Ustavni sud je 19. decembra 2024. godine elektronskim putem održao 152. plenarnu sjednicu, na kojoj je usvojio veći broj odluka kojima su apelacije odbačene kao nedopuštene zbog razloga propisanih u članu 18. Pravila Ustavnog suda.
Od tih odluka Ustavni sud izdvaja:
AP-3357/23 (M. S.) – U postupku u kojem je donesena osporena presuda Apelacionog suda BDBiH odbačen je apelanticin prijedlog za ponavljanje postupka okončanog odlukom Pravosudne komisije Brčko distrikta BiH. Obrazloženo je da je pitanje zaštite prava prilikom izbora i imenovanja najuspješnijeg kandidata u postupku zapošljavanja u pravosuđu regulirano Zakonom o službenicima i namještenicima u pravosuđu na lex specialis način. Imajući to u vidu, Apelacioni sud je zaključio da se na to pitanje ne može primjenjivati Zakon o upravnom postupku, a time ni pravila tog zakona o podnošenju vanrednih pravnih lijekova, što apelanticin prijedlog za ponavljanje postupka čini nedopuštenim. Imajući u vidu da se navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, što nije postupak u kojem se utvrđuju „građanska prava i obaveze“, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe nego samo o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak, Ustavni sud je odbacio apelaciju kao ratione materiae nespojivu s Ustavom BiH.
AP-4426/21 (D. P.) – Apelant je u konkretnom slučaju osporavao konačnu odluku redovnog suda donesenu u krivičnom postupku protiv treće osobe, u kojem je apelant imao svojstvo oštećenog. Osporenom odlukom apelant je upućen da svoj imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parničnom postupku. Ustavni sud je odbacio apelaciju kao nedopuštenu zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. Naime, zaštitu u krivičnom postupku u smislu prava na pravično suđenje ima samo osoba protiv koje se vodi krivični postupak odnosno protiv koje se utvrđuje osnovanost krivične optužbe. Također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine su i apelantovi navodi o povredi prava na imovinu jer je apelant kao oštećeni s imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu u kojoj će moći tražiti zaštitu svojih imovinskih prava.
AP-3922/22 (Sud BiH) – Apelacija Suda BiH podnesena protiv presude Suda BiH odbačena je kao nedopuštena zbog toga što je ratione personae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je u obrazloženju odluke ukazao da apelant kao nosilac sudske vlasti, koji je donio osporenu presudu, ne može tvrditi da je žrtva kršenja ustavnih prava (prava na pravično suđenje i prava na imovinu) odnosno da je „pogođen“ u svojoj pravnoj poziciji, što je uvjet da bi apelacija bila ratione personae dopustiva pred Ustavnim sudom BiH.
AP-1522/23 (M. S.) i AP-2124/23 (S. K. i S. T.) – Apelacije su odbačene kao nedopuštene zbog toga što su ih podnijele neovlaštene osobe. U konkretnim slučajevima apelanti nisu bili stranke u redovnom sudskom postupku, već su stranke bile osobe za koje su apelanti tvrdili da su njihovi pravni prednici. Ustavni sud je u obrazloženju odluke ukazao da su apelanti – nasljednici u ovakvim predmetima dužni, kada je prednik umro prije ili nakon podnošenja apelacije, dostaviti rješenje o nasljeđivanju kojim bi dokazali da su naslijedili stranku za koju tvrde da im je pravni prednik. Međutim, kako u konkretnim predmetima apelanti nisu dokazali svoj „nasljedni interes“, Ustavni sud je utvrdio da apelanti nisu osobe ovlaštene za podnošenje apelacije.
AP-3/24 („Addiko Bank“ a.d. Banja Luka) – Rješenjem Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici od 15. maja 2023. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 20. oktobra 2023. godine, odbačen je apelanticin prijedlog za promjenu sredstva i predmeta izvršenja određivanjem izvršenja na putnoj ispravi izvršenika (M. P.) i zabranom korištenja lične karte za prelazak državne granice. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je ukazao da su članom 6. Zakona o izvršnom postupku propisana sredstva i predmeti izvršenja. Pri tome je ukazao da nijednom odredbom Zakona o izvršnom postupku nije predviđeno oduzimanje putne isprave kao samostalno sredstvo za prinudu, odnosno samostalni predmet izvršenja, te da je stoga prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbacio apelanticin prijedlog. Apelantica smatra da joj je navedenim postupanjem redovnih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Imajući u vidu navedeno, kao i dosadašnju vlastitu praksu, Ustavni sud je, u situaciji kada apelantica osporava odluke kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti prijedloga za promjenu sredstva i predmeta izvršenja, a ne i o apelanticinim „građanskim pravima ili obavezama“, odbacio apelaciju zbog toga što je ratione materiae nespojiva s Ustavom.
Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će objavljene na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i dostavljene apelantima najkasnije u roku od mjesec dana od njihovog donošenja.
