Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati ustavnost Dejtonskog mirovnog sporazuma u odnosu na Ustav Republike Bosne i Hercegovine jer je Ustavni sud ustanovljen prema Ustavu Bosne i Hercegovine s isključivim zadatkom da podržava Ustav.
• Odluka broj U-1/03 od 25. srpnja 2003. godine, stavak 10., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03

Uzimajući u obzir da pravo na imunitet ne proizlazi iz odredaba Ustava Bosne i Hercegovine, pitanje imuniteta nositelja funkcija u zakonodavnim i izvršnim tijelima entiteta i njihovih administrativnih jedinica nije pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine, niti je u nadležnosti Ustavnog suda.
• Odluka broj U-2/03 od 26. rujna 2003. godine, stavak 7., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 39/03

S obzirom na to da Ustavni sud nije nadležan odlučivati o suglasnosti odredaba Ustava Zapadnohercegovačkog kantona s odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, razmatranje pitanja ovlasti predsjednika Skupštine Zapadnohercegovačkog kantona za podnošenje takvog zahtjeva nema svrhe.
• Odluka o dopustivosti broj U-5/03 od 25. srpnja 2003. godine, stavak 7., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03

Ustavni sud nije nadležan odlučivati o suglasnosti odredaba ustava kantona s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
• Odluka broj U-5/03 od 25. srpnja 2003. godine, stavak 6., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03

U konkretnom slučaju podnositelj zahtjeva osporava ustavnost općih akata (Odluke o Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika, Pravilnika o aktivnostima Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika vezanim za međunarodnu suradnju, Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Kriterija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima i Odluke o Privremenoj listi nacionalnih spomenika) na temelju članka III/5.(a) Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa čl. 5., 7. i 9. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma. U svezi s tim, Ustavni sud napominje da je njegov zadatak, shodno članku VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine, prvenstveno da podržava ovaj Ustav, a da je člankom VI/3.(a) alineja 2. konkretizirano da Ustavni sud ima nadležnost ispitivati je li bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu s ovim Ustavom. Dakle, Ustavom Bosne i Hercegovine je dana nadležnost Ustavnom sudu da vrši kontrolu ustavnosti u odnosu na odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a Ustavnom sudu nije dana nadležnost da vrši kontrolu ustavnosti u odnosu na odredbe ostalih aneksa Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
• Odluka broj U-8/05 od 26. svibnja 2003. godine, stavak 13., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 87/06

Ustavni sud ukazuje da je izvršenje presude Karanović protiv Bosne i Hercegovine (aplikacija broj 39462/03 od 20. prosinca 2007. godine) međunarodnopravna obveza Bosne i Hercegovine. Sustav kontrole izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava, uključujući i, eventualno, donošenje mjera zbog neizvršenja tih presuda, u potpunosti je u diskreciji Vijeća Europe. Zbog tog razloga Ustavni sud nema nadležnost utvrđivati je li predmetna presuda izvršena ili ne, ili nadležnost naložiti određenom javnopravnom subjektu u Bosni i Hercegovini da izvrši obveze iz te presude.
• Odluka o dopustivosti broj U-12/08 od 28. ožujka 2009. godine, stavak 9.

Ustavni sud nije nadležan za ocjenu ustavnosti Rezolucije Narodne skupštine Republike Srpske o nepriznavanju jednostrano proglašene neovisnosti Kosova i Metohije i opredjeljenjima Republike Srpske jer se radi o aktu koji predstavlja jednu vrstu političke proklamacije i nije pravno obvezujući.
• Odluka o dopustivosti broj U-6/08 od 30. siječnja 2009. godine, stavak 10.

Ustavni sud smatra da su osporeni podzakonski akti Vlade FBiH (Odluka o davanju suglasnosti na otplatni plan izmirenja obveza po osnovi emisije obveznica za verificirane račune stare devizne štednje, Odluka o gotovinskoj isplati verificiranih potraživanja računa stare devizne štednje po osnovi planirane emisije obveznica za 2008. godinu i Uredba o izmjenama Uredbe o postupku verifikacije potraživanja i gotovinskih isplata po osnovi računa stare devizne štednje u FBiH) provedbeni propisi kojima se omogućava provedba Zakona o izmirenju obveza i provedba odluka Vijeća ministara i kojima je, u skladu s navedenim propisima, utvrđen otplatni plan izmirenja obveza, te gotovinska isplata za 2008. godinu, kao i dodatni rok za podnošenje zahtjeva za verificiranje računa stare devizne štednje. Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o općim aktima za čiju je ocjenu ustavnosti nadležan u skladu sa člankom VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, u ovom slučaju Ustavni sud ne vidi nijedan razlog zbog kojeg bi osporeni akti pokretali pitanja kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga je Ustavni sud, uzimajući u obzir navedene okolnosti, a posebno imajući u vidu svoju dosadašnju jurisprudenciju prilikom tumačenja svoje nadležnosti, zaključio da nije nadležan odlučivati o ocjeni ustavnosti osporenih akata u smislu članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-1/09 od 29. svibnja 2009. godine, stavak 15., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 73/09

Ustavni sud smatra da, u konkretnom slučaju, Poslovnik o radu Ustavnog suda RS ne predstavlja akt čiju je usklađenost s Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud nadležan ispitati prema odredbama članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-7/10 od 26. studenog 2010. godine, stavak 26., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 24/11

U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se očigledno ne radi o zahtjevu za ocjenu kompatibilnosti bilo kojeg zakona o čijem važenju ovisi odluka redovnog suda, već o zahtjevu za ocjenu postupanja suca redovnog suda u vođenju sudskog postupka i primjeni pravila sudskog postupka. Ustavni sud zaključuje da u ovoj vrsti postupka nije nadležan za takvo odlučivanje.
• Odluka o dopustivosti broj U-8/11 od 15. srpnja 2011. godine, stavak 6.

Ustavni sud smatra da Pravila Ustavnog suda, koja su Ustavom Bosne i Hercegovine propisana kao akt čije je donošenje u isključivoj nadležnosti Ustavnog suda, imaju specifičnu ustavnu prirodu koja je rezultat potrebe i namjere da se u punoj mjeri očuva i zaštiti autonomija i neovisnost Ustavnog suda. S obzirom na takvu ustavnu prirodu tog akta, te na činjenicu da taj akt svoje izvorište ima izravno u Ustavu Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da se „pravila suda“ mogu smatrati sui generis „zakonom“ u smislu članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, s obzirom na jasno propisanu isključivu nadležnost Ustavnog suda da donese „pravila suda“, Ustavni sud smatra da u odnosu na to pitanje ne može doći do bilo kakvog „spora“ između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, čiju bi ustavnost Ustavni sud bio nadležan ocjenjivati u smislu članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-7/13 od 27. rujna 2013. godine, stavak 11., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 84/13

Ustavni sud smatra da poštovanje načela konstitutivnosti naroda i načela nediskriminacije u pogledu načina propisivanja simbola administrativnih i lokalnih jedinica, kao pitanja koje je u isključivoj nadležnosti entiteta, prije svega pokreće pitanje usklađenosti akata koji sadrže odredbe o ovom pitanju s ustavom entiteta, za koje je konačni autoritet ustavni sud entiteta. Također, imajući u vidu relevantnu praksu entitetskih sudova, u istom činjeničnom i pravnom pitanju, konkretno Ustavnog suda FBiH, Ustavni sud smatra da ne postoje ni okolnosti koje bi ukazale da entitetski ustavni sudovi, konkretno Ustavni sud FBiH, tumače i primjenjuju entitetski ustav suprotno Ustavu BiH. Shodno navedenom, Ustavni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije nadležan odlučivati u smislu članka VI/3.(a) Ustava BiH.
• Odluka o dopustivosti broj U-28/13 od 26. ožujka 2015. godine, stavak 23., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 33/15 (odluka Ustavnog suda povodom zahtjeva za ocjenu ustavnosti čl. 1. i 2. Amandmana na Ustav Posavskog kantona, članka 9. Statuta Općine Cazin, članka 9. Statuta Općine Ključ, čl. 10. i 11. Statuta Općine Velika Kladuša, članka 8. Statuta Općine Zenica, članka 9. Statuta Općine Posušje, čl. 2. i 3. Odluke o grbu i zastavi Općine Bosanska Krupa, članka 1. Odluke o usvajanju znaka Općine Čelić broj 01-101/95 od 28. listopada 1995. godine, članka 2. Odluke o grbu Općine Breza, članka 2. Odluke o grbu i zastavi Općine Visoko, članka 3. Odluke o grbu i zastavi Općine Vogošća broj 01-02- 2387/02 od 24. rujna 2002. godine i članka 1. Odluke o usvajanju grba i zastave Općine Kupres)

Ustavni sud nije nadležan za ocjenu ustavnosti Odluke o usvajanju Jedinstvenog programa obrade podataka popisa stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. godine broj 11-43-2-12-601-2/16 od 18. svibnja 2016. godine i Jedinstvenog programa obrade  podataka  popisa  stanovništva,  kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 38/16 od 24. svibnja 2016. godine). Osporeni akti kao metodološki dokumenti kojim se regulira pitanje koje zahtijeva primjenu stručnih i znanstvenih metoda rada, u odnosu na koje Agencija uživa tehničku autonomiju, očigledno ne pokreću pitanje kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda zaštićenih Ustavom i Europskom konvencijom, a što bi, u skladu s praksom citiranom u ovoj odluci Ustavnog suda, bila osnova za zasnivanje nadležnosti Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj U-7/16 od 19. siječnja 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/17

Putem nadležnosti iz članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud ne može ispitati jesu li zakoni koje su donijele kantonalne skupštine u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, niti poštuju li takvi zakoni zahtjeve i standarde zakona donesenih na razini Bosne i Hercegovine. Ustavni sud može jedino putem nadležnosti iz članka VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine ispitati je li zakon koji je donijela kantonalna skupština „kompatibilan s ovim Ustavom ili sa zakonima Bosne i Hercegovine“. Naime, Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa člankom VI/3.(c) Ustava BiH, nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u BiH u pogledu toga je li zakon o čijem važenju ovisi njegova odluka kompatibilan s ovim Ustavom, s Europskom konvencijom i njezinim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine, ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
• Odluka o dopustivosti broj U-19/16 od 31. ožujka 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 35/17;
• Odluka o dopustivosti broj U-4/17 od 28. rujna 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 76/17

U konkretnom slučaju Ustavni sud ne vidi nijedan razlog zbog kojeg bi osporeni akt (Pravilnik o uvjetima za izdavanje licence i kvalifikacijske kartice vozača, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 77/14) pokretao ozbiljna pitanja kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda ili pitanje spora za koji je jedino nadležan. Stoga, Ustavni sud, uzimajući u obzir navedene konkretne okolnosti, a posebno imajući u vidu svoju dosadašnju jurisprudenciju prilikom tumačenja svoje nadležnosti, zaključuje da nije nadležan odlučivati o ocjeni ustavnosti i zakonitosti osporenog akta u smislu članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-5/17 od 28. rujna 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 76/17

Ustavni sud smatra da poštovanje načela konstitutivnosti naroda i načela nediskriminacije kao pitanja koje je također u nadležnosti entiteta Federacije BiH, prije svega, pokreće pitanje usklađenosti akata koji sadrže odredbe o ovom pitanju s ustavom entiteta, za koje je konačni autoritet ustavni sud entiteta. Također, imajući u vidu relevantnu praksu entitetskog suda – Ustavnog suda FBiH, njegovu presudu od 16. svibnja 2018. godine, Ustavni sud smatra da ne postoje ni okolnosti koje bi ukazale na to da entitetski ustavni sud, to jest Ustavni sud FBiH, tumači i primjenjuje entitetski ustav suprotno Ustavu BiH. Shodno navedenom, Ustavni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije nadležan odlučivati u smislu članka VI/3.(a) Ustava BiH.
• Odluka o dopustivosti broj U-8/18 od 27. rujna 2018. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 76/18, ocjena ustavnosti ustava kantona

Ustavni sud smatra da osporena Uputa o izmjeni i dopunama Upute o postupku provedbe posrednih izbora za tijela vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine predstavlja provedbeni akt koji je SIP donio s ciljem provedbe Izbornog zakona u postupku provedbe posrednih izbora za organe vlasti u Bosni i Hercegovini kojim je utvrđen preliminaran broj delegata za Dom naroda koji se biraju iz skupština kantona. Shodno tome, ali i činjenici da se radi o odredbi privremenog karaktera, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o općem aktu za čiju je ocjenu ustavnosti nadležan u skladu sa člankom VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. Pri tome, u ovom slučaju, imajući u vidu sadržaj podnesenog zahtjeva, u svjetlu članka 31. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud ne uočava nijedan razlog zbog kojeg bi osporeni provedbeni akt SIP-a pokretao pitanje kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga je Ustavni sud, uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, a posebno imajući u vidu svoju dosadašnju jurisprudenciju prilikom tumačenja svoje nadležnosti, zaključio da nije nadležan odlučivati o ocjeni ustavnosti osporenog akta SIP-a u smislu članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-24/18 od 31. siječnja 2019. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 16/19

Ustavni sud smatra da je u nadležnosti redovnih sudova da provjere je li administrativni propis, kao što su upute SIP-a, u skladu s Izbornim zakonom i Ustavom Federacije BiH. Stoga, podržavajući stavove iznesene u Odluci broj U-24/18, Ustavni sud smatra da iznesena argumentacija podnositeljice zahtjeva nije mogla dovesti u sumnju stavove Ustavnog suda koji su zauzeti u Odluci broj U-24/18, a koji se mogu primijeniti (i) na navode iz predmetnog zahtjeva za ocjenu ustavnosti.
• Odluka o dopustivosti broj U-3/19 od 28. ožujka 2019. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 30/19

Ustavni sud naglašava da se u konkretnom slučaju radi o ocjeni zakonitosti akta za koji postoji sudska zaštita pred redovnim sudom (Sudom BiH, u skladu s nadležnošću tog suda), i bez obzira na moguću ocjenu o kršenju zakona, u postupku pred Ustavnim sudom ne može cijeniti zakonitost općeg akta (kao podzakonskog akta), već ustavnost, ako su ispunjeni uvjeti koji su već navedeni u praksi Ustavnog suda.

Imajući u vidu upravo tvrdnje iz zahtjeva u pogledu neustavnosti i nezakonitosti osporene Odluke o odgađanju održavanja Lokalnih izbora 2020. godine, koje se odnose na produljenje trajanja mandata izabranih predstavnika, nemogućnost odgađanja izbora u cijelosti, razloge za odgađanje izbora zbog nemogućnosti glasovanja i nepridržavanje roka do kojeg se izbori mogu odgoditi, Ustavni sud smatra da se radi o nadležnosti redovnog suda.

Stoga, ne postoje razlozi da Ustavni sud odstupi od svoje prakse u tumačenju nadležnosti, odnosno da se proglasi nadležnim za ocjenu ustavnosti osporene odluke kao pravnog akta niže pravne snage od zakona, odnosno akta koji nije izričito naveden u odredbi članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-5/20 od 2. srpnja 2020. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 43/20

Ustavni sud nije nadležan odlučivati o privremenoj nesposobnosti člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine zato što takva nadležnost nije propisana Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-11/21 od 2. prosinca 2021. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 78/21

U konkretnom slučaju, zahtjev je podnesen na temelju odredbe članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, a traži se apstraktna ocjena ustavnosti podzakonskog akta – sporne Uredbe o kontroli javnih nabava u svim institucijama čiji je osnivač Kanton Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 27/19, 29/19, 48/19 i 13/20), koju je donijela Vlada Kantona Sarajevo. U odlukama br. U-19/16 i U-4/17 Ustavni sud je odlučio da nije nadležan za ocjenu ustavnosti „zakona koje je donijela kantonalna skupština“ kada je zahtjev podnijet „na temelju nadležnosti iz članka VI/3.(a) a ne na temelju nadležnosti iz članka VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine“. Sve što je navedeno u pogledu nenadležnosti za odlučivanje o ustavnosti „zakona koje je donijela kantonalna skupština“, na temelju članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, može se reći i za sve ostale akte niže pravne snage od zakona koje su donijela kantonalna zakonodavna ili izvršna tijela (skupština, vlada itd.). Stoga, u ovom slučaju, Ustavni sud smatra da nije nadležan odlučivati o zahtjevu koji je podnesen na temelju članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine radi ocjene ustavnosti uredbe koju je donijela Vlada Kantona Sarajevo iz istih razloga koji su navedeni u odlukama br. U-19/16 i U-4/17.
• Odluka o dopustivosti broj U-15/22 od 22. rujna 2022. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 67/22