Osuda zbog javnog veličanja ili pravdanja terorizma, uvrede i klevete protiv krune i državnih institucija • Navodi o kršenju čl. 9. i 10. Konvencije očigledno neutemeljeni

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

Podnositelj predstavke je Pablo Rivadulla Duró. On je reper poznat kao Pablo Hasel. Podnositelj predstavke je objavio nekoliko tvitova na Twitteru i pjesmu o španjolskom kralju emeritusu Juanu Carlosu I. Prvi set tvitova ukazuje na podršku i divljenje podnositelja predstavke osuđenim članovima terorističke skupine GRAPO. U drugom setu tvitova podnositelj predstavke se fokusirao na kralja emeritusa i monarhiju nazivajući kralja mafijašem i lopovom te optužujući kraljevsku obitelj za zlodjela. Podnositelj predstavke je također objavio video pod naslovom „Pablo Hasel ... Juan Carlos el Bobón“ (bobón znači idiot) u kojem se kralj emeritus optužuje da je rasipao javni novac, da je ubio svog brata, da je trošio novac na „pijanke i kurve“, da je bio pijanica, „mafijaški bos“ i „smrdljivi poglavica“ (cacique), da je bio „koristan svom dileru [drogom] i vlasniku javne kuće“ te da je bio u dosluhu s (Antonijem) Tejerom (vođom neuspjelog puča 1981. godine). U trećem setu tvitova podnositelj predstavke kritizirao je policiju i sigurnosne snage. Optužio ih je za brutalnost i ubojstvo. Podnositelj predstavke je također objavio rap pjesmu „Juan Carlos the Idiot“.

U ožujku 2018. godine državni sud (šp. Audiencia Nacional) osudio je podnositelja predstavke na dvije godine zatvora i novčanu kaznu od 13.500 eura zbog javnog veličanja ili pravdanja terorizma. Sud je utvrdio da je podnositelj predstavke pozvao na nasilje protiv kralja emeritusa Juana Carlosa I., viših parlamentaraca i vladinih dužnosnika te da je hvalio članove poznatih terorističkih organizacija. Također je osuđen za uvredu i klevetu protiv krune i zlouporabu lika kralja te za uvredu i klevetu državnih institucija, zbog čega je dobio kazne od 10.800 i 13.500 eura. U postupku povodom žalbe kazna za veličanje terorizma je smanjena na devet mjeseci zatvora i novčanu kaznu od 5.040 eura.

Podnositelj predstavke se, između ostalog, žalio da mu je povrijeđena sloboda izražavanja jer miješanje u ostvarivanje tog njegovog prava nije bilo neophodno. Podnositelj predstavke se također pozvao na članak 9. Konvencije povezujući svoju slobodu izražavanja sa svojom ideološkom slobodom tvrdeći da su njegove izjave bile manifestacija njegove ideologije.

Ocjena Europskog suda – čl. 9. i 10. Konvencije

Kada je riječ o osudi za javno veličanje ili pravdanje terorizma, Europski sud je istaknuo da je praksa zauzeta u odluci Jorge López protiv Španjolske u potpunosti primjenjiva na ovaj slučaj. Europski sud je glede izjava koje mogu predstavljati poziv na nasilje podsjetio na sljedeće čimbenike koje uzima u obzir: (I) jesu li izjave dane u napetoj političkoj ili društvenoj situaciji, (II) mogu li se izjave, pravično protumačene i promatrane u neposrednom ili širem kontekstu, smatrati izravnim ili neizravnim pozivom na nasilje ili opravdanjem za nasilje, mržnju ili netoleranciju i (III) način na koji su izjave dane i njihova sposobnost, izravna ili neizravna, da dovedu do štetnih posljedica. Europski sud je istaknuo da su komentari i pjesme podnositelja predstavke podržavali terorizam, da su pjesme bile dostupne širokoj publici, uključujući i publiku mlađe dobi, i bile su takve prirode da su mogle dovesti do štetnih posljedica. Europski sud je također istaknuo da su španjolski sudovi ispitali ovaj predmet u skladu s njegovom praksom te dali „relevantne“ i „dovoljne“ razloge da opravdaju miješanje u prava podnositelja predstavke. Glede prirode i ozbiljnosti sankcije, Europski sud je istaknuo da je dvogodišnja kazna zatvora smanjena na devet mjeseci. Europski sud je dalje naveo da je podnositelj predstavke već dobio uvjetnu kaznu zatvora za prethodno kazneno djelo veličanja terorizma. Bez te kazne osuda podnositelja predstavke u ovom predmetu ne bi rezultirala njegovim zatvaranjem. Zatvaranje je bilo posljedica njegovih uzastopnih osuda. Europski sud je zaključio da se kaznena osuda i kazna podnositelja predstavke ne mogu smatrati nerazmjernim legitimnom cilju koji se želi postići.

Kada je riječ o osudama zbog klevete protiv šefa države i državnih institucija, Europski sud je naveo da su obje osude predstavljale miješanje u pravo podnositelja predstavke na slobodu izražavanja, te da je miješanje bilo propisano zakonom i imalo legitiman cilj, a to je nacionalna i javna sigurnost. Preostalo je pitanje je li miješanje bilo „neophodno u demokratskom društvu“.

U svezi s osudom podnositelja predstavke zbog klevete protiv šefa države, Europski sud je istaknuo razliku u odnosu na predmet Otegi Mondragon protiv Španjolske u kojem je utvrdio kršenje članka 10. Konvencije zbog jednogodišnje kazne zatvora izrečene podnositelju predstavke jer je opisao kralja kao osobu „odgovornu za mučitelje“. Europski sud je u ovom predmetu uzeo u obzir svojstvo u kojem je Otegi Mondragon dao izjave (on je bio politički predstavnik kojeg je izabrao narod), a zatim i kontekst u kojem su izjave dane. Naime, izjave su dane na konferenciji za medije i nisu se mogle preformulirati niti povući prije nego što su otišle u javnost. Pored toga, izjave se nisu odnosile na kraljev privatni život. Konačno, posebno je uzeta u obzir ozbiljnost sankcije. U  konkretnom slučaju podnositelj predstavke je pjevač, a njegove poruke su napisane prije objave videa, iz čega se može zaključiti da su rezultat misaonog procesa. Kazna izrečena za te izjave bila je samo novčana.

U svezi s osudom zbog uvrede državnih institucija, Europski sud je, između ostalog, istaknuo da je podnositelj predstavke bez ikakvih dokaza optužio pripadnike policije za zločine poput mučenja i ubojstva imigranata nazivajući policajce nacistima. Te je optužbe iznosio u nekoliko navrata na društvenim mrežama čineći ih dostupnim velikom broju svojih simpatizera. U svjetlu sadržaja poruka podnositelja predstavke, Europski sud je smatrao da je državni sud, osuđujući podnositelja predstavke kao povratnika, procijenio njegovu krivnju na temelju kriterija utvrđenih sudskom praksom Europskog suda te nakon odmjeravanja različitih interesa.

Europski sud je zaključio da krivična osuda podnositelja predstavke nije nerazmjerna legitimnom cilju i da su navodi prema članku 10. Konvencije očigledno neutemeljeni te se odbacuju.