Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 21. marta 2024. godine održao 142. plenarnu sjednicu na kojoj je razmatrao zahtjeve za ocjenu ustavnosti i apelacije.
Na plenarnoj sjednici Ustavni sud je usvojio Izvještaj o radu Ustavnog suda BiH i Izvještaj o izvršenju budžeta Ustavnog suda BiH za 2023. godinu.
Također, na ovoj sjednici Ustavni sud je razmatrao i Mišljenje Venecijanske komisije o određenim pitanjima koja se odnose na funkcioniranje Ustavnog suda BiH (15/16. mart 2024. godine) i odlučio da u narednom periodu preduzme odgovarajuće mjere u skladu s navedenim mišljenjem.
Ustavni sud BiH je 22. marta 2024. godine održao konferenciju za medije na kojoj su se u ime Ustavnog suda Bosne i Hercegovine predstavnicima medija obratili predsjednica Ustavnog suda BiH Valerija Galić, potpredsjednici Ustavnog suda BiH Mirsad Ćeman i Helen Keller, te sudije Ustavnog suda BiH Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku. Na ovoj konferenciji predsjednica, potpredsjednici i sudije Ustavnog suda BiH su prisutnim predstavnicima medija prezentirali rad Ustavnog suda s posebnim osvrtom na aktuelnu situaciju u vezi s radom Ustavnog suda.
Od odluka koje je donio na plenarnoj sjednici Ustavni sud izdvaja:
U-28/22 – Ustavni sud je odlučujući o zahtjevu sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske za ocjenu ustavnosti člana 2. st. 2. i 3. i čl. 5, 12. i 18. Zakona o uzurpacijama i dobrovoljačkim kompetencijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 8/20) utvrdio da su osporene odredbe u skladu sa čl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
U-31/22 – Ustavni sud je odbacio kao nedopušten zahtjev 11 članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti člana 30. stav (5), člana 52. stav (3), člana 54. stav (2) i člana 129. stav (2) Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 79/14, 81/15, 97/15 i 53/22) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
AP-2695/21 (S. A.) – U ovom predmetu Ustavni sud je utvrdio da postoji povreda prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni zato što u osporenim odlukama nisu cijenjeni apelantovi navodi iz kojih proizlazi da je apelant već bio izložen postupanju protivnom članu 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Evropska konvencija), a što je bilo neophodno prilikom procjene rizika od budućeg zlostavljanja.
AP-4999/22 (Stevo Savić) – U ovom predmetu Ustavni sud je djelimično usvojio apelaciju i utvrdio da postoji povreda apelantovog prava na ličnu slobodu i sigurnost zbog toga što Sud Bosne i Hercegovine, protivno standardima iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije i domaćeg zakonodavstva, nije brzo i bez odlaganja apelantovom braniocu dostavio rješenje kojim je apelantu određen pritvor, nego je to učinio tek peti dan po donošenju predmetnog rješenja.
AP-81/23 (Partija demokratskog progresa – PDP) – U ovom predmetu Ustavni sud je djelimično usvojio apelaciju i utvrdio da postoji povreda apelantovog prava na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, njegovog „pasivnog“ aspekta, kada apelantu nije omogućeno da efektivno učestvuje tokom cijelog postupka u kojem se odlučivalo o njegovim izbornim pravima. Apelacija je odbačena u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
AP-1633/23 (Alija Delimustafić) – U ovom predmetu Ustavni sud je utvrdio da postoji povreda prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju zbog mjera zabrane putovanja bez prethodnog odobrenja suda, zabrane izdavanja novog pasoša i zabrane korištenja lične karte za prelazak državne granice Bosne i Hercegovine, koje je apelantu izrekao Kantonalni sud u Sarajevu Rješenjem broj 09 0 K 026508 18 k od 16. jula 2019. godine. Ustavni sud je naglasio da izrečene mjere zabrane ne postižu pravičnu ravnotežu između cilja kojem se teži i apelantovog ustavnog prava zato što je sud propustio dodatno obrazložiti zbog čega istim razlozima, koje samo formalno ponavlja, već godinama opravdava mjere zabrane, a u isto vrijeme ne preduzima odgovarajuće radnje da glavni pretres počne i da se postupak okonča, iako je od potvrđivanja optužnice protiv apelanta prošlo više od šest godina i oko pet mjeseci.
Ustavni sud je u ovom predmetu naložio predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da u roku od pet dana od dana prijema ove odluke preduzme odgovarajuće mjere kako bi se u predmetu broj 09 K 026508 ispitalo da li su primijenjene mjere zabrane, koje su izrečene apelantu, još uvijek potrebne i da o tome obavijesti Ustavni sud u roku od narednih pet dana.
Nadalje, Ustavni sud je u ovom predmetu utvrdio da postoji i povreda apelantovog prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.
Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će dostavljene podnosiocima zahtjeva/apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
