Dana, 27. 6. 2006. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine održao je LVII sjednicu Malog vijeća i XXXVII sjednicu Vijeća od pet sudija. Na sjednici Malog vijeća Ustavni sud je usvojio jedan, odbacio kao neosnovane pet zahtjeva za donošenje privremenih mjera. Na sjednici Vijeća od pet sudija Ustavni sud je je riješio 65 predmeta. Između ostalog, Ustavni sud je odbacio kao nedopuštenu apelaciju “Palme” d.o.o Travnik i Abduladhima Maktoufa, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Apelanti su podnijeli tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu protiv «Slobodne Bosne» - nezavisno informativne revije (prvotužena) i Suzane Mijatović iz Sarajeva (drugotužena) u kojoj su predložili da se donese presuda kojom će se tuženi solidarno obavezivati da apelantima nadoknade štetu zbog klevete iznesene u sredstvima javnog informisanja. Rješenjem Kantonalnog suda, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda konstatovano je da su apelanti povukli tužbu u odnosu na prvotuženu. Apelanti su obavezani da prvotuženoj solidarno nadoknade troškove parničnog postupka. Odbijen je prijedlog apelanata za ispravku naziva prvotužene. Ustavni sud je zapazio da prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju sudovi nisu upuštali u meritum spora tj. u odgovornost tuženih za eventualno nastalu štetu apelantima usljed prenošenja neistinitih činjenica, te da je osporenim rješenjima utvrđeno da su apelanti povukli tužbu u odnosu na prvotuženu. Nadalje, prijedlog apelanata za ispravku naziva prvotužene je odbijen, jer su sudovi ocijenili da se u konkretnom slučaju radi o preinačenju tužbe u subjektivnom smislu, a ne o ispravci naziva prvotužene.U konkretnom slučaju apelanti nisu došli do konačne i meritorne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti, podnošenjem tužbe Kantonalnom sudu protiv tužene koja nije pasivno legitimisana, nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno podnijeli tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se nije mogla razmatrati. Ustavni sud je usvojio apelaciju „MM Company“ d.o.o. Sarajevo, podnesenu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu u odnosu na pravo na pravično suđenje i pravo na slobodu izražavanja. Ukinute su presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i presuda Kantonalnog suda u Sarajevu. Apelacija je odbijena kao neosnovana u odnosu na pravo na imovinu. Naime, „Avaz“ d.o.o. Sarajevo i Fahrudina Radončića, tužitelji u postupku protiv apelanta su Kantonalnom sudu podnijeli tužbu protiv apelanta, u kojoj su tražili naknadu nematerijalne štete za klevetu, kao i da sud obaveže apelanta da pravosnažnu presudu objavi o svom trošku u prvom narednom broju lista „San“ čiji je apelant izdavač. U obrazloženju tužbe je bilo navedeno da je apelant, kao izdavač lista „San“ u broju 236. od 8. aprila 2003. godine, na naslovnoj strani objavio sliku drugotužitelja pored kojeg je napisao „Radončić se obogatio na donacijama za djecu Srebrenice“, kojim se upućuje na tekst objavljen na strani 3. u kojem je prenesno navodno pismo Udruženja majki Srebrenice i Podrinja, kao i najavu teksta na istoj strani, pod naslovom „Istraga o državljanstvu i adresi stanovanja“, u kojem je navedeno da se vodi opsežna istraga o načinu na koji je drugotužitelj dobio bosanskohercegovačko državljanstvo. U konkretnom slučaju redovni sudovi nisu utvrdili relevantne činjenice za donošenje odluke o postojanju pravnog osnova za naknadu štete, nego su arbitrarano zaključili da postoji šteta i apelantova odgovornost, zbog čega je došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje. Ustavni sud smatra da su na taj način redovni sudovi izašli van dopuštenog stepena slobodne procjene. Također, nema proizvoljnosti u odluci redovnih sudova o troškovima postupka zbog čega se ne mogu prihvatiti apelantovi navodi o povredi prava na imovinu. Nadalje, Ustavni sud je odbacio kao nedopuštenu apelaciju Taiba Omeragića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, presude Kantonalnog suda u Tuzli i presude Općinskog suda u Tuzli zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana. Presudom Općinskog suda, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže JU Univerzitet u Tuzli – Rudarsko geološko građevinski fakultet u Tuzli da apelantu plati određeni iznos na ime naknade za izvršene poslove po ugovoru o djelu i da mu plati troškove spora. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno-pravne propise, te da nije počinio ni jednu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka. U obrazloženju presude Kantonalnog suda je navedeno da je apelant kao dekan Fakulteta mogao potpisati ugovore sa trećim osobama i tako stvarati prava i obaveze za Fakultet. Da bi se u konkretnom slučaju moglo smatrati da je zaključen punovažan dvostran ugovor, koji samo kao takav stvara prava i obaveze za ugovorene strane, apelant nije mogao svojim potpisom stvoriti obavezu i za Fakultet bez obzira što je tada bio dekan već je uz pečat Fakulteta ugovor mogla potpisati samo druga osoba ovlaštena od strane organa upravljanja Fakulteta (Upravnog odbora ili Savjeta) ili da ti organi naknadno odobre takav ugovor. Samo pod tim okolnostima moglo bi se smatrati da je tužena preuzela obavezu isplate novčanog iznosa apelantu. Dalje se navodi da u konkretnom slučaju nije postupljeno na izloženi način pa nije nastao punovažan dvostrani ugovor, a sami tim ni obaveza za tuženu koju je jednostrano utvrdio apelant. Nadalje, tužena je za postojanje naslovljenog ugovora saznala tek nakon isteka mandata apelanta kada se obratio Fakultetu sa dostavom izvještaja o radu i zahtjevom za isplatu novčanog iznosa po osnovu ugovora o djelu. Kantonalni sud je konstatovao da u spisu postoji veći broj zaključenih ugovora sa trećim pravnim osobama koje je potpisao apelant kao dekan Fakulteta, te da su svi ti ugovori protokolisani u nadležnoj Službi Fakulteta, osim predmetnog, te da se može prihvatiti tvrdnja tužene da je za ugovor na kome apelant temelji postavljeni zahtjev saznala tek nakon isteka mandata apelanta na funkciji dekana Fakulteta. Vrhovni sud je u svojoj presudi odbio reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća, te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev», kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava. Zbog uopćene i neargumentirane tvrdnje o povredi navedenih prava, gdje predočene činjenice, u nedostatku relevantnih dokaza koji bi potkrijepili te činjenice, ni na koji način ne mogu opravdati takvu tvrdnju, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani. Sve odluke usvojene na ovoj sjednici bit će objavljene na web stranici Ustavnog suda BiH www.ustavnisud.ba u roku od mjesec dana, nakon što se dostave apelantima. Također, molimo medije da obnove svoju arhivu fotografija našim službenim fotografijama koje se nalaze u galeriji dostupnoj ovdje i koje će biti regularno dopunjavane.