Ustavni sud zaključuje da je odredba članka 433. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske kompatibilna sa člankom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 13. Europske konvencije u svezi s pravom na imovinu budući da sporna odredba jasno regulira parnični postupak po žalbi u sporovima male vrijednosti, te je u okviru diskrecijskog prava danog državi da uredi sustav država odredila opseg i granice ispitivanja žalbe, a sama činjenica da stranka koja je nezadovoljna donesenom odlukom prvostupanjskog suda odluku više ne može osporavati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ni na koji način ne dovodi u pitanje garancije iz članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na imovinu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-23/18 od 5. srpnja 2019. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 53/19
Ustavni sud zaključuje da u odredbi članka 17. točka (22) u svezi sa člankom 18. točka (a) Zakona o VSTV-u ne postoji nekompatibilnost s odredbom članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer u navedenim zakonskim odredbama (članak 17. točka (22) Zakona o VSTV-u) Ustavni sud ne vidi ništa nejasno ili neprecizno što bi moglo dovesti u pitanje standard kvalitete zakona do te mjere da se može reći da nije u skladu s vladavinom prava iz članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te iz istih odredaba (misli se na članak 18. točka (a) Zakona o VSTV-u) ne proizlazi neusklađenost sa Zakonom o Sudu BiH do te mjere da ona utječe na povredu demokratskih načela iz članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-4/19 od 5. srpnja 2019. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 53/19
Ustavni sud zaključuje da odredbe članka 2. st. (2) i (3) Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 56/04, 68/04, 29/05 i 48/11), koje propisuju da se zatezna kamata iz stavka 1. tog članka neće obračunavati za razdoblje ratnog stanja od 18. rujna 1991. godine do 23. studenog 1995. godine, te da se iznimno od odredaba iz st. 1. i 2. tog članka na iznos naknade štete (glavnica), određene izvršnim ispravama (sudske presude i sudska poravnanja), i izvansudska poravnanja iz osnove osiguranja definiranog Zakonom o osiguranju imovine i osoba („Službene novine Federacije BiH” br. 2/95 i 6/98) za razdoblje od 18. rujna 1991. godine do 23. prosinca 1996. godine plaća zatezna kamata po stopi od 0,5 % godišnje, nisu u suglasnosti sa člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Ustavni sud zaključuje da je članak 4. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 56/04, 68/04, 29/05 i 48/11), koji propisuje da će se postupci za utvrđivanje visine zatezne kamate iz članka 1. tog zakona koji nisu okončani do dana stupanja na snagu zakona ili su okončani a nisu izvršeni okončati prema odredbama tog zakona i kamatnoj stopi od 12 % godišnje, u suglasnosti sa člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-6/19 od 4. listopada 2019. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 90/19
Članak 69. st. (3) i (4) Zakona o izvršnom postupku FBiH nije kompatibilan sa člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer stavlja prekomjeran teret na suvlasnike u odnosu na suvlasnika izvršenika čiji se dug namiruje u izvršnom postupku prodajom cjelokupne nekretnine, dakle i suvlasničkih dijelova ostalih suvlasnika, što je suprotno standardu proporcionalnosti.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-10/19 od 6. veljače 2020. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 16/20
Ustavni sud zaključuje da odredba članka 128. stavak (4) Zakona o pravima boraca nije kompatibilna sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije zato što se zakonodavac, koristeći se diskrecijskim ovlastima, s ciljem zaštite javnog interesa, zakonskim propisivanjem da iskazi stranke i svjedoka „nisu dovoljni dokazi“ za utvrđivanje odlučnih činjenica umiješao u sudsku nadležnost i autonomiju sudske i upravne vlasti da u zakonom propisanom postupku samostalno, na temelju slobodne ocjene dokaza, utvrđuju činjenično stanje i odlučuju na temelju zakona, jer takvo ograničenje suštinski nije u skladu s pravom na pravičnu raspravu pred neovisnim i nepristranim sudom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-6/20 od 26. ožujka 2021. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 25/21
Zakon o plaćama i drugim naknadama sudaca i tužitelja Federacije Bosne i Hercegovine nije u skladu s odredbama članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i odredbama članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa člankom 14. Europske konvencije, člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju i člankom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima jer ne sadrži odredbe u pogledu naknada za obveznu dežuru ili pripravnost.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-7/21 od 23. rujna 2021. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 63/21
Članak 55. Zakona o visokom obrazovanju Zeničko-dobojskog kantona, kojim je propisano uvjetovanje izbora i imenovanja rektora, prorektora i direktora javne visokoškolske ustanove od senata, prethodnim davanjem suglasnosti senatu od osnivača javne visokoškolske ustanove, nije u skladu sa člankom 18. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH, kojim je utvrđeno da rektora sveučilišta bira senat kao najviše akademsko tijelo.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-10/21 od 2. prosinca 2021. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 77/21
Osporena odredba članka 105. Zakona o prekršajima FBiH (ZOP) u skladu je sa člankom II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 5. stavak 1. Europske konvencije. Navedena odredba (koja regulira pitanje lišenja slobode zbog neplaćanja novčane kazne) zadovoljava standarde prava na slobodu ličnosti zato što je s proceduralnog aspekta dovoljno jasna i precizna, i sagledana u cjelini, zadovoljava sve potrebne garancije koje osiguravaju da lišenje slobode ne bude proizvoljno. Osim toga, osporena odredba zadovoljava standard proporcionalnosti jer njezina svrha nije kazna nego prinuda da se osigura ispunjenje novčane obveze, a okolnost da i nakon lišenja slobode (do 15 dana) ona ostaje evidentirana u Registru novčanih kazni je opravdana s aspekta njezinog trajanja jer se u svakom slučaju briše nakon što protekne pet godina od pravomoćnosti sudskog rješenja/prekršajnog naloga. Ustavni sud zaključuje da je odredba članka 105. ZOP-a u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. Europske konvencije jer ne pokreće pitanje utvrđivanja odgovornosti za počinjeni prekršaj, pa stoga ni pitanje utvrđivanja kaznene optužbe, već isključivo pitanje lišenja slobode zbog neispunjenja obveze koja je prethodno utvrđena. Osim toga, osporena odredba ne dovodi u pitanje načela iz članka 6. Europske konvencije kao što su pravo pristupa sudu, pravo na obranu i ostalo na što je ukazao podnositelj zahtjeva. Ustavni sud zaključuje da odredba članka 105. ZOP-a nije u nesuglasnosti sa člankom 4. stavak 1. Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju jer se kažnjenik ne kažnjava ponovno, već se radi o prinudi u ispunjenju prethodno (jednom) utvrđene obveze iz prekršajnog postupka/naloga.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-12/21 od 24. ožujka 2022. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 23/22, ocjena ustavnosti članka 105. Zakona o prekršajima – lišenje slobode zbog neplaćanja novčane kazne
Imajući u vidu vrlo šture navode podnositelja zahtjeva u odnosu na pitanje apstraktne ustavnosti osporenog članka 173. Zakona o radu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 26/16, 89/18, 23/20 – odluka USFBiH, 31/20 – odluka USFBiH i 49/21), Ustavni sud naglašava da se radi o preciznoj i jasnoj odredbi koja propisuje: „Postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika, započeti prije stupanja na snagu ovog Zakona, završit će se prema odredbama Zakona o radu ('Službene novine Federacije BiH' br. 43/99, 32/00 i 29/03).“ Takva odredba je sastavni dio gotovo svih novih zakona, ili zakona koji se mijenjaju, a navedenom odredbom se upravo, na jasan i precizan način, osigurava pravna sigurnost i ukazuje kada primijeniti koji zakon. Prema konstantnoj praksi Ustavnog suda, podnositelj zahtjeva je dužan zahtjev konkretno odrediti, tj. navesti u odnosu na koje odredbe Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije traži da se ispita ocjena kompatibilnosti i da te navode potkrijepi odgovarajućom argumentacijom koja bi ukazivala na sumnju u kompatibilnost navedene zakonske odredbe. Ustavni sud naglašava da je podnositelj zahtjeva odredio zahtjev u odnosu na članak I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članak II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i u odnosu na članak 6. Europske konvencije i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Međutim, podnositelj zahtjeva je zahtjev potkrijepio samo jednom rečenicom „da svako mora da zna koji se propis na njega primjenjuje“. Bez dodatnih argumenata zašto osporena odredba (djelujući erga omnes) dovodi u pitanje poštovanje ustavnih prava na koja je ukazao podnositelj zahtjeva, Ustavni sud može samo zaključiti da su neutemeljeni navodi podnositelja zahtjeva u pogledu (ne)ustavnosti članka 173. Zakona o radu.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je odredba članka 173. Zakona o radu u skladu sa člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člankom II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i člankom 6. Europske konvencije i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-17/21 od 24. ožujka 2022. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 21/22
Zakon o plaćama i naknadama sudaca i javnih tužitelja u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 66/18) nije u skladu s odredbama članka I/2. Ustava BiH i odredbama članka II/4. Ustava BiH u svezi sa člankom 14. Europske konvencije, člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju i člankom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima zato što ne sadrži odredbe u pogledu naknada za topli obrok.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-18/21 od 24. ožujka 2022. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 19/22
Odredba članka 75. Zakona o prekršajima FBiH u dijelu koji glasi: „Kada je rješenje o prekršaju uručeno putem pošte, smatrat će se da je dostavljanje izvršeno po isteku pet radnih dana od dana kada je rješenje predano na poštu“ nije u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije zato što za posljedicu može imati gubitak prava na pristup sudu.
Članak 21. stavak 2. točka 4. Zakona o prekršajima FBiH u skladu je sa člankom II/3.(d) i (e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-16/21 od 26. svibnja 2022. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 41/22
Članak 44. Zakona o visokom obrazovanju Zeničko-dobojskog kantona nije u skladu sa člankom 12. Okvirnog zakona, kao ni člankom I/2. Ustava BiH zato što je došlo do narušavanja autonomije sveučilišta s obzirom na propisivanje mogućnosti da javna vlast utječe na donošenje statuta visokoškolske ustanove. Odredba članka 59. u suglasnosti je sa člankom I/2. Ustava BiH zato što propisivanjem prava rektoru sveučilišta da obustavi od primjene akte za koje posumnja da nisu u skladu sa ustavom ili zakonima ne dolazi do kršenja niti jednog standarda koji sadrži navedena ustavna odredba, niti osporena odredba izlazi izvan „okvira slobodnog polja procjene“ nadležnog zakonodavca (margin of appreciation).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-9/22 od 26. svibnja 2022. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 41/22
Odredbe članka 40. stavak (3) i članka 41. stavak (2) Zakona o obveznim osiguranjima u prometu FBiH (kojim se visina naknade nematerijalne štete propisuje različito u ovisnosti o godinama života) u skladu su sa člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 14. Europske konvencije u svezi s pravom iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju jer za različit tretman po osnovi godina starosti postoji legitiman cilj i proporcionalnost, te se na oštećene osobe ne stavlja pretjeran teret.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-7/22 od 14. srpnja 2022. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 53/22
Članak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji s djecom („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/09), koji glasi: „Član 18.b Zakona mijenja se i glasi: 'Radi ostvarivanja prava utvrđenih ovim Zakonom osobe sa invaliditetom razvrstavaju se prema utvrđenom procentu oštećenja organizma u dvije skupine, i to: I. skupina – osobe sa invaliditetom sa 100 % oštećenja organizma, II. skupina – osobe sa invaliditetom sa 90 % oštećenja organizma'“ u skladu je sa člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člankom 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Kada se u smislu relevantnih odredaba Zakona o osnovama socijalne zaštite sagledaju prava koja imaju osobe s invaliditetom i civilne žrtve rata, onda prema mišljenju Ustavnog suda proizlazi da razlika između te dvije kategorije i nije tako velika, kao što se želi ukazati podnesenim zahtjevom za ocjenu ustavnosti. Vidljivo je da država brine za obje navedene kategorije propisujući niz povlastica za sve. Činjenica je da civilne žrtve rata imaju veću mogućnost pristupa u odnosu na ostvarivanje prava na osobnu invalidninu. Međutim, osobe s invaliditetom koje imaju stupanj oštećenja organizma ispod 90 % imaju na raspolaganju pogodnosti koje su propisane Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i osposobljavanju invalida. Kada se, osim navedenog, uzme u obzir da javne vlasti u toj oblasti uživaju visok stupanj slobodnog polja procjene i da su u boljoj poziciji procijeniti pitanja od društvenog, socijalnog i ekonomskog interesa kao što je konkretan slučaj, Ustavni sud smatra da odredba članka 3. zadovoljava načelo proporcionalnosti jer uspostavlja pravičnu ravnotežu između javnog interesa i zaštite prava pojedinca. Osporenom odredbom nije stavljen prekomjeran teret na osobe s invaliditetom u odnosu na civilne žrtve rata jer obje kategorije s utvrđenim stupnjem invaliditeta od 100 % i 90 % kao najugroženije skupine ostvaruju pravo na osobnu invalidninu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-11/22 od 14. srpnja 2022. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 54/22
Osporenom odredbom članka 71. stavak 2. točka c) Zakona o stečaju, kojom se propisuje dobna granica od 63 godine za imenovanje stečajnog upravitelja, ne pokreće se pitanje različitog postupanja prema bilo kojim osobama u analognim ili relevantno sličnim situacijama, odnosno u pravnom sustavu u Bosni i Hercegovini ne postoje bilo koje usporedne kategorije u odnosu na koje bi se moglo utvrditi različito postupanje. Odredbom članka 71. stavak 2. točka c) Zakona o stečaju ne pokreću se pitanja diskriminacije zabranjene člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-12/22 od 22. rujna 2022. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 54/22
Odredba članka 56. stavak (3) ZOP-a u dijelu koji glasi: „Kada je prekršajni nalog uručen putem pošte, smatrat će se da je dostavljanje izvršeno po isteku pet radnih dana nakon što ga je ovlašteni organ predao na poštu. Kada je prekršajni nalog ostavljen na motornom vozilu, datum uručenja je datum kada je ostavljen na motornom vozilu“ nije u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije zato što za posljedicu može imati gubitak prava okrivljenog na pristup sudu.
Osporena odredba članka 56. stavak (2) alineja 3) ZOP-a koja propisuje način dostave prekršajnog naloga na vozilu koje je nepropisno parkirano u skladu je sa standardima prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije zato što per se ne može dovesti u pitanje bilo koju garanciju tog prava, uključujući i pravo na pristup sudu. Naime, propisano je da se prekršajni nalog dostavlja ostavljanjem na sigurnom i vidljivom dijelu vozila, kada je vozilo nepropisno parkirano. Dakle, ta odredba ne propisuje ništa u svezi s vremenom kada se prekršajni nalog smatra dostavljenim, već samo način dostave. Ustavni sud zapaža da takva odredba o načinu dostave, koja je propisana samo za slučaj nepropisnog parkiranja, ima svoje opravdanje u efikasnosti kontrole zakonitosti parkiranja vozila na javnim mjestima. Ona per se nije problematična, već to naizgled može postati samo kada se dovede u svezu s odredbom članka 56. stavak (3) ZOP-a, za koju je Ustavni sud već utvrdio da je neustavna. Stoga, neustavnost odredbe iz članka 56. stavak (3) ZOP-a ne povlači za sobom i neustavnost odredbe iz članka 56. stavak (2) alineja 3) koja se odnosi samo na način dostave, ali ne i na to kada će se smatrati da je dostava izvršena.
Odredba članka 94. ZOP-a u skladu je s pravom na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava BiH, kao i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije zato što per se ne može dovesti u pitanje bilo koju garanciju tog prava, uključujući i pravo na pristup sudu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-18/22 od 22. rujna 2022. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 68/22
Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužiteljskim institucijama na razini BiH nije u skladu s odredbama čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članka 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju i članka 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima jer ne sadrži odredbe o naknadama sucima i tužiteljima za vrijeme obveznog dežurstva ili pripravnosti za rad.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-25/22 od 19. siječnja 2023. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 9/23
Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužiteljskim institucijama na razini Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 90/05, 32/07, 17/13, 5/14, 40/14, 48/15 i 77/20) nije u skladu s odredbama čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članka 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju i članka 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima jer ne sadrži odredbe o pravu na troškove smještaja i naknadu za odvojeni život za stručno osoblje u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-22/22 od 23. ožujka 2023. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 29/22
Nepostojanje pravnih odredaba o delegiranju nadležnosti ili izuzimanju svih sudaca Apelacijskog suda Brčko distrikta u postupcima apstraktne ocjene usklađenosti pravnih akata s odredbama Statuta Brčko distrikta ne dovodi u pitanje standard „nepristranosti suda“ iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-34/22 od 23. ožujka 2023. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 29/23
Članak 2. stavak 2., članak 3. stavak 2., članak 5., članak 6., članak 10. stavak 4. i članak 13. Zakona o plaćama i naknadama sudaca i javnih tužitelja u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 56/22) u skladu su sa čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te člankom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-26/22 od 13. srpnja 2023. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 55/23, pokrenuto pitanje različitog tretmana između sudaca i tužitelja u Republici Srpskoj i sudaca i tužitelja u Federaciji BiH kao usporednih skupina
Članci 29. i 30. Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 29/11 – odluka US, 27/12, 7/13, 71/14, 91/15 i 44/22) u skladu su sa člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/23 od 13. srpnja 2023. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 55/23, solidarna odgovornost fizičkih osoba za porezne obveze pravne osobe u kojoj rade
Članak 46. stavak 5. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju („Službene novine FBiH“ br. 13/18, 93/19 – odluka USFBiH, 94/20 – rješenje USFBiH, 90/21 i 19/22) u skladu je sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te člankom 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u svezi sa člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Na temelju navoda podnositelja zahtjeva, ne može se utvrditi da je uslijed primjene članka 46. stavak 5. Zakona o MIO-u jedna skupina umirovljenika (koji su u određenoj kalendarskoj godini ostvarivali plaće koje su pet puta veće od prosječne godišnje plaće) neopravdano stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale, već da je cilj navedene odredbe da doprinese pažljivom balansiranju i istodobnom odražavanju načela solidarnosti i socijalne pravde.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-13/23 od 13. srpnja 2023. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 55/23, ograničenje visine osobnog godišnjeg koeficijenta
