Sud se ne može izjasniti o pitanju koje mu je proslijedio nižestupanjski sud ako to pitanje ne potpada pod članak VI/3.(c) Ustava BiH, čak i u slučaju ako je to pitanje sadržano u Ustavu BiH.
• Rješenje broj U-10/01 od 4. svibnja 2001. godine
Članak 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 32/2000) u skladu je s Ustavom Bosne i Hercegovine. Znatno smanjenje otpremnina u slučaju prestanka radnog odnosa uposlenika na čekanju posla neće predstavljati kršenje prava na mirno uživanje imovine niti prava na nediskriminaciju ako je zakonodavac bio prinuđen na smanjenje uslijed ekstremnih ekonomskih uvjeta.
• Odluka broj U-26/00 od 21. prosinca 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 8/02
Članak 20. Zakona o stambenim odnosima – prečišćeni tekst („Službeni list SRBiH“ br. 14/84, 12/87 i 36/89 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 19/93 i 22/93) u suglasnosti je sa čl. II/3.(f) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ovim člankom se regulira postupak određivanja nositelja stanarskog prava na stanu nakon razvoda braka.
• Odluka broj U-55/02 od 26. rujna 2003. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 3/04
Članak 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i osoba Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 6/98) nije u suglasnosti sa člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Činjenica je da zakonodavac, u ovom slučaju Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, ne navodi argumente koji opravdavaju donošenje članka 37. kojim se očito zadire u individualna imovinska prava jer je propisano da se na iznos naknade štete (glavnica), određene izvršnim ispravama (sudske presude i sudska poravnanja), i izvansudska poravnanja iz osiguranja ne obračunavaju kamate za čitavo razdoblje rata, odnosno neposredne ratne opasnosti u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da nije utvrđen zakonit cilj miješanja, utvrđena je povreda prava na imovinu.
• Odluka o meritumu broj U-50/01 od 30. siječnja 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 24/04
Ustavni sud je zaključio da čl. 152.–157. Zakona o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 9/96 i 29/00) nisu suglasni članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije jer propisuju samo formalnu mogućnost izjavljivanja izvanrednog pravnog lijeka – zahtjeva za sudsku zaštitu, ali ne i efektivan sudski postupak prema tom pravnom lijeku. Na taj način je narušeno načelo pravne sigurnosti, a također je i onemogućeno ostvarenje prava na pristup sudu kao jednog od temeljnih prava iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, imajući u vidu da se u postupcima koji se vode prema osporenom zakonu tek korištenjem zahtjeva za sudsku zaštitu omogućava „utvrđivanje kaznene optužbe“ od suda u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-17/06 od 29. rujna 2006. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 14/07
Ustavni sud zaključuje da odredbe članka 137.a i 137.b Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku nisu u skladu s pravom na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, ustanove koje se u cjelini ili djelomično financiraju iz proračuna, ukoliko protiv njih dođe do izvršenja na temelju pravomoćne sudske odluke, mogu zahtijevati da se od izvršenja izuzmu sva novčana sredstva kojima raspolaže ta ustanova, tvrdeći da im ta sredstva služe za vršenje djelatnosti od javnog interesa i osiguravanje ostvarivanja prava iz članka 79.a stavak 2. ZIP-a. U tom slučaju nadležni sud nema jasne kriterije na temelju kojih bi mogao pouzdano utvrditi služe li zaista ta sredstva navedenoj ustanovi za vršenje djelatnosti od javnog interesa i osiguravanje ostvarivanja prava iz članka 79.a stavak 2. ZIP-a, čime je postupak izvršenja na temelju pravomoćne sudske odluke postao nedjelotvoran pravni lijek u konkretnom slučaju. Na taj način, prema mišljenju Ustavnog suda, u odnosu na povjeritelje koji posjeduju pravomoćne sudske odluke protiv navedenih ustanova dovedena je u pitanje suština prava iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, tj. onemogućeno im je pravo da prinudnim putem ostvare izvršenje pravomoćne sudske odluke, što, nesporno, predstavlja dio i suštinu navedenog članka Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/10 od 26. studenog 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 37/11, za podnošenje zahtjeva u smislu članka VI/3.(c) Ustava BiH nadležan je sudac/vijeće redovnog suda koji vodi predmetni postupak (prema ranijoj praksi bilo je nejasno mora li takav zahtjev isključivo podnijeti predsjednik redovnog suda)
Ocjena ustavnosti čl. 2., 7. i 24. Zakona o porezu na dohodak Federacije BiH
Ustavni sud je zaključio da je, s obzirom na složeno ustavnopravno uređenje u Bosni i Hercegovini i podjelu nadležnosti, oblast izravnih poreza u nadležnosti entiteta i BDBiH, te da nadležni zakonodavac ima široko polje slobodne procjene u odabiru poreznog sustava i poreznih instrumenata koji su mu potrebni za ostvarenje ciljeva njegove porezne politike. Također, Ustavni sud je zaključio da se definicijom pojma „rezident“ i „nerezident“ u spornom zakonu ne diskriminiraju državljani Bosne i Hercegovine, pa slijedi da odredbe čl. 2., 7. i 24. spornog zakona nisu u suprotnosti sa čl. I/7., II/1., II/2., člankom II/3.(e), (k) i (m) i čl. II/4. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 14. Europske konvencije u svezi sa člankom 6. Europske konvencije i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te sa člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-17/11 od 30. ožujka 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 36/12
Ustavni sud zaključuje da odredba članka 39.e st. 3. i 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje naknade nije u skladu s odredbom članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer ne uspostavlja pravičnu ravnotežu između nositelja prava i javnog interesa stavljajući na nositelje prava poseban i prekomjeran teret. Nadalje, Ustavni sud zaključuje da je odredba članka 39.a Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo u skladu s pravom na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer se tom odredbom uspostavlja pravična ravnoteža između nositelja prava i javnog interesa.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-15/11 od 30. ožujka 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 37/12
Ustavni sud zaključuje da Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 36/04 i 84/07) nije kompatibilan sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Činjenica da u navedenom zakonu nema odredaba o nužnom delegiranju nadležnosti Suda BiH predstavlja pravnu prazninu koja vodi kršenju prava na pravično suđenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-6/12 od 13. srpnja 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 75/12
Ustavni sud zaključuje da Zakon o provođenju Aneksa G Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriju Republike Srpske nije u suglasnosti s odredbama čl. III/1.(e), III/3.(b), IV/4.(b) i V/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
U skladu s uspostavljenim standardima i normama međunarodnog prava te Sporazuma o sukcesiji i njegovim relevantnim aneksima, nadležni organi u Bosni i Hercegovini, uključujući i redovne sudove, mogu koristiti one instrumente koji će, ovisno o ponašanju drugih potpisnica Sporazuma o sukcesiji, efektivno zaštititi stečena ili osigurati ostvarivanje prava koja su predmet Sporazuma o sukcesiji i njegovih aneksa. To podrazumijeva aktivnu ulogu i neophodnu koordinaciju i/ili subordinaciju u skladu s raspodjelom nadležnosti između organa i institucija u Bosni i Hercegovini.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-16/11 od 13. srpnja 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 105/12
Ustavni sud zaključuje da je odredba članka 4. Zakona o sudskim pristojbama suprotna pravu na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zato što onemogućavanje vođenja postupka ako na podnesak, uključujući i tužbu, nije unaprijed plaćena sudska pristojba ne predstavlja sredstvo koje je razumno proporcionalno ostvarenju legitimnog cilja jer se na taj način potpuno ograničava pravo na pristup sudu, odnosno mogućnost vođenja sudskog postupka, čime za stranku u postupku mogu nastati neotklonjive štetne posljedice, što je suprotno samoj suštini prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud zaključuje da je odredba članka 384. Zakona o parničnom postupku u skladu s pravom na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da se tom odredbom ne onemogućava vođenje postupka, već je propisano opće načelo u odnosu na troškove parničnog postupka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-8/12 od 23. studenog 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/13
Ustavni sud zaključuje da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužiteljskim institucijama na razini Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05 i 32/07) nije kompatibilan s odredbama članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa člankom 14. Europske konvencije, člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju, kao i člankom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-7/12 od 30. siječnja 2013. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/13
Ustavni sud zaključuje da su odredbe članka 86. st. 1. i 2. i članka 88. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća („Službene novine FBiH“ br. 39/03, 22/06 i 43/10) kompatibilne s odredbama čl. 1., 2. i 42. Zakona o deminiranju u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“ broj 5/02).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/13 od 5. srpnja 2013. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 62/13
Ustavni sud zaključuje da je zahtjev za ocjenu kompatibilnosti članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obveza po osnovi računa stare devizne štednje („Službeni glasnik BiH“ broj 72/07) sa zakonima Bosne i Hercegovine, postojanjem ili domašajem općeg pravila međunarodnog javnog prava i s Europskom konvencijom neutemeljen.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-12/13 od 5. srpnja 2013. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 62/13
Ustavni sud zaključuje da članak 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu mirovinu profesionalnih vojnih osoba („Službeni glasnik RS“ broj 26/13) nije u suprotnosti sa čl. II/1., II/4., III/3.(b) i III/5.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-25/13 od 23. siječnja 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 11/14
Ustavni sud zaključuje da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužiteljskim institucijama na razini Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05 i 32/07) u odnosu na navode iz zahtjeva Suda BiH, sutkinje Medihe Pašić, nije u skladu s odredbama članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer krši načelo neovisnosti pravosuđa kao temeljne garancije vladavine prava.
Ustavni sud ističe da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužiteljskim institucijama na razini Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05 i 32/07) u odnosu na navode iz zahtjeva Suda BiH, sutkinje Medihe Pašić, nije u skladu s odredbama članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa člankom 14. Europske konvencije, člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju i člankom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Ustavni sud zaključuje da je Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužiteljskim institucijama na razini Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05 i 32/07) u odnosu na navode iz zahtjeva Suda BiH, suca Halila Lagumdžije, u skladu s odredbama članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa člankom 14. Europske konvencije, člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju i člankom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-29/13 od 28. ožujka 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 40/14
Ustavni sud zaključuje da je odredba članka 4. Zakona o sudskim pristojbama s tarifom HNK suprotna pravu na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zato što onemogućavanje vođenja postupka ako na podnesak, uključujući i tužbu, nije unaprijed plaćena sudska pristojba ne predstavlja sredstvo koje je razumno proporcionalno ostvarenju legitimnog cilja jer se na taj način potpuno ograničava pravo na pristup sudu, odnosno mogućnost vođenja sudskog postupka, čime za stranku u postupku mogu nastati neotklonjive štetne posljedice, što je suprotno samoj suštini prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-16/14 od 24. rujna 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 99/14
Ustavni sud zaključuje da je odredba članka 330. stavak 1. točka b) Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine u skladu s odredbom članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zato što propisivanje ovlasti žalbenom sudu da u postupku po propisanom pravnom lijeku, nakon ukidanja prvostupanjske odluke zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predmet vrati prvostupanjskom sudu uz uputu kako da se otklone uočeni propusti ne predstavlja kršenje načela nepristranosti i neovisnosti u smislu prava na pravično suđenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-22/14 od 4. prosinca 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 101/14
Ustavni sud zaključuje da je članak 11. Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužiteljskim institucijama na razini Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05 i 32/07), koji propisuje pravo na naknadu za odlazak u mirovinu za suce i tužitelje u iznosu od jedne osnovne plaće, u skladu sa čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju i člankom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-20/14 od 26. ožujka 2015. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 48/15
Ustavni sud zaključuje da je odredba članka 17. stavak 4. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH” br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/09 i 35/12) kompatibilna s odredbama članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i odredbom članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da navedena odredba nije usmjerena na odugovlačenje izvršnog postupka, već naprotiv da prinudi izvršenika da svoju obvezu izvrši u što kraćem roku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-4/15 od 30. rujna 2015. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 83/15
Ustavni sud zaključuje da odredba članka 119. stavak 3. Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 27/04, 63/04, 5/06, 33/06, 58/06, 15/07, 63/08, 35/09 i 7/02), kojom je propisano da policijskim službenicima Bosne i Hercegovine radni odnos prestaje, između ostalog, i kada navrše 40 godina mirovinskog staža bez obzira na godine života, nije u suprotnosti sa člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno da nema diskriminirajući učinak na policijske službenike Bosne i Hercegovine koji imaju prebivalište na teritoriju Republike Srpske.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-9/15 od 6. travnja 2016. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 34/16
Ustavni sud zaključuje da je članak 97. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku RS kompatibilan sa člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju budući da navedena odredba sama po sebi ne proizvodi neproporcionalan odnos između prava izvršenika i javnog interesa da se založenom nekretninom osigura potraživanje koje tražitelj izvršenja ima prema izvršeniku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-3/16 od 1. prosinca 2016. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 1/17
Ustavni sud zaključuje da je odredba članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a suprotna pravu na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zato što propisuje da nekretnina može biti prodana na trećem ročištu bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost isključivo uz prethodno pribavljenu suglasnost organa izvršne vlasti (porezne uprave) ili ukoliko porezna uprava uskrati suglasnost dužna je sudu predložiti realnu vrijednost za koju nekretnina može biti prodana na trećem ročištu, na koji način se narušava načelo „neovisnog suda“ kao neodvojivog dijela prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-20/16 od 30. ožujka 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 35/17
Ustavni sud zaključuje da je članak 93. stavak 4. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske suprotan pravu na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zato što propisuje da se istekom trećeg dana od dana isticanja rješenja na oglasnoj ploči suda smatra da je rješenje dostavljeno svim osobama kojima se ono po zakonu dostavlja, a da pri tome nema elemenata koji bi učinili izvjesnim vrijeme isticanja na oglasnoj ploči kako bi se osigurale procesne garancije zainteresiranim osobama za izjavljivanje pravnog lijeka koji je zakonom propisan.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/17 od 1. lipnja 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 43/17
Ustavni sud zaključuje da je odredba članka 109. stavak 6. ZIPRS suprotna garancijama prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zato što propisuje da se istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj ploči smatra da je rješenje o namirenju dostavljeno svim osobama koje imaju pravo da se namire iz prodajne cijene, a da pri tome nema elemenata koji bi učinili izvjesnim vrijeme isticanja na oglasnoj ploči kako bi se osigurale procesne garancije zainteresiranim osobama za izjavljivanje pravnog lijeka koji je zakonom propisan.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-7/17 od 30. studenog 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 90/17
Ustavni sud zaključuje da je članak 201. stavak 4. Zakona o radu Republike Srpske kompatibilan sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije budući da navedena odredba sama po sebi nije nejasna te da ograničenja koja se njome uspostavljaju nisu nerazumna u smislu ostvarivanja same suštine prava na pristup sudu, odnosno ne predstavljaju pretjeran teret za radnike, već upravo služi ciljevima pravne sigurnosti i primjerenog provođenja pravde.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-11/17 od 15. veljače 2018. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/18
Ustavni sud zaključuje da su odredbe čl. 182. stavak 1., 208. stavak 2. i 433. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske kompatibilne sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije budući da sporne odredbe ni na koji način nisu protivne temeljnim procesnim garancijama koje pruža pravo na pravično suđenje, a posebno pravu na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje budući da ograničenja koja se spornim odredbama nameću parničnim strankama ni u kojem slučaju nisu nerazumna niti pretjerana. Dalje, Ustavni sud zaključuje da su odredbe čl. 182. stavak 1., 208. stavak 2. i 433. stavak 1. ZPP-a kompatibilne i s pravom na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi s pravom na pravično suđenje jer podnositelj zahtjeva osim svojih navoda u tom dijelu nije ponudio takve argumente koji bi sa sigurnošću upućivali na diskriminaciju parničnih stranaka spornim odredbama. Na koncu, Ustavni sud smatra da odredbe čl. 182. stavak 1., 208. stavak 2. i 433. stavak 1. ZPP-a ne pokreću pitanja u svezi sa člankom II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 10. Europske konvencije imajući u vidu činjenicu da se sloboda izražavanja, te zaštita koju u tom pravcu daje članak 10. Europske konvencije ne može poistovjetiti sa specifičnim procesnim zahtjevima iz ZPP-a, koji su propisani s ciljem ispunjenja određenih načela kao što je efikasnost postupka ili suđenje u razumnom roku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-1/18 od 15. veljače 2018. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/18
Ustavni sud zaključuje da su odredbe članka 329. stavak 1. točka b) Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske i članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske u skladu s odredbom članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zato što propisivanje ovlasti žalbenom sudu da u postupku po propisanom pravnom lijeku, nakon ukidanja prvostupanjske odluke zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predmet vrati prvostupanjskom sudu uz upute kako da se otklone uočeni propusti ne predstavlja kršenje načela nepristranosti i neovisnosti suda, ravnopravnosti strana u postupku, niti prava na suđenje u razumnom roku, odnosno prava na pravično suđenje generalno.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-18/18 od 29. studenog 2018. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 94/18
Ustavni sud zaključuje da osporeni članak 52. Zakona o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona kojim je propisano uvjetovanje imenovanja rektora sveučilišta od senata prethodnim davanjem suglasnosti upravnog odbora senatu, odnosno propisana mogućnost, u određenim slučajevima, za imenovanje rektora koje će provesti upravni odbor nije u skladu sa člankom 18. Okvirnog zakona kojim je utvrđeno da rektora sveučilišta bira senat kao najviše akademsko tijelo. Također, članak 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona kojim je propisan institut mandata privremenih organa svih rukovodnih i upravnih organa nije u skladu sa čl. 1. i 2. Okvirnog zakona, koji takvu mogućnost ne predviđa.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-22/18 od 5. srpnja 2019. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 53/19
