Mirno uživanje vlasništva • Privremeno oduzimanje imovine tokom krivičnog postupka vođenog zbog optužbi za korupciju i oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom nakon osude nisu proizvoljni • U datim okolnostima nema pitanja nerazmjernosti u vezi s iznosima koji su zaplijenjeni i oduzeti • Pravična ravnoteža između suprotstavljenih interesa koja nije narušena • Nema povrede člana 1. Protokola broj 1
Činjenice
Podnositeljica predstavke je rumunska državljanka Daniela Căpăţînă.
Predmet se odnosi na zapljenu, oduzimanje i naknadno vraćanje dijela imovine podnositeljice predstavke tokom krivičnog postupka koji se vodio protiv nje i protiv više od 60 službenika Granične policije i Carine zbog sumnje da su počinili krivična djela organiziranog kriminala i primanja mita. Optuženi su za trgovinu cigaretama, dizelom i alkoholom iz Ukrajine. U aprilu 2011. godine podnositeljici predstavke je oduzeta imovina u vrijednosti od oko 7.000 eura. Tužilaštvo je smatralo teškim odrediti tačne iznose primljenog mita od svakog lica, pa su iznos zapljene procijenili na osnovu smjena u kojima su optuženi radili i prosječnih iznosa mita. U konačnici je podnositeljica predstavke uvjetno osuđena na kaznu zatvora od dvije godine za šest slučajeva primanja mita (od ukupnih 13 tačaka optužnice). Konačna odluka donesena je u martu 2015. godine, a strankama je dostavljena 16. septembra 2015. godine. Podnositeljici predstavke je 21. septembra vraćen iznos od oko 3.200 eura.
Navodi podnositeljice predstavke
Pozivajući se na član 1. Protokola broj 1 (zaštita imovine) uz Evropsku konvenciju podnositeljica predstavke se posebno žali da su iznosi koji su od nje zaplijenjeni bili nerazmjerno visoki. Također navodi da je pružila dokaze da je imovina bila zakonito stečena, te osporava metodu koja je korištena za izračunavanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom, koja joj je oduzeta nakon njene krivične osude.
Ocjena Evropskog suda
Sud je, prije svega, ponovio da i drugu rečenicu prvog stava i drugi stav člana 1. Protokola broj 1 treba tumačiti u svjetlu općeg pravila izraženog u prvoj rečenici prvog stava. Sud je stoga smatrao da spornu situaciju treba ispitati u cjelini u svjetlu tog općeg pravila.
Sud je dalje konstatirao da su sporne mjere preduzete u općem interesu s ciljem kažnjavanja djela korupcije, osiguranja javnog reda i sprečavanja kriminala te u interesu pravilnog provođenja pravde. Odluka o oduzimanju imovine podnositeljice predstavke je donesena kako bi se pokrila šteta za koju je tužilac smatrao da je prouzrokovana krivičnim djelima koja je podnositeljica predstavke navodno učinila, dok je cilj oduzimanja dijela novčanog iznosa bio oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom.
U nastavku analize predmeta (pitanja proporcionalnosti) Sud je istakao da je zapljena imovine podnositeljice predstavke bila samo privremene prirode i da je utjecala na nju u periodu od nešto više od četiri godine i pet mjeseci. Imajući u vidu složenost krivičnog postupka, koji se odnosio na svakodnevnu aktivnost više od 60 optuženih lica u periodu od pet mjeseci, Sud je istakao da ukupni vremenski period tokom kojeg je imovina podnositeljice predstavke bila zaplijenjena nije bio neopravdan. U periodu kada je mjera bila na snazi podnositeljica predstavke je imala pristup sudovima koji su potvrdili zakonitost i neophodnost te mjere.
Što se tiče navoda podnositeljice predstavke da je iznos koji je zaplijenio tužilac bio nerazmjerno visok, Sud je istakao da je tužilac taj iznos izračunao na osnovu trinaest tačaka optužnice za primanje mita. Sud nije vidio samovolju u načinu na koji je tužilac vodio istragu i optužio podnositeljicu predstavke po trinaest tačaka optužnice za primanje mita ili u načinu na koji su sudovi ispitali optužbe protiv nje. Stoga, iako se konačna osuda podnositeljice predstavke odnosila samo na šest od trinaest tačaka navodnog uzimanja mita, iznos koji je zaplijenio tužilac, prema mišljenju Suda, nije bio nerazmjerno visok za svih trinaest tačaka, imajući u vidu korištenu metodu obračuna.
U vezi s navodima koji su se odnosili na metodu obračuna i konačni iznos koji je konfisciran, Sud je istakao da su mjeru oduzimanja primijenili domaći sudovi nakon ispitivanja dokaza u spisima predmeta, te da je podnositeljica predstavke počinila krivična djela za koja je bila pod istragom i na taj način stekla nezakonitu korist. U tom smislu naglasio je da je domaći sud, nakon što je podnositeljica predstavke proglašena krivom za samo šest od trinaest tačaka za primanje mita, odlučio konfiscirati samo dio zaplijenjene sume te je naložio da se razlika vrati podnositeljici predstavke. Time je osigurana proporcionalnost konfiskacije u odnosu na nivo krivice koji je utvrđen u odnosu na podnositeljicu predstavke.
Što se tiče pitanja kašnjenje u vraćanju preostale imovine i načina na koji se to dogodilo, Sud je konstatirao da je ta imovina vraćena samo nekoliko dana nakon što je konačna odluka dostavljena stranama. Podnositeljica predstavke se nije žalila domaćim vlastima na vrijeme koje je domaćem sudu trebalo da finalizira svoju odluku, niti na način na koji je ta imovina vraćena. U vezi s tim, Sud je naglasio da je već utvrdio da mehanizam koji je uspostavila tužena država, a prema kojem se podnositeljica predstavke može žaliti na kašnjenja u postupku, uključujući i fazu izrade sudskih odluka, može ponuditi pojedincima, u situaciji kao što je situacija podnositeljice predstavke, zaštitne mjere koje zahtijevaju standardi Konvencije u vezi s ovom materijom.
Imajući u vidu posebno pravičan način na koji su domaći sudovi ocijenili slučaj, Sud je utvrdio da se postupak u ovom predmetu ne može smatrati proizvoljnim. Imajući u vidu široku slobodu procjene koju države uživaju u vođenju politike osmišljene za borbu protiv korupcije u javnoj službi i činjenicu da su domaći sudovi podnositeljici predstavke dali razumnu priliku da svoj slučaj pokrene u kontradiktornom postupku, Sud je zaključio da miješanje u pravo podnositeljice predstavke na mirno uživanje njene imovine nije poremetilo potrebnu pravičnu ravnotežu.
