Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati ustavnost Dejtonskog mirovnog sporazuma u odnosu na Ustav Republike Bosne i Hercegovine jer je Ustavni sud ustanovljen prema Ustavu Bosne i Hercegovine s isključivim zadatkom da podržava Ustav.
• Odluka broj U-1/03 od 25. jula 2003. godine, stav 10, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03

Uzimajući u obzir da pravo na imunitet ne proizlazi iz odredbi Ustava Bosne i Hercegovine, pitanje imuniteta nosilaca funkcija u zakonodavnim i izvršnim tijelima entiteta i njihovih administrativnih jedinica nije pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine, niti je u nadležnosti Ustavnog suda.
• Odluka broj U-2/03 od 26. septembra 2003. godine, stav 7, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 39/03

S obzirom na to da Ustavni sud nije nadležan odlučivati o saglasnosti odredbi Ustava Zapadnohercegovačkog kantona s odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, razmatranje pitanja ovlaštenja predsjednika Skupštine Zapadnohercegovačkog kantona za podnošenje takvog zahtjeva nema svrhe.
• Odluka o dopustivosti broj U-5/03 od 25. jula 2003. godine, stav 7, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03

Ustavni sud nije nadležan odlučivati o saglasnosti odredbi ustava kantona s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
• Odluka broj U-5/03 od 25. jula 2003. godine, stav 6, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03

U konkretnom slučaju podnosilac zahtjeva osporava ustavnost općih akata (Odluke o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, Pravilnika o aktivnostima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika vezanim za međunarodnu saradnju, Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Kriterija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima i Odluke o Privremenoj listi nacionalnih spomenika) na osnovu člana III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 5, 7. i 9. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da je njegov zadatak, shodno članu VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine, prvenstveno da podržava ovaj ustav, a da je članom VI/3.a) alineja 2. konkretizirano da Ustavni sud ima nadležnost ispitivati da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu s ovim ustavom. Dakle, Ustavom Bosne i Hercegovine je data nadležnost Ustavnom sudu da vrši kontrolu ustavnosti u odnosu na odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustavnom sudu nije data nadležnost da vrši kontrolu ustavnosti u odnosu na odredbe ostalih aneksa Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
• Odluka broj U-8/05 od 26. maja 2003. godine, stav 13, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 87/06

Ustavni sud ukazuje da je izvršenje presude Karanović protiv Bosne i Hercegovine (aplikacija broj 39462/03 od 20. decembra 2007. godine) međunarodnopravna obaveza Bosne i Hercegovine. Sistem kontrole izvršenja presuda Evropskog suda za ljudska prava, uključujući i, eventualno, donošenje mjera zbog neizvršenja tih presuda, u potpunosti je u diskreciji Vijeća Evrope. Zbog tog razloga Ustavni sud nema nadležnost utvrđivati da li je predmetna presuda izvršena ili ne, ili nadležnost naložiti određenom javnopravnom subjektu u Bosni i Hercegovini da izvrši obaveze iz te presude.
• Odluka o dopustivosti broj U-12/08 od 28. marta 2009. godine, stav 9.

Ustavni sud nije nadležan za ocjenu ustavnosti Rezolucije Narodne skupštine Republike Srpske o nepriznavanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova i Metohije i opredjeljenjima Republike Srpske jer se radi o aktu koji predstavlja jednu vrstu političke proklamacije i nije pravno obavezujući.
• Odluka o dopustivosti broj U-6/08 od 30. januara 2009. godine, stav 10.

Ustavni sud smatra da su osporeni podzakonski akti Vlade FBiH (Odluka o davanju saglasnosti na otplatni plan izmirenja obaveza po osnovu emisije obveznica za verificirane račune stare devizne štednje, Odluka o gotovinskoj isplati verificiranih potraživanja računa stare devizne štednje po osnovu planirane emisije obveznica za 2008. godinu i Uredba o izmjenama Uredbe o postupku verifikacije potraživanja i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u FBiH) provedbeni propisi kojima se omogućava provođenje Zakona o izmirenju obaveza i provođenje odluka Vijeća ministara i kojima je, u skladu s navedenim propisima, utvrđen otplatni plan izmirenja obaveza, te gotovinska isplata za 2008. godinu, kao i dodatni rok za podnošenje zahtjeva za verificiranje računa stare devizne štednje. Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o općim aktima za čiju je ocjenu ustavnosti nadležan u skladu sa članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, u ovom slučaju Ustavni sud ne vidi nijedan razlog zbog kojeg bi osporeni akti pokretali pitanja kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda. Stoga je Ustavni sud, uzimajući u obzir navedene okolnosti, a posebno imajući u vidu svoju dosadašnju jurisprudenciju prilikom tumačenja svoje nadležnosti, zaključio da nije nadležan odlučivati o ocjeni ustavnosti osporenih akata u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-1/09 od 29. maja 2009. godine, stav 15, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 73/09

Ustavni sud smatra da, u konkretnom slučaju, Poslovnik o radu Ustavnog suda RS ne predstavlja akt čiju je usklađenost s Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud nadležan ispitati prema odredbama člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-7/10 od 26. novembra 2010. godine, stav 26, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 24/11

U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se očigledno ne radi o zahtjevu za ocjenu kompatibilnosti bilo kojeg zakona od čijeg važenja zavisi odluka redovnog suda, već o zahtjevu za ocjenu postupanja sudije redovnog suda u vođenju sudskog postupka i primjeni pravila sudskog postupka. Ustavni sud zaključuje da u ovoj vrsti postupka nije nadležan za takvo odlučivanje.
• Odluka o dopustivosti broj U-8/11 od 15. jula 2011. godine, stav 6.

Ustavni sud smatra da Pravila Ustavnog suda, koja su Ustavom Bosne i Hercegovine propisana kao akt čije je donošenje u isključivoj nadležnosti Ustavnog suda, imaju specifičnu ustavnu prirodu koja je rezultat potrebe i namjere da se u punoj mjeri očuva i zaštiti autonomija i nezavisnost Ustavnog suda. S obzirom na takvu ustavnu prirodu tog akta, te na činjenicu da taj akt svoje izvorište ima direktno u Ustavu Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da se „pravila suda“ mogu smatrati sui generis „zakonom“ u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, s obzirom na jasno propisanu isključivu nadležnost Ustavnog suda da donese „pravila suda“, Ustavni sud smatra da u odnosu na to pitanje ne može doći do bilo kakvog „spora“ između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, čiju bi ustavnost Ustavni sud bio nadležan ocjenjivati u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-7/13 od 27. septembra 2013. godine, stav 11, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 84/13

Ustavni sud smatra da poštovanje principa konstitutivnosti naroda i principa nediskriminacije u pogledu načina propisivanja simbola administrativnih i lokalnih jedinica, kao pitanja koje je u isključivoj nadležnosti entiteta, prije svega pokreće pitanje usklađenosti akata koji sadrže odredbe o ovom pitanju s ustavom entiteta, za koje je konačni autoritet ustavni sud entiteta. Također, imajući u vidu relevantnu praksu entitetskih sudova, u istom činjeničnom i pravnom pitanju, konkretno Ustavnog suda FBiH, Ustavni sud smatra da ne postoje ni okolnosti koje bi ukazale da entitetski ustavni sudovi, konkretno Ustavni sud FBiH, tumače i primjenjuju entitetski ustav suprotno Ustavu BiH. Shodno navedenom, Ustavni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije nadležan odlučivati u smislu člana VI/3.a) Ustava BiH.
• Odluka o dopustivosti broj U-28/13 od 26. marta 2015. godine, stav 23, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 33/15 (odluka Ustavnog suda povodom zahtjeva za ocjenu ustavnosti čl. 1. i 2. Amandmana na Ustav Posavskog kantona, člana 9. Statuta Općine Cazin, člana 9. Statuta Općine Ključ, čl. 10. i 11. Statuta Općine Velika Kladuša, člana 8. Statuta Općine Zenica, člana 9. Statuta Općine Posušje, čl. 2. i 3. Odluke o grbu i zastavi Općine Bosanska Krupa, člana 1. Odluke o usvajanju znaka Općine Čelić broj 01-101/95 od 28. oktobra 1995. godine, člana 2. Odluke o grbu Općine Breza, člana 2. Odluke o grbu i zastavi Općine Visoko, člana 3. Odluke o grbu i zastavi Općine Vogošća broj 01-02- 2387/02 od 24. septembra 2002. godine i člana 1. Odluke o usvajanju grba i zastave Općine Kupres)

Ustavni sud nije nadležan za ocjenu ustavnosti Odluke o usvajanju Jedinstvenog programa obrade podataka popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. godine broj 11-43-2-12-601-2/16 od 18. maja 2016. godine i Jedinstvenog programa obrade  podataka  popisa  stanovništva,  domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 38/16 od 24. maja 2016. godine). Osporeni akti kao metodološki dokumenti kojim se regulira pitanje koje zahtijeva primjenu stručnih i naučnih metoda rada, u odnosu na koje Agencija uživa tehničku autonomiju, očigledno ne pokreću pitanje kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda zaštićenih Ustavom i Evropskom konvencijom, a što bi, u skladu s praksom citiranom u ovoj odluci Ustavnog suda, bio osnov za zasnivanje nadležnosti Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj U-7/16 od 19. januara 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/17

Putem nadležnosti iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud ne može ispitati da li su zakoni koje su donijele kantonalne skupštine u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, niti da li takvi zakoni poštuju zahtjeve i standarde zakona donesenih na nivou Bosne i Hercegovine. Ustavni sud može jedino putem nadležnosti iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine ispitati da li je zakon koji je donijela kantonalna skupština „kompatibilan s ovim ustavom ili sa zakonima Bosne i Hercegovine“. Naime, Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa članom VI/3.c) Ustava BiH, nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u BiH u pogledu toga da li je zakon od čijeg važenja zavisi njegova odluka kompatibilan s ovim ustavom, s Evropskom konvencijom i njezinim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine, ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
• Odluka o dopustivosti broj U-19/16 od 31. marta 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 35/17;
• Odluka o dopustivosti broj U-4/17 od 28. septembra 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 76/17

U konkretnom slučaju Ustavni sud ne vidi nijedan razlog zbog kojeg bi osporeni akt (Pravilnik o uvjetima za izdavanje licence i kvalifikacione kartice vozača, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 77/14) pokretao ozbiljna pitanja kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda ili pitanje spora za koji je jedino nadležan. Stoga, Ustavni sud, uzimajući u obzir navedene konkretne okolnosti, a posebno imajući u vidu svoju dosadašnju jurisprudenciju prilikom tumačenja svoje nadležnosti, zaključuje da nije nadležan odlučivati o ocjeni ustavnosti i zakonitosti osporenog akta u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-5/17 od 28. septembra 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 76/17

Ustavni sud smatra da poštovanje principa konstitutivnosti naroda i principa nediskriminacije kao pitanja koje je također u nadležnosti entiteta Federacije BiH, prije svega, pokreće pitanje usklađenosti akata koji sadrže odredbe o ovom pitanju s ustavom entiteta, za koje je konačni autoritet ustavni sud entiteta. Također, imajući u vidu relevantnu praksu entitetskog suda – Ustavnog suda FBiH, njegovu presudu od 16. maja 2018. godine, Ustavni sud smatra da ne postoje ni okolnosti koje bi ukazale na to da entitetski ustavni sud, to jest Ustavni sud FBiH, tumači i primjenjuje entitetski ustav suprotno Ustavu BiH. Shodno navedenom, Ustavni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije nadležan odlučivati u smislu člana VI/3.a) Ustava BiH.
• Odluka o dopustivosti broj U-8/18 od 27. septembra 2018. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 76/18, ocjena ustavnosti ustava kantona

Ustavni sud smatra da osporeno Uputstvo o izmjeni i dopunama Uputstva o postupku provođenja posrednih izbora za tijela vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine predstavlja provedbeni akt koji je CIK donio s ciljem provođenja Izbornog zakona u postupku provođenja posrednih izbora za organe vlasti u Bosni i Hercegovini kojim je utvrđen preliminaran broj delegata za Dom naroda koji se biraju iz skupština kantona. Shodno tome, ali i činjenici da se radi o odredbi privremenog karaktera, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o općem aktu za čiju je ocjenu ustavnosti nadležan u skladu sa članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Pri tome, u ovom slučaju, imajući u vidu sadržaj podnesenog zahtjeva, u svjetlu člana 31. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud ne uočava nijedan razlog zbog kojeg bi osporeni provedbeni akt CIK-a pokretao pitanje kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda. Stoga je Ustavni sud, uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, a posebno imajući u vidu svoju dosadašnju jurisprudenciju prilikom tumačenja svoje nadležnosti, zaključio da nije nadležan odlučivati o ocjeni ustavnosti osporenog akta CIK-a u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-24/18 od 31. januara 2019. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 16/19

Ustavni sud smatra da je u nadležnosti redovnih sudova da provjere da li je administrativni propis, kao što su uputstva CIK-a, u skladu s Izbornim zakonom i Ustavom Federacije BiH. Stoga, podržavajući stavove iznesene u Odluci broj U-24/18, Ustavni sud smatra da iznesena argumentacija podnositeljice zahtjeva nije mogla dovesti u sumnju stavove Ustavnog suda koji su zauzeti u Odluci broj U-24/18, a koji se mogu primijeniti (i) na navode iz predmetnog zahtjeva za ocjenu ustavnosti.
• Odluka o dopustivosti broj U-3/19 od 28. marta 2019. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 30/19

Ustavni sud naglašava da se u konkretnom slučaju radi o ocjeni zakonitosti akta za koji postoji sudska zaštita pred redovnim sudom (Sudom BiH, u skladu s nadležnošću tog suda), i bez obzira na moguću ocjenu o kršenju zakona, u postupku pred Ustavnim sudom se ne može cijeniti zakonitost općeg akta (kao podzakonskog akta), već ustavnost, ako su ispunjeni uvjeti koji su već navedeni u praksi Ustavnog suda.

Imajući u vidu upravo tvrdnje iz zahtjeva u pogledu neustavnosti i nezakonitosti osporene odluke o odgađanju održavanja Lokalnih izbora 2020. godine koje se odnose na produženje trajanja mandata izabranih predstavnika, nemogućnost odgađanja izbora u cijelosti, razloge za odgađanje izbora zbog nemogućnosti glasanja i nepridržavanje roka do kojeg se izbori mogu odgoditi, Ustavni sud smatra da se radi o nadležnosti redovnog suda.

Stoga, ne postoje razlozi da Ustavni sud odstupi od svoje prakse u tumačenju nadležnosti, odnosno da se proglasi nadležnim za ocjenu ustavnosti osporene odluke kao pravnog akta niže pravne snage od zakona, odnosno akta koji nije izričito naveden u odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-5/20 od 2. jula 2020. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 43/20

Ustavni sud nije nadležan da odlučuje o privremenoj nesposobnosti člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine zato što takva nadležnost nije propisana Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-11/21 od 2. decembra 2021. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 78/21

U konkretnom slučaju, zahtjev je podnesen na osnovu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, a traži se apstraktna ocjena ustavnosti podzakonskog akta – sporne Uredbe o kontroli javnih nabavki u svim institucijama čiji je osnivač Kanton Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 27/19, 29/19, 48/19 i 13/20), koju je donijela Vlada Kantona Sarajevo. U odlukama br. U-19/16 i U-4/17 Ustavni sud je odlučio da nije nadležan za ocjenu ustavnosti „zakona koje je donijela kantonalna skupština“ kada je zahtjev podnesen „na osnovu nadležnosti iz člana VI/3.a), a ne na osnovu nadležnosti iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine“. Sve što je navedeno u pogledu nenadležnosti za odlučivanje o ustavnosti „zakona koje je donijela kantonalna skupština“, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, može se reći i za sve ostale akte niže pravne snage od zakona koje su donijela kantonalna zakonodavna ili izvršna tijela (skupština, vlada itd.). Stoga, u ovom slučaju, Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o zahtjevu koji je podnesen na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine radi ocjene ustavnosti uredbe koju je donijela Vlada Kantona Sarajevo, iz istih razloga koji su navedeni u odlukama br. U-19/16 i U-4/17.
• Odluka o dopustivosti broj U-15/22 od 22. septembra 2022. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 67/22