Internetsko (cyber) nasilje kao oblik nasilja u porodici • Propust vlasti da pristupe krivičnoj istrazi iz perspektive nasilja u porodici • Kršenje čl. 3. i 8. Konvencije

Činjenice i navodi podnositeljice predstavke

Predmet se tiče navoda podnositeljice predstavke o nasilju u porodici (fizičko nasilje i ponavljajuće prijetnje smrću). Podnositeljica predstavke je u decembru 2013. i januaru 2014. godine podnijela prijave protiv svog supruga zbog nasilja i prijetnji. Krajem januara 2014. godine par se razveo.

Podnositeljica predstavke je u martu 2014. godine, kao dio dokaznog postupka, zatražila pretragu porodičnog računara tvrdeći da je njen bivši suprug neovlašteno pristupao njenim elektronskim računima, uključujući i njen Facebook profil, te kopirao njene privatne razgovore, dokumente i fotografije. Nakon toga je u septembru 2014. godine podnijela novu prijavu zbog kršenja povjerljivosti svoje prepiske.
Tužilaštvo je u februaru 2015. godine obustavilo slučaj uz obrazloženje da, iako je bivši suprug podnositeljice predstavke prijetio da će je ubiti, njegovo ponašanje nije bilo dovoljno ozbiljno da bi bilo označeno kao krivično djelo. Također je odlučilo odbaciti kao neblagovremen prigovor podnositeljice predstavke u vezi s povredom povjerljivosti njene prepiske. Tužilaštvo je bivšem suprugu podnositeljice predstavke izreklo administrativnu kaznu u iznosu od oko 250 eura. Podnositeljica predstavke se bezuspješno žalila Tužilaštvu prije nego što je podnijela žalbu prvostepenom sudu koji je potvrdio zaključke Tužilaštva posebno ističući da njeni navodi u vezi s povredom povjerljivosti njene prepiske nisu povezani sa sadržajem predmeta te da su podaci objavljeni na društvenim mrežama javni.

Pozivajući se na čl. 3. i 8. Konvencije, podnositeljica predstavke se žalila na neefikasnost krivične istrage zbog nasilja u porodici koje je pretrpjela. Navela je da njena lična sigurnost nije bila adekvatno osigurana. Također je kritizirala odbijanje vlasti da razmotre njenu prijavu u vezi s kršenjem njenih prava na povjerljivost prepiske koje je učinio njen bivši suprug.

Ocjena Evropskog suda

Evropski sud je, između ostalog, naglasio da je prvostepeni sud zaključio da prijetnje upućene podnositeljici predstavke nisu bile dovoljno ozbiljne da bi se smatrale krivičnim djelom i da nije bilo neposrednog dokaza da joj je lezije prouzrokovao bivši suprug. Evropski sud je naglasio da takvi zaključci ne mogu imati odvraćujući učinak dovoljan za suzbijanje tako ozbiljne pojave poput nasilja u porodici, posebno ako se uzme u obzir da nijedan dio istrage nije omogućio identifikaciju odgovornog lica.

Evropski sud je dalje naglasio da je Vlada istakla da je efikasnost istrage bila ugrožena zato što je podnositeljica predstavke pokrenula postupak pred nadležnim tijelima tek nekoliko dana nakon navedenih događaja i zato što se nasilje koje je pretrpjela dogodilo jednom. Evropski sud je posebno naglasio da u okolnostima ovog predmeta ponašanje podnositeljice predstavke ne pokazuje da je učinila propust, posebno s obzirom na to da je u slučajevima nasilja u porodici potrebno uzeti u obzir i psihološki efekt. Evropski sud je naglasio da nije predstavljen dokaz na osnovu kojeg bi se ovom predmetu pristupilo s nekog drugog aspekta, osim s aspekta nasilja u porodici, a jednokratna priroda prijavljenog nasilja ne može dovesti do drugačijeg zaključka.

Evropski sud je posebno istakao da se i u domaćem i u međunarodnom pravu nasilje u porodici ne ograničava samo na fizičko nasilje, nego obuhvaća i psihičko nasilje ili uznemiravanje. Osim toga, internetsko nasilje trenutno je prepoznato kao aspekt nasilja nad ženama i djevojkama, te se može javiti u različitim oblicima poput povreda privatnosti pomoću informatičkih sistema, upada u računar žrtve i uzimanja i dijeljenja podataka i slika te manipuliranja njima, uključujući i lične podatke.

Također je naglasio da domaća nadležna tijela nisu ispitala osnovanost krivične prijave u vezi s povredom tajnosti dopisivanja koju je podnijela podnositeljica predstavke. Podnositeljica predstavke je tvrdila da je njen bivši suprug bez dopuštenja pretražio njene korisničke račune na internetu, njen račun na Facebooku i da je imao kopije njenih privatnih razgovora, dokumenata i fotografija. Kako je istakao Evropski sud, podnositeljica predstavke uputila je na skup podataka i elektronskih dokumenata koji nisu bili ograničeni na podatke koji su bili objavljeni na društvenim mrežama. Zaključak prvostepenog suda prema kojem su predmetni podaci javni, prema mišljenju Evropskog suda, bio je problematičan jer nacionalna nadležna tijela nisu ispitala osnovanost tvrdnji podnositeljice predstavke kako bi mogla utvrditi prirodu predmetnih podataka i komunikacije.

U konačnici, Evropski sud je zaključio da nacionalne vlasti nisu ispitale osnovanost tvrdnji podnositeljice predstavke prema kojima je njen bivši suprug nezakonito presreo, pregledao i sačuvao njenu elektronsku komunikaciju. Nisu preduzele proceduralne mjere radi prikupljanja dokaza koji bi omogućili utvrđivanje stvarnih činjenica i njihove pravne karakterizacije. Nadležna tijela pokazala su pretjeran formalizam jer su isključila bilo kakvu povezanost sa slučajem nasilja u porodici, o kojem ih je podnositeljica predstavke već obavijestila, i stoga nisu uzela u obzir različite oblike u kojima se može javiti nasilje u porodici.

Evropski sud je istakao da nacionalna tijela nisu pristupila krivičnoj istrazi u kontekstu nasilja u porodici te tako postupajući nisu odgovorila na način koji bi bio primjeren ozbiljnosti činjenica koje je prijavila podnositeljica predstavke. Istraga nasilnog ponašanja je bila manjkava i nije provedeno ispitivanje osnovanosti prijave povrede tajnosti dopisivanja koja je, kako je smatrao Evropski sud, usko povezana s prijavom nasilja. Stoga je došlo do nepoštovanja pozitivnih obaveza u skladu sa čl. 3. i 8. Konvencije i povrede tih odredbi.