Plechlo protiv Slovačke (broj 18593/19, 26. oktobar 2023. godine)

Član 8. • Privatni život • Prepiska • Sudski nalog kojim se odobrava prisluškivanje telefonskih razgovora u kojima je podnosilac predstavke bio slučajni učesnik, u kontekstu krivične istrage koja ga se nije direktno ticala • Snimanje, čuvanje i zadržavanje presretnutih materijala • Uplitanje u prava podnosioca zahtjeva nije praćeno adekvatnim i djelotvornim garancijama protiv zloupotrebe

Činjenice

Podnosilac predstavke je Juraj Plechlo, slovački državljanin. Umro je 2022. godine, a njegov sin je nastavio postupak umjesto njega.

U junu 2006. godine izdat je nalog za prisluškivanje telefonskih razgovora u okviru istrage o sumnji na korupciju u Fondu za državnu imovinu, slovačkoj privatizacijskoj agenciji (FNI). Snimljeni su telefonski razgovori podnosioca predstavke s najvišim rangiranim funkcionerom FNI-a koji je bio meta prisluškivanja. Podnosilac predstavke nije bio direktno obuhvaćen istragom.

Nakon što je okončana istraga a da niko nije optužen, presretnute materijale je zadržala policija. Kasnije su ti materijali uvršteni u spis zasebne istrage koja je pokrenuta 2012. godine, a koja se bavila širokim rasponom stvari, uključujući i FNI u vezi s materijalima koji su prethodno bili postavljeni na internet, a za koje se tvrdilo da su rezultat operacije tajne službe koja je javnosti poznata pod kodnim nazivom Gorilla. Istraga kodnog naziva Gorilla nije se direktno ticala podnosioca predstavke.

Na osnovu podataka dobivenih iz prethodne istrage, u martu 2016. godine pokrenuta je potpuno nova istraga zbog sumnje na zloupotrebu imovine, za koju je podnosilac predstavke bio jedan od glavnih osumnjičenih. Neki od presretnutih materijala su uključeni u dosje, te je podnosilac predstavke optužen 30. novembra 2016. godine.

Kao odgovor na pritužbe podnosioca predstavke o korištenju presretnutih materijala u postupku protiv njega, bio je više puta obaviješten (u komunikaciji s Ministarstvom unutrašnjih poslova, istražiocem i javnim tužilaštvom) da procesni status presretnutih materijala nije dozvoljavao da se oni koriste kao dokaz u istrazi koja uključuje podnosioca predstavke, te da su oni dio spisa samo zato što su priloženi uz zahtjev za pokretanje istrage.

Podnosilac predstavke je podnio zahtjev Vrhovnom sudu za preispitivanje zakonitosti naloga prema članu 362f. Krivičnog zakonika. Vrhovni sud je odbio zahtjev uz napomenu da je nalog izdat u vezi s drugim skupom postupaka.

Tužba podnosioca predstavke podnesena Ustavnom sudu u vezi s nalogom iz 2006. godine je 2018. godine odbačena kao preuranjena. Ustavni sud je konstatirao da je krivični postupak protiv podnosioca predstavke u toku i da je mogao da ospori sve dokaze koji su upotrijebljeni protiv njega u tom postupku, te da traži zaštitu svojih prava pred građanskim sudovima.

Nakon smrti podnosioca predstavke krivični postupak protiv njega je obustavljen 22. augusta 2022. godine.

Navodi podnosioca predstavke

Pozivajući se na član 8. Konvencije, podnosilac predstavke se žalio na snimanje, pohranjivanje i kontinuirano čuvanje materijala dobivenih prisluškivanjem telefona i na nedostatak pravne zaštite u tom pogledu.

Ocjena Evropskog suda

Evropski sud je istakao da je nesporno da su predmetni telefonski razgovori podnosioca predstavke spadali u okvir njegovog prava na poštovanje privatnog života i prepiske i da je snimanje, skladištenje i zadržavanje presretnutih materijala predstavljalo miješanje u to pravo.

Evropski sud je dalje istakao da zakon mora navesti obim diskrecionog prava datog nadležnim organima i način njegovog korištenja s dovoljno jasnoće da pojedincu pruži adekvatnu zaštitu od proizvoljnog miješanja. S obzirom na rizik da sistem tajnog nadzora, s ciljem zaštite nacionalne sigurnosti, može potkopati ili čak uništiti demokratiju pod plaštom (njene) odbrane, Evropski sud je istakao da se mora uvjeriti da postoje garancije protiv zloupotrebe koje su adekvatne i efikasne. Ova procjena, kako je naveo Evropski sud, zavisi od svih okolnosti slučaja kao što su priroda, obim i trajanje mogućih mjera, razlozi potrebni za njihovo nalaganje, nadležni organi koji ih mogu odobriti, provesti i nadzirati, te pravni lijek predviđen nacionalnim zakonodavstvom.

Dalje je konstatirao da podnosiocu predstavke nije bio dostupan nalog po kojem je prisluškivanje obavljeno. Međutim, Vlada je istakla da se nalog nije direktno odnosio na podnosioca predstavke. Evropski sud je shodno tome konstatirao da podnosilac predstavke u ovom predmetu nije bio u mogućnosti da dobije pristup predmetnom nalogu. U tom smislu, Evropski sud je istakao da je suština argumentacije podnosioca predstavke da zapravo ne postoji pravni okvir za zaštitu njegovih prava kao lica koje je nasumično pogođeno provođenjem naloga.

Pravni mehanizam posebno predviđen članom 362f. Krivičnog zakonika za zaštitu prava onih koji su bili pogođeni mjerama prisluškivanja telefona bio je uskraćen podnosiocu predstavke jer on nije bio lice na koje se odnosi navedena mjera.

Također, nije bilo djelotvornog pravnog lijeka za podnosioca predstavke pred građanskim sudovima i ništa što bi pokazalo da bi se argument koji se zasniva na nepostojanju zakonskog okvira mogao djelotvorno iznijeti pred njih. Pravni lijek pred Ustavnim sudom mu je također uskraćen. Evropski sud je na kraju zaključio da u konkretnom predmetu miješanje u pravo podnosioca predstavke na privatni život i prepisku nije bilo praćeno adekvatnim i efikasnim garancijama protiv zloupotrebe. Posljedično, to nije bilo u skladu sa zakonom u smislu člana 8. stav 2. Konvencije.

Evropski sud je zaključio da je u konkretnom predmetu došlo do povrede člana 8. Konvencije.

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.