Neizvršenje domaćih odluka kojima je majci dodijeljeno starateljstvo nad dvoje maloljetne djece • Propust domaćih organa da poduzmu adekvatne i pravovremene radnje za provođenje prava podnositeljice predstavke da joj se djeca vrate • Kršenje članka 8. Konvencije

Činjenice i navodi podnositeljice predstavke

Podnositeljica predstavke udala se za K. K. s kojim ima dvije djevojčice. Jednom prilikom K. K. je odveo njihovu djecu kod svojih roditelja ne dozvoljavajući podnositeljici predstavke da ih vidi. K. K. je 13. srpnja 2016. godine podnio tužbu protiv podnositeljice predstavke tražeći da mu se dodijeli stalna i isključiva roditeljska odgovornost, uključujući starateljstvo, dok je podnositeljica predstavke 15. svibnja 2017. godine podnijela tužbu protiv K. K. tražeći da se njihov brak razvede, da joj se dodijeli starateljstvo i izdržavanje za djecu. Odlukom prvostupanjskog suda u Amaliadi njihov brak je razveden, podnositeljici predstavke je dodijeljeno starateljstvo, a roditeljska odgovornost dodijeljena je i jednom i drugom roditelju.

Apelacijski sud u Patri je 7. svibnja 2020. godine odbio žalbu K. K. podnesenu protiv prvostupanjske presude. Sud je posebno naveo da K. K. nije bio sposoban za starateljstvo nad svoje dvije maloljetne kćerke, koje su ustvari odgajali njegovi roditelji.

Prvi izvršni naslov u odnosu na odluku prvostupanjskog suda u Amaliadi donesen je 10. svibnja 2021. godine i njime je naloženo  svim nadležnim organima da pomognu u izvršenju navedenog rješenja.

Podnositeljica predstavke je 11. lipnja 2020. godine podnijela kaznenu prijavu protiv K. K. jer joj tog dana, protivno nalogu iz sudske odluke, nije predao djecu. Nakon toga policijski službenici su u prisustvu suca izvršili pretres stana K. K. radi pronalaženja djece, ali neuspješno. K. K. i njegovi roditelji su uhapšeni po ubrzanom postupku i privedeni javnom tužitelju Osnovnog suda u Amaliadi zbog kaznenog djela otmice maloljetne osobe. Protiv njih je podignuta kaznena optužba zbog kaznenog djela otmice maloljetne osobe i provedena je istraga. K. K. je upućen na suđenje u svezi s kaznenim djelom otmice maloljetnika.

Podnositeljica predstavke se žalila da je neizvršenje domaćih odluka kojima joj je dodijeljeno starateljstvo nad njezino dvoje maloljetne djece povrijedilo njezino pravo na obiteljski život zaštićeno člankom 8. Konvencije.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je naglasio da K. K. 11. lipnja 2020. godine nije ispunio svoju obvezu da, u skladu s izvršnim nalogom, podnositeljici predstavke preda djecu. Podnositeljica predstavke nije bila u mogućnosti vratiti svoju djecu niti imati bilo kakav značajan kontakt s njima. Jedini kontakt koji je imala sa svoje dvoje djece bio je sastanak, održan u skladu s privremenom naredbom, koji je trajao samo nekoliko minuta, a zatim je prekinut zbog odbijanja djece da ostanu s njom. Europski sud je primijetio jasno odsustvo suradnje K. K., koji je opstruirao napore vlasti da ponovno spoje podnositeljicu predstavke s njezinom djecom.

Europski sud je istaknuo da je policija u tri navrata pretresla kuće K. K. i njegovih srodnika, ali da nije uspjela pronaći djecu. Europski sud se složio sa zapažanjem podnositeljice predstavke da u selu koje je bilo tako malo (osamdeset stanovnika) lociranje djece koja su pohađala školu nije trebalo biti toliko teško.

Europski sud je dalje istaknuo da se kazneni postupak zbog otmice djece pokazao neučinkovitim jer više od tri godine nije donesena prvostupanjska odluka. U svezi s tim, Europski sud je ponovio da je vrijeme u situacijama kakva je ova odlučujući faktor.

Europski sud je također ukazao da Vlada nije iznijela dokaze o bilo kakvoj radnji koju je javni tužitelj poduzeo da bi olakšao ponovno spajanje podnositeljice predstavke s njezinom djecom.

Iz navedenih zapažanja proizlazi da je podnositeljica predstavke onemogućena izvršiti odluku kojom joj je dodijeljeno starateljstvo nad njezino dvoje djece u značajnom razdoblju. Ona je pokušavala pronaći načine da komunicira s njima, ali nije imala dovoljnu podršku od domaćih vlasti, koje su dozvolile da se de facto situacija pretvori u zanemarivanje sudskih odluka.

Europski sud smatra da je dugotrajni nedostatak izvršenja doprinio stvaranju i učvršćivanju situacije u kojoj je protok vremena efektivno doveo do otuđenja podnositeljice predstavke i njezine djece, što je zauzvrat znatno povećalo poteškoće u izvršenju presuda. Dalje, domaći organi nisu poduzeli učinkovite korake da provedu domaće odluke o dodjeli starateljstva dok su djeca mala i dok su vjerojatno imala pozitivan stav prema podnositeljici predstavke.

Europski sud je naglasio da poduzete mjere nisu dovele do vraćanja djece podnositeljici predstavke niti do ponovnog uspostavljanja bilo kakvog kontakta s ciljem obnove odnosa. K. K., koji je odbio slijediti konačnu sudsku odluku, ostao je uglavnom nesputan, što mu je omogućilo da istraje u opstruiranju svih napora. Relevantni organi, suočeni s takvom opstrukcijom, nisu osigurali uspostavu i provedbu pravovremenih i odgovarajućih mjera. Bez obzira na polje slobodne procjene tužene države u ovom predmetu, Europski sud je utvrdio da vlasti nisu na efikasan način poduzele adekvatne i pravovremene radnje da ostvare pravo podnositeljice predstavke da joj se djeca vrate. Europski sud je zaključio da su propustom da revnosno postupe nacionalne vlasti svojim ponašanjem favorizirale integraciju djece u njihovu novu sredinu i na taj način odlučno doprinijele učvršćivanju de facto situacije koja je suprotna pravu podnositeljice predstavke zaštićenom člankom 8. Konvencije. Europski sud je utvrdio povredu članka 8. Konvencije.