Političar kažnjen u kaznenom postupku jer sa svog javno dostupnog zida na društvenoj mreži Facebook koji je koristio u izbornoj kampanji nije izbrisao islamofobne komentare trećih strana, koje su također osuđene • Naglašen utjecaj govora mržnje koji uzrokuje veću štetu u izbornom razdoblju • Zajednička odgovornost svih sudionika • Nema kršenja članka 10. Europske konvencije

Činjenice

Podnositelj predstavke je Julien Sanchez, koji je u relevantno vrijeme bio lokalni vijećnik i kandidat na parlamentarnim izborima.

Podnositelj predstavke je u listopadu 2014. godine na svom javno dostupnom računu društvene mreže Facebook napisao sljedeću objavu: „Iako je Front National pokrenuo svoju novu internetsku stranicu u zakazano vrijeme, malo razmislite o UMP-u [Unija za narodni pokret] iz Nimesa, članu Evropskog parlamenta [F. P.], čija internetska stranica, koja je trebala biti pokrenuta danas, prikazuje zlokobnu trostruku nulu...“ Ovu objavu komentiralo je 15 osoba. Jedan od komentatora, S. B., napisao je sljedeće: „Ovaj veliki čovjek pretvorio je Nimes u Alžir, nema ulice bez kebaba i džamije, dileri droge i prostitutke vladaju, nije ni čudo što je izabrao Brisel, prijestolnicu novog svjetskog poretka, šerijata (...). Hvala [F.] i poljupci Leili... Konačno blog koji nam mijenja živote.“ Drugi korisnik, L. R., dodao je još tri komentara upućena muslimanima.

Leila T., partnerica F. P., sljedećeg je dana saznala za ove objave te podnijela kaznenu prijavu protiv podnositelja predstavke i dvoje komentatora. Iako je podnositelj predstavke kasnije upozorio pratioce da paze na sadržaj njihovih komentara, sporne komentare nije uklonio sa svog zida na Facebooku. Podnositelj predstavke i komentatori proglašeni su krivim za poticanje na mržnju odnosno nasilje protiv skupine ili pojedinca.

Navodi podnositelja predstavke

Podnositelj predstavke je smatrao da je njegovom osudom prekršeno njegovo pravo na slobodu izražavanja prema članku 10. Konvencije.

Ocjena Europskog suda

• Postojanje zakonitosti miješanja i legitiman cilj

Podnositelj predstavke je osporio predvidivost njegove osude kao „kreatora sadržaja“ prema Zakonu o audiovizualnoj komunikaciji. U svezi s ovim pitanjem Sud je, između ostalog, istaknuo da je definicija „kreatora sadržaja“ jasno i nedvojbeno postavljena u sudskoj praksi domaćih sudova: dakle, to je osoba koja je poduzela inicijativu za kreiranje elektronskih komunikacijskih usluga za razmjenu mišljenja o unaprijed definiranim temama. Suprotno argumentima podnositelja predstavke i u skladu s praksom zauzetom u predmetu Delfi protiv Estonije, Sud je dalje istakao da, prema domaćem zakonu, ne postoji zahtjev za prethodnu obavijest „kreatora sadržaja“. Stoga se o znanju za nezakonite komentare mora odlučivati od slučaja do slučaja. Iako se pitanjem odgovornosti vlasnika računa na društvenoj mreži Facebook domaći sudovi nisu posebno bavili u relevantno vrijeme, ta činjenica, kako je istaknuo Sud, sama po sebi nije bila u suprotnosti sa zahtjevima pristupačnosti i predvidivosti zakona.

Sud je dalje zaključio da je miješanje slijedilo legitimne ciljeve zaštite ugleda ili prava drugih te sprečavanja nereda i kriminala.

• Neophodna mjera u demokratskom društvu

Kada je riječ o neophodnosti miješanja, Sud je podsjetio na četiri ključna aspekta koje treba imati na umu prilikom razmatranja ovog pitanja: kontekst u kojem su komentari napisani, koraci koje je podnositelj predstavke poduzeo s ciljem uklanjanja komentara, odgovornost autora komentara kao alternativa odgovornosti podnositelja predstavke i posljedice postupka domaćeg sudstva.

Primjenjujući ove kriterije, Sud je istakao da komentari u ovom slučaju predstavljaju govor mržnje usmjeren na određenu skupinu (muslimane) te da su stoga nezakoniti. Također je istaknuo da su oni objavljeni u specifičnom kontekstu predstojećih izbora, zbog čega postoji vjerojatnoća da će se oni proširiti i stvoriti veći rizik od ksenofobije. Kada je riječ o političkom kontekstu i posebnoj odgovornosti podnositelja predstavke, Sud je, između ostalog, istaknuo da podnositelj predstavke nije bio samo privatna osoba te da je on svoj račun na Facebooku koristio u svojstvu lokalnog vijećnika u političke svrhe i uoči izbora. Sud je dalje istaknuo da zid društvene mreže Facebook potpada pod karakterizaciju „drugih foruma na internetu gdje se mogu širiti komentari trećih strana“. Izuzimanje internetskih posrednika ili „kreatora sadržaja“ od svake odgovornosti moglo bi olakšati ili potaknuti zlouporabu, uključujući govor mržnje i pozive na nasilje, ali i manipulaciju, laži i dezinformacije. Dok profesionalni subjekti, koji kreiraju društvene mreže i čine ih dostupnim drugim korisnicima, nužno imaju određene obveze, trebala bi postojati podjela odgovornosti između svih sudionika. U svezi s pitanjem procjene koraka koje je poduzeo podnositelj predstavke, Sud je istaknuo da je podnositelj predstavke odlučio svoj zid na društvenoj mreži Facebook učiniti javno dostupnim te je „ovlastio svoje prijatelje da objavljuju komentare”. Stoga, po mišljenju Suda, s obzirom na lokalne tenzije i tekuću izbornu kampanju u to vrijeme, on nije mogao biti nesvjestan da njegov izbor može imati određene potencijalno ozbiljne posljedice. Osim toga, korištenje Facebooka podložno je prihvaćanju određenih uvjeta i odredaba, posebno onih u „Izjavi o pravima i odgovornostima“, kojih je podnositelj predstavke morao biti svjestan. Podnositelj predstavke je skrenuo pažnju svojih „prijatelja“ na potrebu da „budu oprezni sa sadržajem [njihovih] komentara“, čime je očito pokazao da je barem bio svjestan pitanja koja su pokrenuta određenim objavama. Sud je dalje naglasio da je podnositelj predstavke bio osuđen, ne zbog primjedaba dvoje autora uzetih zasebno, već zato što nije nastavio s brzim brisanjem svih nezakonitih komentara koji su predstavljali oblik kontinuiranog dijaloga koji je činio koherentnu cjelinu i bilo je razumno da su ih domaće vlasti shvatile kao takve. U okviru analize pitanja odgovornosti autora komentara kao alternative odgovornosti podnositelja predstavke, Sud je podsjetio na zaključak o zakonitosti miješanja te istaknuo da je podnositelj predstavke bio optužen za djela koja se razlikuju od onih koja su počinili autori nezakonitih komentara i kojima se upravlja drukčijim režimom odgovornosti. Naglasio je da podnositelj predstavke stoga nije bio kazneno gonjen umjesto S. B. i L. R., koji su i sami bili osuđeni.

U kontekstu pitanja koje se odnosi na posljedice postupaka domaćih sudova za podnositelja predstavke, Sud je istaknuo da je izrečena sankcija primjerena i razmjerna. Posebno je primijetio da njegova osuda na novčanu kaznu i plaćanje troškova građanskoj stranci od ukupno 4.000 eura nije imala nikakav negativan učinak na njegovu slobodu izražavanja niti bilo kakav negativan utjecaj na njegovu kasniju političku karijeru.

Konačno, na temelju ocjene specifičnih okolnosti ovog predmeta te uzimajući u obzir polje slobodne procjene na koju tužena država ima pravo, Sud je ustvrdio da su se odluke domaćih sudova temeljile na relevantnim i dovoljnim razlozima, kako u pogledu odgovornosti koja se podnositelju predstavke kao političaru pripisuje za nezakonite komentare objavljene uoči izbora na njegovom zidu na društvenoj mreži Facebook od trećih strana, koje su identificirane i procesuirane kao suučesnice, tako i u svezi s njegovom kaznenom osudom. Osporavano miješanje stoga se smatralo „nužnim u demokratskom društvu“