Apelacija je preuranjena u slučaju kad je podnesena protiv odluke donesene u izvršnom postupku, a pred nadležnim Općinskim sudom teče postupak o dopustivosti izvršenja.
• Odluka o dopustivosti broj U-28/03 od 17. maja 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 41/04, stav 7.
Prema Zakonu o parničnom postupku (član 364), iako je prema domaćem zakonodavstvu revizija svrstana u vanredne pravne lijekove, efekti koje ona može da proizvede za stranke, ukoliko je dopuštena, svrstavaju je u istu ravan kao i redovne pravne lijekove. Shodno tome, a s ciljem ispunjavanja formalnih uvjeta iz člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, neophodno je iscrpiti i ovaj pravni lijek. U konkretnom slučaju postupak o predmetu je u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine po zahtjevu za reviziju.
• Odluka o dopustivosti broj U-78/03 od 25. juna 2004. godine, stav 13;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1134/05 od 18. maja 2005. godine, st. 8. i 9;
• Odluka o dopustivosti broj AP-969/05 od 28. juna 2005. godine, stav 6.
Apelacija je preuranjena ukoliko je apelantov predmet nakon postupka po žalbi pred Vrhovnim sudom vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
• Odluka o dopustivosti broj AP-616/04 od 9. decembra 2004. godine, stav 7.
Apelacija je preuranjena ukoliko je predmet osporavanja apelacijom rješenje koje ne predstavlja „konačno odlučenje o apelantovim građanskim pravima i obavezama“, odnosno ne predstavlja konačnu odluku o apelantovom tužbenom zahtjevu.
• Odluka o dopustivosti broj AP-650/04 od 28. juna 2005. godine, stav 6.
U odnosu na apelantove žalbene navode koji se tiču prava na pravično suđenje predmetna apelacija je preuranjena s obzirom na to da rješenje Suda BiH o produženju pritvora apelantu, koje se pobija apelacijom, nije odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, koji je trenutno u fazi ponovnog izvođenja dokaza i koji, dakle, još nije okončan.
• Odluka o meritumu broj AP-252/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 25, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 49/06;
• Odluka o meritumu broj AP-542/05 od 14. marta 2006. godine, stav 24, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 57/06;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2162/05 od 17. novembra 2005. godine, stav 14.
U konkretnom slučaju apelacija je preuranjena jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav (3) Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP-909/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 9;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1277/05 od 27. juna 2006. godine, stav 10.
U konkretnom slučaju apelant je protiv osporenog rješenja Uprave izjavio žalbu Kantonalnom ministarstvu stambenih poslova u Sarajevu. Prema navodima iz apelacije, Kantonalno ministarstvo stambenih poslova u Sarajevu još nije donijelo odluku o žalbi. Slijedi da je apelacija preuranjena.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1077/05 od 18. maja 2005. godine, stav 8.
U konkretnom slučaju postupak u predmetu protiv apelanta, po prijedlogu Ustanove za oduzimanje roditeljskog prava apelantu, u toku je pred Općinskim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1278/05 od 13. jula 2005. godine, stav 7.
U konkretnom slučaju postupak po predmetu apelacije je u toku pred Kantonalnim sudom kojem je podnesena tužba u upravnom sporu, pa slijedi da je predmetna apelacija preuranjena.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1302/05 od 13. septembra 2005. godine, stav 6;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2075/05 od 12. septembra 2006. godine, stav 10.
U konkretnom slučaju apelanti nisu pokrenuli nikakav postupak u kojem bi došli do konačne presude, odnosno odluke koja bi mogla da bude predmet preispitivanja pred Ustavnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2106/05 od 17. novembra 2005. godine, stav 6.
Imajući u vidu dosljednu praksu Evropskog suda i svoju vlastitu, preovlađujuću jurisprudenciju, Ustavni sud zaključuje da osporeno rješenje Suda BiH nije odluka koja u bilo kojem dijelu predstavlja rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanata u smislu utvrđivanja osnovanosti „krivične optužbe“ protiv njih jer su osporenim rješenjima samo riješena proceduralna pitanja, odnosno odlučeno je o osnovanosti prethodnih prigovora apelanata protiv optužnice, uključujući i pitanje stvarne nadležnosti. Budući da je postupak utvrđivanja osnovanosti „krivične optužbe“ protiv apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije u toku pred Sudom BiH, slijedi da su konkretne apelacije preuranjene.
• Odluka o dopustivosti broj AP-785/08 od 31. januara 2009. godine, stav 29, stvarna nadležnost, ispitivanje prava na pravično suđenje u odnosu na pitanje stvarne nadležnosti kada krivični postupak još nije okončan;
• Odluka o dopustivosti broj AP-894/09 od 30. maja 2009. godine, stav 10.
U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 13-0-K 000455 09 Kps od 31. augusta 2009. godine, kojim je odlučeno o prethodnim apelantovim prigovorima protiv Optužnice Okružnog tužilaštva broj KT-511/09 od 30. jula 2009. godine, protiv kojeg nije moguće izjaviti posebnu žalbu, a apelant smatra da je osporenim rješenjem prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje, kao i Naredba Okružnog tužilaštva broj KT-511/09 od 14. jula 2009. godine kojom je, između ostalog, naređeno timsko neuropsihijatrijsko vještačenje stanja duševnog zdravlja i stepena uračunljivosti apelanta kao osumnjičenog, po tipu posmatranja u Psihijatrijskoj bolnici Sokolac. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da rješenje Okružnog suda i naredba Okružnog tužilaštva, koji se osporavaju apelacijom, nisu odluke koje predstavljaju rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta u smislu konačnog utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega. Naime, osporenim rješenjem samo su odbijeni navedeni prethodni prigovori apelanta protiv optužnice Okružnog tužilaštva, a osporenom naredbom naređeno je timsko neuropsihijatrijsko vještačenje apelantovog stanja u Psihijatrijskoj bolnici Sokolac. Dakle, postupak utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta je u toku, pa slijedi da je u odnosu na navedene apelantove prigovore i eventualno kršenje prava na pravično suđenje predmetna apelacija preuranjena.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2873/09 od 17. decembra 2009. godine, st. 10. i 12;
• Odluka o dopustivosti broj AP-3196/18 od 11. oktobra 2018. godine, stav 11.
Ustavni sud ukazuje da osporeno rješenje (o razdvajanju krivičnog postupka) ne predstavlja odluku koja je rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, jer je njime riješeno samo jedno proceduralno pitanje, odnosno odlučeno o jednoj fazi postupka. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije preuranjena.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3550/19 od 15. oktobra 2019. godine, stav 6.
