Sud se ne može izjasniti o pitanju koje mu je proslijedio nižestepeni sud ako to pitanje ne potpada pod član VI/3.c) Ustava BiH, čak i u slučaju ako je to pitanje sadržano u Ustavu BiH.
• Rješenje broj U-10/01 od 4. maja 2001. godine
Član 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 32/2000) u skladu je s Ustavom Bosne i Hercegovine. Znatno smanjenje otpremnina u slučaju prestanka radnog odnosa zaposlenika na čekanju posla neće predstavljati kršenje prava na mirno uživanje imovine niti prava na nediskriminaciju ako je zakonodavac bio prinuđen na smanjenje usljed ekstremnih ekonomskih uvjeta.
• Odluka broj U-26/00 od 21. decembra 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 8/02
Član 20. Zakona o stambenim odnosima – prečišćeni tekst („Službeni list SRBiH“ br. 14/84, 12/87 i 36/89 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 19/93 i 22/93) u saglasnosti je sa čl. II/3.f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ovim članom se regulira postupak određivanja nosioca stanarskog prava na stanu nakon razvoda braka.
• Odluka broj U-55/02 od 26. septembra 2003. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 3/04
Član 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 6/98) nije u saglasnosti sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Činjenica je da zakonodavac, u ovom slučaju Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, ne navodi argumente koji opravdavaju donošenje člana 37. kojim se očito zadire u individualna imovinska prava jer je propisano da se na iznos naknade štete (glavnica), određene izvršnim ispravama (sudske presude i sudska poravnanja), i vansudska poravnanja iz osiguranja ne obračunavaju kamate za čitav period rata, odnosno neposredne ratne opasnosti u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da nije utvrđen zakonit cilj miješanja, utvrđena je povreda prava na imovinu.
• Odluka o meritumu broj U-50/01 od 30. januara 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 24/04
Ustavni sud je zaključio da čl. 152–157. Zakona o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 9/96 i 29/00) nisu saglasni članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije jer propisuju samo formalnu mogućnost izjavljivanja vanrednog pravnog lijeka – zahtjeva za sudsku zaštitu, ali ne i efektivan sudski postupak prema tom pravnom lijeku. Na taj način je narušen princip pravne sigurnosti, a također je i onemogućeno ostvarenje prava na pristup sudu kao jednog od osnovnih prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, imajući u vidu da se u postupcima koji se vode prema osporenom zakonu tek korištenjem zahtjeva za sudsku zaštitu omogućava „utvrđivanje krivične optužbe“ od suda u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-17/06 od 29. septembra 2006. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 14/07
Ustavni sud zaključuje da odredbe člana 137.a i 137.b Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku nisu u skladu s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, ustanove koje se u cjelini ili djelimično finansiraju iz budžeta, ukoliko protiv njih dođe do izvršenja na osnovu pravosnažne sudske odluke, mogu zahtijevati da se od izvršenja izuzmu sva novčana sredstva kojima raspolaže ta ustanova, tvrdeći da im ta sredstva služe za vršenje djelatnosti od javnog interesa i osiguravanje ostvarivanja prava iz člana 79.a stav 2. ZIP-a. U tom slučaju nadležni sud nema jasne kriterije na osnovu kojih bi mogao pouzdano utvrditi da li ta sredstva zaista služe navedenoj ustanovi za vršenje djelatnosti od javnog interesa i osiguravanje ostvarivanja prava iz člana 79.a stav 2. ZIP-a, čime je postupak izvršenja na osnovu pravosnažne sudske odluke postao nedjelotvoran pravni lijek u konkretnom slučaju. Na taj način, prema mišljenju Ustavnog suda, u odnosu na povjerioce koji posjeduju pravosnažne sudske odluke protiv navedenih ustanova dovedena je u pitanje suština prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, tj. onemogućeno im je pravo da prinudnim putem ostvare izvršenje pravosnažne sudske odluke, što, nesporno, predstavlja dio i suštinu navedenog člana Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/10 od 26. novembra 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 37/11, za podnošenje zahtjeva u smislu člana VI/3.c) Ustava BiH nadležan je sudija/vijeće redovnog suda koji vodi predmetni postupak (prema ranijoj praksi bilo je nejasno da li takav zahtjev mora isključivo podnijeti predsjednik redovnog suda)
Ocjena ustavnosti čl. 2, 7. i 24. Zakona o porezu na dohodak Federacije BiH
Ustavni sud je zaključio da je, s obzirom na složeno ustavnopravno uređenje u Bosni i Hercegovini i podjelu nadležnosti, oblast direktnih poreza u nadležnosti entiteta i BDBiH, te da nadležni zakonodavac ima široko polje slobodne procjene u odabiru poreznog sistema i poreznih instrumenata koji su mu potrebni za ostvarenje ciljeva njegove porezne politike. Također, Ustavni sud je zaključio da se definicijom pojma „rezident“ i „nerezident“ u spornom zakonu ne diskriminiraju državljani Bosne i Hercegovine, pa slijedi da odredbe čl. 2, 7. i 24. spornog zakona nisu u suprotnosti sa čl. I/7, II/1, II/2, članom II/3.e), k) i m) i čl. II/4. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-17/11 od 30. marta 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 36/12
Ustavni sud zaključuje da odredba člana 39.e st. 3. i 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje naknade nije u skladu s odredbom člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne uspostavlja pravičnu ravnotežu između nosilaca prava i javnog interesa stavljajući na nosioce prava poseban i prekomjeran teret. Nadalje, Ustavni sud zaključuje da je odredba člana 39.a Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo u skladu s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer se tom odredbom uspostavlja pravična ravnoteža između nosilaca prava i javnog interesa.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-15/11 od 30. marta 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 37/12
Ustavni sud zaključuje da Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 36/04 i 84/07) nije kompatibilan sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Činjenica da u navedenom zakonu nema odredbi o nužnom delegiranju nadležnosti Suda BiH predstavlja pravnu prazninu koja vodi kršenju prava na pravično suđenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-6/12 od 13. jula 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 75/12
Ustavni sud zaključuje da Zakon o provođenju Aneksa G Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske nije u saglasnosti s odredbama čl. III/1.e), III/3.b), IV/4.b) i V/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
U skladu s uspostavljenim standardima i normama međunarodnog prava te Sporazuma o sukcesiji i njegovim relevantnim aneksima, nadležni organi u Bosni i Hercegovini, uključujući i redovne sudove, mogu koristiti one instrumente koji će, zavisno od ponašanja drugih potpisnica Sporazuma o sukcesiji, efektivno zaštititi stečena ili osigurati ostvarivanje prava koja su predmet Sporazuma o sukcesiji i njegovih aneksa. To podrazumijeva aktivnu ulogu i neophodnu koordinaciju i/ili subordinaciju u skladu s raspodjelom nadležnosti između organa i institucija u Bosni i Hercegovini.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-16/11 od 13. jula 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 105/12
Ustavni sud zaključuje da je odredba člana 4. Zakona o sudskim taksama suprotna pravu na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zato što onemogućavanje vođenja postupka ako na podnesak, uključujući i tužbu, nije unaprijed plaćena sudska taksa ne predstavlja sredstvo koje je razumno proporcionalno ostvarenju legitimnog cilja jer se na taj način potpuno ograničava pravo na pristup sudu, odnosno mogućnost vođenja sudskog postupka, čime za stranku u postupku mogu nastati neotklonjive štetne posljedice, što je suprotno samoj suštini prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da je odredba člana 384. Zakona o parničnom postupku u skladu s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da se tom odredbom ne onemogućava vođenje postupka, već je propisan opći princip u odnosu na troškove parničnog postupka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-8/12 od 23. novembra 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/13
Ustavni sud zaključuje da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05 i 32/07) nije kompatibilan s odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, kao i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-7/12 od 30. januara 2013. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/13
Ustavni sud zaključuje da su odredbe člana 86. st. 1. i 2. i člana 88. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća („Službene novine FBiH“ br. 39/03, 22/06 i 43/10) kompatibilne s odredbama čl. 1, 2. i 42. Zakona o deminiranju u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“ broj 5/02).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/13 od 5. jula 2013. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 62/13
Ustavni sud zaključuje da je zahtjev za ocjenu kompatibilnosti člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje („Službeni glasnik BiH“ broj 72/07) sa zakonima Bosne i Hercegovine, postojanjem ili domašajem općeg pravila međunarodnog javnog prava i s Evropskom konvencijom neosnovan.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-12/13 od 5. jula 2013. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 62/13
Ustavni sud zaključuje da član 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica („Službeni glasnik RS“ broj 26/13) nije u suprotnosti sa čl. II/1, II/4, III/3.b) i III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-25/13 od 23. januara 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 11/14
Ustavni sud zaključuje da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05 i 32/07) u odnosu na navode iz zahtjeva Suda BiH, sutkinje Medihe Pašić, nije u skladu s odredbama člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer krši princip nezavisnosti pravosuđa kao osnovne garancije vladavine prava.
Ustavni sud ističe da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05 i 32/07) u odnosu na navode iz zahtjeva Suda BiH, sutkinje Medihe Pašić, nije u skladu s odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Ustavni sud zaključuje da je Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05 i 32/07) u odnosu na navode iz zahtjeva Suda BiH, sudije Halila Lagumdžije, u skladu s odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-29/13 od 28. marta 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 40/14
Ustavni sud zaključuje da je odredba člana 4. Zakona o sudskim taksama s tarifom HNK suprotna pravu na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zato što onemogućavanje vođenja postupka ako na podnesak, uključujući i tužbu, nije unaprijed plaćena sudska taksa ne predstavlja sredstvo koje je razumno proporcionalno ostvarenju legitimnog cilja jer se na taj način potpuno ograničava pravo na pristup sudu, odnosno mogućnost vođenja sudskog postupka, čime za stranku u postupku mogu nastati neotklonjive štetne posljedice, što je suprotno samoj suštini prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-16/14 od 24. septembra 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 99/14
Ustavni sud zaključuje da je odredba člana 330. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine u skladu s odredbom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zato što propisivanje ovlaštenja žalbenom sudu da u postupku po propisanom pravnom lijeku, nakon ukidanja prvostepene odluke zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predmet vrati prvostepenom sudu uz uputstvo kako da se otklone uočeni propusti ne predstavlja kršenje principa nepristranosti i nezavisnosti u smislu prava na pravično suđenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-22/14 od 4. decembra 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 101/14
Ustavni sud zaključuje da je član 11. Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05 i 32/07), koji propisuje pravo na naknadu za odlazak u penziju za sudije i tužioce u iznosu od jedne osnovne plaće, u skladu sa čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-20/14 od 26. marta 2015. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 48/15
Ustavni sud zaključuje da je odredba člana 17. stav 4. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH” br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/09 i 35/12) kompatibilna s odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i odredbom člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da navedena odredba nije usmjerena na odugovlačenje izvršnog postupka, već naprotiv da prinudi izvršenika da svoju obavezu izvrši u što kraćem roku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-4/15 od 30. septembra 2015. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 83/15
Ustavni sud zaključuje da odredba člana 119. stav 3. Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 27/04, 63/04, 5/06, 33/06, 58/06, 15/07, 63/08, 35/09 i 7/02), kojom je propisano da policijskim službenicima Bosne i Hercegovine radni odnos prestaje, između ostalog, i kada navrše 40 godina penzijskog staža bez obzira na godine života, nije u suprotnosti sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno da nema diskriminatorski efekt na policijske službenike Bosne i Hercegovine koji imaju prebivalište na teritoriji Republike Srpske.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-9/15 od 6. aprila 2016. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 34/16
Ustavni sud zaključuje da je član 97. stav 1. Zakona o izvršnom postupku RS kompatibilan sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju budući da navedena odredba sama po sebi ne proizvodi neproporcionalan odnos između prava izvršenika i javnog interesa da se založenom nekretninom osigura potraživanje koje tražilac izvršenja ima prema izvršeniku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-3/16 od 1. decembra 2016. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 1/17
Ustavni sud zaključuje da je odredba člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a suprotna pravu na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zato što propisuje da nekretnina može biti prodata na trećem ročištu bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost isključivo uz prethodno pribavljenu saglasnost organa izvršne vlasti (porezne uprave) ili ukoliko porezna uprava uskrati saglasnost dužna je sudu predložiti realnu vrijednost za koju nekretnina može biti prodata na trećem ročištu, na koji način se narušava princip „nezavisnog suda“ kao neodvojivog dijela prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-20/16 od 30. marta 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 35/17
Ustavni sud zaključuje da je član 93. stav 4. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske suprotan pravu na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zato što propisuje da se istekom trećeg dana od dana isticanja rješenja na oglasnoj tabli suda smatra da je rješenje dostavljeno svim licima kojima se ono po zakonu dostavlja, a da pri tome nema elemenata koji bi učinili izvjesnim vrijeme isticanja na oglasnoj tabli kako bi se osigurale procesne garancije zainteresiranim licima za izjavljivanje pravnog lijeka koji je zakonom propisan.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/17 od 1. juna 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 43/17
Ustavni sud zaključuje da je odredba člana 109. stav 6. ZIPRS suprotna garancijama prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zato što propisuje da se istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra da je rješenje o namirenju dostavljeno svim licima koja imaju pravo da se namire iz prodajne cijene, a da pri tome nema elemenata koji bi učinili izvjesnim vrijeme isticanja na oglasnoj tabli kako bi se osigurale procesne garancije zainteresiranim licima za izjavljivanje pravnog lijeka koji je zakonom propisan.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-7/17 od 30. novembra 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 90/17
Ustavni sud zaključuje da je član 201. stav 4. Zakona o radu Republike Srpske kompatibilan sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije budući da navedena odredba sama po sebi nije nejasna te da ograničenja koja se njom uspostavljaju nisu nerazumna u smislu ostvarivanja same suštine prava na pristup sudu, odnosno ne predstavljaju pretjeran teret za radnike, već upravo služi ciljevima pravne sigurnosti i primjerenog provođenja pravde.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-11/17 od 15. februara 2018. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/18
Ustavni sud zaključuje da su odredbe čl. 182. stav 1, 208. stav 2. i 433. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske kompatibilne sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije budući da sporne odredbe ni na koji način nisu protivne osnovnim procesnim garancijama koje pruža pravo na pravično suđenje, a posebno pravu na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje budući da ograničenja koja se spornim odredbama nameću parničnim strankama ni u kojem slučaju nisu nerazumna niti pretjerana. Dalje, Ustavni sud zaključuje da su odredbe čl. 182. stav 1, 208. stav 2. i 433. stav 1. ZPP-a kompatibilne i s pravom na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje jer podnosilac zahtjeva osim svojih navoda u tom dijelu nije ponudio takve argumente koji bi sa sigurnošću upućivali na diskriminaciju parničnih stranaka spornim odredbama. Na kraju, Ustavni sud smatra da odredbe čl. 182. stav 1, 208. stav 2. i 433. stav 1. ZPP-a ne pokreću pitanja u vezi sa članom II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 10. Evropske konvencije imajući u vidu činjenicu da se sloboda izražavanja, te zaštita koju u tom pravcu daje član 10. Evropske konvencije ne može poistovjetiti sa specifičnim procesnim zahtjevima iz ZPP-a, koji su propisani s ciljem ispunjenja određenih principa kao što je efikasnost postupka ili suđenje u razumnom roku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-1/18 od 15. februara 2018. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/18
Ustavni sud zaključuje da su odredbe člana 329. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske i člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske u skladu s odredbom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zato što propisivanje ovlaštenja žalbenom sudu da u postupku po propisanom pravnom lijeku, nakon ukidanja prvostepene odluke zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predmet vrati prvostepenom sudu uz uputstva kako da se otklone uočeni propusti ne predstavlja kršenje principa nepristranosti i nezavisnosti suda, ravnopravnosti strana u postupku, niti prava na suđenje u razumnom roku, odnosno prava na pravično suđenje generalno.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-18/18 od 29. novembra 2018. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 94/18
Ustavni sud zaključuje da osporeni član 52. Zakona o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona kojim je propisano uvjetovanje imenovanja rektora univerziteta od senata prethodnim davanjem saglasnosti upravnog odbora senatu, odnosno propisana mogućnost, u određenim slučajevima, za imenovanje rektora koje će provesti upravni odbor nije u skladu sa članom 18. Okvirnog zakona kojim je utvrđeno da rektora univerziteta bira senat kao najviše akademsko tijelo. Također, član 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona kojim je propisan institut mandata privremenih organa svih rukovodnih i upravnih organa nije u skladu sa čl. 1. i 2. Okvirnog zakona, koji takvu mogućnost ne predviđa.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-22/18 od 5. jula 2019. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 53/19
