stana kao posebnog dijela zgrade ili novosagrađene poslovne zgrade ili novosagrađenog poslovnog prostora kao posebnog dijela zgrade". Dakle, predmetna kupoprodaja poslovnog prostora nije obuhvaćena odredbama o oslobađanju od plaćanja poreza iz člana 5. tač. od 1. do 10. Zakona o porezu na promet nekretnina koji je primijenjen na konkretan slučaj i kojim odredbama su izričito propisani slučajevi kada se ne plaća porez na promet nekretnina. U osporenim odlukama je obrazloženo da se u konkretnom slučaju ne može raditi o dvostrukom oporezivanju apelanta jer je potpuno različit osnov plaćanja PDV-a i poreza na promet nekretnina, te da Zakon o porezu na promet nekretnina u Zeničko-dobojskom kantonu ne isključuje svoju primjenu u odnosu na utvrđivanje obaveze plaćanja PDV-a, a, također, u svojim odredbama Zakon o PDV-u ne isključuje na bilo koji način primjenu Zakona o porezu na promet nekretnina u Zeničko-dobojskom kantonu.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3247/09 od 23. novembra 2012. godine, stav 20;
• Odluka o dopustivosti broj AP-3242/09 od 22. marta 2013. godine, stav 15, navodno dvostruko oporezivanje, apelacija očigledno (prima facie) neosnovana
Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe ZPP-a o naknadi troškova parničnog postupka na način da su, u situaciji u kojoj je apelant povukao tužbu kada je tuženi ispunio svoju obavezu nakon podnošenja tužbe za koju je tuženi dao povoda, jer je bio u docnji, primijenili odredbe ZPP-a koje reguliraju pitanje naknade troškova parničnog postupka kada tužilac u cijelosti izgubi parnicu, vezujući svoju odluku za trenutak početka parnice, a ne parničnog postupka, umjesto da su primijenili odredbu člana 390. stav 1. ZPP-a koja explicite regulira situaciju u kojoj je tužilac koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo nakon što je tuženi ispunio zahtjev.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2405/09 od 13. februara 2013. godine, stav 39, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/13, troškovi postupka, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi arbitrarno primijenili odredbe procesnog zakona i apelanta proglasili odgovornim za krivično djelo na osnovu dokaza pribavljenih tokom provođenja posebne istražne radnje – prikriveni informator, koja se prema zakonu nije mogla narediti za konkretno krivično djelo.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1158/10 od 28. februara 2013. godine, stav 55, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/13, posebne istražne radnje – informant, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je redovni sud u razrješenju spora proisteklog iz formularnog ugovora, primjenjujući odredbe Općih uvjeta koji su činili njegov sastavni dio, zanemario relevantne odredbe materijalnog prava čija primjena nije ograničena, ili isključena Općim uvjetima, a koje su bile od odlučnog značaja za razrješenje spornog odnosa.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1336/10 od 25. aprila 2013. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 41/13, potraživanja po osnovu isporučene električne energije, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zapaža da je Okružni sud pogrešno primijenio važeći Zakon o prekršajima kad je obustavio prekršajni postupak protiv odgovornog lica. Naime, prema prelaznim odredbama važećeg Zakona o prekršajima, u predmetnom postupku se primjenjivao stari Zakon o prekršajima (koji su sudovi, zaista, i primjenjivali u predmetnom postupku), čijom je odredbom člana 68. stav 3. propisano da se zastarjelost za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka prema odgovornom licu u pravnom licu ocjenjuje prema zastarjelosti za preduzimanje prekršajnog postupka prema pravnom licu, ako je za isti prekršaj propisana kazna i za pravno lice. Međutim, Ustavni sud smatra da ta činjenica (obustava prekršajnog postupka protiv odgovornog lica) u okolnostima konkretnog slučaja sama po sebi ne može predstavljati povredu apelantovih ustavnih prava. To zbog toga što Ustavni sud nije ustanovio proizvoljnost u utvrđivanju činjenica i primjeni materijalnog prava kad su redovni sudovi u osporenim odlukama, primjenom relevantnih odredaba Zakona o trgovini i Zakona o prekršajima, kao nesporno utvrdili da prekršajni postupak protiv apelanta nije zastario.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1315/10 od 12. juna 2013. godine, stav 41, prekršajni postupak, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je apelaciono vijeće Suda BiH, odlučujući samo o žalbi apelantovog branioca, preinačilo rješenje na njegovu štetu, vraćajući ga u procesni položaj koji je imao prije podnošenja zahtjeva, kršeći na taj način odredbe procesnog prava, ispitujući po službenoj dužnosti osporeno rješenje i u dijelu na koji žalbom nije ukazano, kršeći na taj način institut zabrane preinačenja na teže (reformatio in peius).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4533/12 od 12. juna 2013. godine, stav 34, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/13, zamjena kazne zatvora novčanom kaznom, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud primjećuje da u ZKP-u iz 1998. godine nije bio propisan rok u kojem se mora donijeti odluka kojom se vrijednost data na ime jamstva koje je propalo ima uplatiti u budžet kantona. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da propašću jamstva prestaju sva prava onog ko je dao jamstvo. Odlučna činjenica za propast jamstva mora nastupiti prije nego što je protekao rok zastarjelosti izvršenja izrečene kazne zatvora. U suprotnom, pošto se garancije jamstva protežu do stupanja na izdržavanje izrečene kazne zatvora, kada takva mogućnost više ne postoji zbog proteka zastarnog roka, ni jamstvo više nema svrhu i mora biti vraćeno onom ko ga je dao. Međutim, kada je jamstvo propalo prije proteka zastarnog roka za izvršenje izrečene kazne, činjenica da je nakon toga nastupila zastarjelost izvršenja izrečene kazne ne može utjecati na pravo onog ko je dao jamstvo da traži njegovo vraćanje. U tom smislu, bez značaja za ostvarivanje tog prava jeste i rješenje suda kojim se vrijednosti propalog jamstva imaju uplatiti u budžet kantona i rok u kojem se takva rješenja imaju donijeti, odnosno da li su, kao i u konkretnom slučaju, donesena nakon što je protekao rok zastarjelosti izvršenja izrečene kazne zatvora. Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi da su redovni sudovi arbitrarno primijenili pravo i tako povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1679/10 od 12. juna 2013. godine, st. 37. i 38, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 57/13, krivični postupak u kojem je određeno da apelantu ne pripada pravo na povrat iznosa jamčevine zbog očiglednog apelantovog izbjegavanja da pristupi sudu, nema povreda člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer je sud pri donošenju svoje odluke očigledno proizvoljno primijenio relevantne odredbe ZIP-a, budući da je rješenjem o izvršenju nametnuo izvršeniku drugačiju obavezu od one koja je utvrđena izvršnom ispravom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3144/13 od 17. septembra 2013. godine, stav 35, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/13, izvršni postupak, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno utvrdili činjenice i na tako utvrđene činjenice proizvoljno primijenili materijalno pravo, zaključujući da u okolnostima konkretnog slučaja nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja, što predstavlja zakonsku prepreku za pokretanje i vođenje krivičnog postupka, zasnivajući takav stav na zaključku da je tok zastarjelosti prekinut radnjom koja ne zadovoljava kriterij procesne radnje propisan zakonom koja se preduzima radi gonjenja učinioca zbog učinjenog krivičnog djela.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3105/12 od 22. oktobra 2013. godine, stav 74, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 92/13, zastarjelost krivičnog gonjenja, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi odbili apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog nezaključenja ugovora, jer apelant nije, u skladu s odredbama člana 183. ZOO-a, prethodno pismeno zatražio od tuženog zaključenje ugovora i pored toga što je prvostepeni sud utvrdio da je apelant dopisom obavijestio tuženog o pretrpljenoj šteti i njenoj visini zbog nezaključenja ugovora.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2941/10 od 22. oktobra 2013. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 89/13, naknada štete u vidu trpljenja zbog neuvođenja u posao za čije je vršenje apelant odabran na tenderu, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3.d) Evropske konvencije kada redovni sudovi u postupku utvrđivanja činjenica i izvođenja dokaza, posebno dokaza pribavljenih tokom provođenja posebnih istražnih radnji – prikrivenog istražioca nisu arbitrarno primijenili odredbe procesnog zakona.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5746/10 od 15. januara 2014. godine, stav 48, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/14, krivični postupak, informant, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da iz obrazloženja osporene presude proizlazi da je Okružni sud proizvoljno primijenio odredbe člana 6. Zakona o koncesijama („Službeni glasnik RS" br. 25/02 i 91/06) i člana 3. stav 2. i člana 43. stav 3. Zakona o Vladi RS.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1761/10 od 27. septembra 2013. godine, stav 53, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 84/13;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1757/10 od 23. januara 2014. godine, stav 30, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 26/14, poništenje odluke o dodjeli koncesije, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na primjenu procesnog prava kada su redovni sudovi, odlučujući u parničnom postupku zbog naknade razlike plaća, izašli van okvira svoje stvarne nadležnosti i bavili se ocjenom saglasnosti Zakona o porezu na dohodak s Ustavom FBiH, što je u nadležnosti Ustavnog suda FBiH.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2840/13 od 12. februara 2014. godine, stav 37, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/14, potraživanja tužilaca-sudija Kantonalnog suda vezana za isplatu razlike između isplaćene umanjene plaće obračunate nakon donošenja Zakona o porezu na dohodak i plaće koja je prije toga isplaćivana tužiocima, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Kantonalni sud pri donošenju svoje odluke arbitrarno primijenio odredbu člana IV.a Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o privremenom uređivanju prodaje stanova i člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5595/10 od 12. februara 2014. godine, stav 34, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/14, utvrđivanje prava na zaključenje ugovora o korištenju stana, povreda člana 6. Evropske konvencije
S obzirom na to da je članom 5. Zakona o plaćama kao kriterij za ostvarivanje dodatka za radni staž propisana svaka navršena godina radnog staža, te da ni tim, niti nekim drugim propisom nije regulirano da se pojam radni staž odnosi samo na radni staž ostvaren u BiH, ili samo radni staž upisan u radnu knjižicu, ili da se radni staž koji će biti priznat kao penzijski staž bilo u BiH ili u nekoj drugoj državi ne može računati kao radni staž na osnovu kojeg se isplaćuje dodatak za radni staž, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud arbitrarno tumačio i primijenio materijalno pravo kada je zaključio da apelantu ne pripada pravo iz člana 5. Zakona o plaćama jer se radi o radnom stažu koji nije ostvaren u BiH, odnosno o radnom stažu koji će apelantu biti priznat kao penzijski staž.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4771/13 od 12. marta 2014. godine, stav 46, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 30/14;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1623/13 od 8. maja 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 46/14, utvrđivanje visine minulog rada, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
