Sudske odluke i, prethodno, upravni akti, kojim je odbijen apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana zato što nije zaključio ugovor o korištenju stana, te se zbog toga ne može smatrati nosiocem stanarskog prava, neopravdano su onemogućili povrat u posjed stana apelantu – izbjeglici iz Bosne i Hercegovine, koji je do 30. aprila 1991. godine (datum određen imovinskim zakonima) bio, na osnovu rješenja o dodjeli stana, u faktičkom posjedu stana. Na taj način su povrijedili apelantovo pravo na poštovanje doma iz člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na mirno uživanje imovine iz člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije i koje garantira član II Ustava Bosne i Hercegovine, a posebno član II/5. Ustava („Izbjeglice i raseljena lica").
• Odluka broj U-14/00 od 4. maja 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 33/01

Organi vlasti se mogu miješati u pravo na poštovanje doma ukoliko su ispunjena tri uvjeta: prvo, ometanje mora biti u skladu s domaćim zakonom, tj. zakon mora biti dostupan i ne smije biti arbitraran, drugo, ometanje mora imati legitiman cilj, i treće, ometanje mora biti razmjerno cilju kojem se teži. Ako se, dakle, utvrdi da je ometanje ostvarivanja prava „u skladu sa zakonom", sljedeći korak je ustanoviti je li ono opravdano. Određivanje takve opravdanosti vrši se pomoću testa koji se sastoji od dva dijela: a) utvrđivanje ima li ometanje legitiman cilj i b) uspostavlja li se odgovarajuća ravnoteža između interesa podnosilaca prijave i interesa društva (tzv. test proporcionalnosti).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-26/03 od 30. juna 2004. godine, stav 30, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/04, parnični postupak radi iseljenja bespravnog korisnika stana

Miješanje vlasti u apelantovo pravo na dom je u skladu sa zakonom u slučaju kada je apelant bio zakupac vojnog stana na osnovu zaključenog ugovora o zakupu. Naime, iz navedenog ugovora nije mogao crpiti stvarno-pravna ovlaštenja vlasničkog karaktera, odnosno nije imao konstituirano stanarsko pravo na stanu, niti je imao rješenje o korištenju stana, što bi bio minimum vlasničko-pravnih ovlaštenja u odnosu na sporni stan, a na kojima se zasniva osnovanost zahtjeva za povrat stana u posjed.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-418/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/05, povrat stana u posjed na osnovu ugovora o zakupu, stan JNA, nema povrede člana 8. Evropske konvencije ni člana II/3.f) Ustava BiH

Miješanje u pravo na dom je u skladu sa zakonom i „neophodna mjera u demokratskom društvu" u slučaju kada je ugovor o korištenju stana ex lege prestao, odnosno poništen primjenom Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-455/04 od 12. aprila 2005. godine, stav 26, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/06, povrat stana u posjed, nema povrede člana 8. Evropske konvencije ni člana II/3.f) Ustava BiH

Propust javnih vlasti da postupe po apelantovom zahtjevu za povrat stana u periodu koji predstavlja „razuman rok" iz člana 6. Evropske konvencije je „stvorio ili barem omogućio situaciju" u kojoj je apelant u dugom vremenskom periodu, više od sedam godina, bio spriječen uživati u svom domu, čime su prekršile i svoju pozitivnu obavezu iz člana 8. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 68, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 45/06, postupak za vraćanje stana predratnom nosiocu stanarskog prava

Iz spisa predmeta nedvosmisleno proizlazi da se apelantica iz spornog stana iselila na osnovu rješenja nadležnog općinskog organa kojim je naloženo da se sruši zgrada u kojoj se stan nalazio. Iz ovoga proizlazi da osporenim odlukama redovnih sudova kojim nije usvojen apelanticin zahtjev za utvrđenje da je stekla stanarsko pravo na predmetnom stanu ni na koji način nije izvršeno smetanje apelantice u korištenju njenog smještaja, odnosno doma, te da, stoga, nije bilo ni miješanja u uživanje njenog prava na poštovanje doma.
• Odluka o meritumu broj AP-703/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 49, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 77/06

U postupku prenosa stanarskog prava s umrlog nosioca stanarskog prava na unuku kojoj je taj stan „dom", primjena odredbe člana 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima kojom je sužen krug mogućih članova porodičnog domaćinstva eliminiranjem unuka, nakon stupanja na snagu Zakona o ukidanju članova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima kojom je taj član brisan, predstavlja proizvoljnu primjenu zakona i nije „miješanje" na osnovu zakona, te se radi o kršenju prava na poštovanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
• Odluka o meritumu broj U-49/03 od 27. maja 2006. godine, stav 44, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 7/07, upravni postupak za prenos stanarskog prava

Kada je riječ o pitanju može li se sporni objekt smatrati apelantovim „domom" u okviru značenja člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud nalazi da je u postupku nesporno utvrđeno da je apelant dugi niz godina koristio sporni objekt iz kojeg je, prema apelantovim navodima, deložiran 19. novembra 2007. godine. U vezi s tim, nesumnjivo je da sporni objekt predstavlja apelantov dom. Sljedeće pitanje koje treba razmotriti jeste je li osporenim odlukama došlo do miješanja u ovo apelantovo pravo i je li to miješanje bilo opravdano, odnosno je li imalo legitiman cilj. Ustavni sud nalazi da apelant povredu prava na dom nalazi u činjenici da je u spornom objektu proveo najveći dio svog života, da ga je adaptirao i prilagođavao svojim potrebama, da je bio njegov dom bez obzira na njegove građevinske karakteristike, te da mu je sporni objekt oduzet, zbog čega je završio na ulici. Ustavni sud ponavlja da je apelant tužbenim zahtjevom tražio da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva na spornom objektu, naknadu za rušenje spornog objekta i osiguranje zamjenskog stana, koji su redovni sudovi odbili. Ustavni sud, također, ponavlja da je apelant dostavio podnesak u kojem je naveo da je iz spornog objekta deložiran 19. novembra 2007. godine, uz koji nije ni naveo, niti dostavio odluke na osnovu kojih je deložiran, te i da jeste Ustavni sud ne može dati ocjenu bi li uopće bile dopustive. U svakom slučaju predmetnim odlukama ni na koji način nije izvršeno miješanje u apelantovo pravo na dom.
• Odluka o meritumu broj AP-2094/09 od 28. septembra 2012. godine, stav 53, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 102/12, pomoćni objekt koji se nalazi uz stambenu baraku na društvenom zemljištu

Ustavni sud primjećuje da osporenom odlukom, odnosno utvrđivanjem da sporna nasljedna izjava nema pravno dejstvo prema tužiocu u dijelu koji je potreban za ispunjenje njegovog potraživanja i obavezivanjem apelantice da dopusti namirenje tog potraživanja prodajom 1/8 predmetnog stana, nije došlo do oduzimanja, niti do ograničavanja apelanticinog prava na dom. Naime, apelantica, kao suvlasnica spornog stana, i dalje uživa sva prava koja iz tog statusa proizlaze, odnosno može ga slobodno koristiti, kao i njime raspolagati, proporcionalno svom suvlasničkom dijelu, i nakon eventualne prodaje 1/8 predmetnog stana. Stoga, donošenjem osporene odluke [kojom je utvrđeno da nasljedna izjava A. M. kojom je svoj zakonski nasljedni dio ustupio apelantici (majci) nema pravnog dejstva prema tužiocu u dijelu koji je potreban za ispunjenje njegovog potraživanja prema A. M., te da je apelantica dužna dopustiti namirenje spomenutog potraživanja prodajom 1/8 stana u Banjaluci] nije došlo do miješanja u apelanticino pravo na dom.
• Odluka o meritumu broj AP-3796/18 od 17. decembra 2019. godine, stav 33, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 1/20, pobijanje nasljedničke izjave, povjerilac čije je potraživanje dospjelo ima pravo pobijati pravnu radnju dužnika preduzetu na njegovu štetu, nema povrede člana 8. Evropske konvencije i člana II/3.f) Ustava BiH ni člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH