Dana 16. 01. 2007. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je održao LXV sjednicu Malog vijeća, a nakon toga i XLIV sjednicu Vijeća od pet sudija. Na sjednici Malog vijeća Ustavni sud je razmatrao 12 zahtjeva za donošenje privremenih mjera. Između ostalog odbijeni su kao neosnovani zahtjevi Željka Bulatovića i Siniše Teodorovića za donošenje privremenih mjera kojima bi Ustavni sud prekinuo izdržavanje kazne zatvora do donošenja odluka o apelacijama. Apelanti su, u konkretnom slučaju, presudama Vrhovnog suda Republike Srpske osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 11 odnosno 8 godina za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnih apelacija. Malo vijeće je takođe odlučilo da se apelacija Abdulathima Maktoufa hitno uzme u razmatranje. Ustavni sud će o konkretnom predmetu odlučivati na Plenarnoj sjednici Ustavnog suda koja će se održati 26. i 27. januara 2007. godine. Na Vijeću od pet sudija Ustavni sud je riješio 83 predmeta. Između ostaloga, Ustavni sud je odbacio kao nedopuštenu apelaciju Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, podnijete protiv Presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-22/04, kojom je utvrđeno da članovi 2, 3. i 4. te član 36.1 Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je zaključio da je predmetna apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine jer se apelant pozvao na odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine a pri tome nije naveo odredbe Ustava Bosne i Hercegovine za koje smatra da su povrijeđene. Pored toga, Ustavni sud je zaključio da Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka, na koju se apelant takođe poziva, u konkretnom slučaju nije primjenjiva jer ona nije pravno obavezujući ugovor i nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud je dalje djelimično usvojio apelaciju Duška Tešića, Željka Jankovića i Vladimira Ilića podnijetu protiv Bosne i Hercegovine zbog toga što ih je uhapsio i pritvorio SFOR. Ustavni sud je u konkretnom slučaju utvrdio povredu prava na zabranu mučenja a u odnosu na Duška Tešića i Željka Jankovića utvrdio je i povredu prava na poštivanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. Ustavni sud je zaključio da postoji neodgodiva potreba da se svim licima na teritoriji Bosne i Hercegovine osigura najviši nivo zaštite garantiranih ustavnih prava pri čemu činjenica da ljudska prava eventualno krše lica koja ne spadaju pod domaću jurisdikciju ne može biti značajna za obavezu države u pogledu zaštite tih prava. Obaveza da se zaštiti, npr., pravo na slobodu i sigurnost ličnosti, kao i pravo da se ne bude podvrgnut torturi i neljudskom postupku je u vezi sa općim obavezama države iz člana 1. Evropske konvencije da se osiguraju svakome pod njenom jurisdikcijom prava i slobode definirane u Evropskoj konvenciji. Zbog toga su nadležni domaći organi bili dužni da provedu istragu o povredi prava apelanata. Ustavni sud je zaključio da ima nadležnost da odlučuje u ovom predmetu zbog toga što apelanti prethodno nisu imali na raspolaganju djelotvorno i adekvatno pravno sredstvo za zaštitu svojih prava. U predmetu AP-1125/05 Ustavni sud je usvojio apelaciju Milorada Đakovića i dr. podnesenu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci kojim je odbačen apelantov zahtjev za obustavu izrečene mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi. Ustavni sud je zaključio da postoji kršenje prava iz člana II.3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije, kada je apelantu onemogućeno da se odluka o izricanju mjere bezbjednosti liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi preispita po njihovom zahtjevu. Također, postoji kršenje prava iz člana 5. stav 1.e) i stav 4. Evropske konvencije kada važeći zakoni precizno ne definišu mogućnost, uslove, način i postupak izricanja, produženja i/ili prestanka mjere obaveznog liječenja i čuvanja u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi licima koja su krivično djelo učinila u stanju neuračunljivosti, niti pristup «sudu» radi ispitivanja zakonitosti pritvaranja, što ostavlja prostor za proizvoljnu primjenu zakona. Ustavni sud je naložio Vladi Republike Srpske da uredi pravni okvir kojim će se osigurati navedena prava apelanata.