Diplomirao je na Institutu za političke studije u Parizu, diplomski studij javnog prava i ekonomije. Također je diplomirani književnik i bivši student Nacionalne škole za upravu (1970.–1973.).

Bio je upravitelj u Ministarstvu gospodarstva i financija, šef Kabineta Andréa Rossinota, član Savjetodavnog odbora za reviziju Ustava, savjetnik Andréa Rossinota i ravnatelj Međunarodnog instituta za javnu upravu, državni vijećnik, te glavni izvjestitelj Povjerenstva za ustavne arhive Pete republike. Bio je i član Ustavnog suda Kneževine Andore. Predsjedavao je Francuskom udrugom ustavnog prava, bio je dopredsjednik a kasnije i predsjednik Međunarodne asocijacije ustavnog prava, bio je član Upravnog odbora Francuske asocijacije političkih znanosti. Osnovao je i vodio s Louisom Favoreuom Pregled francuskog ustavnog prava izdavačke kuće Presses Universitaires de France. Kršćansko sveučilište „Dimitrie Cantemir“ u Bukureštu dodijelilo mu je naslov doktora honoris causa. Član je Europske skupine za javno pravo. Predaje na Institutu za političke studije u Parizu kao predavač i ravnatelj seminara, a bio je i predavač u Centru za strukovno obrazovanje i usavršavanje Ministarstva gospodarstva i financija. Predavao je Ustavno pravo Pete republike, Parlamentarno pravo, Usporedno europsko ustavno pravo, Usporednu ustavnu pravdu, Usporednu ustavnu parnicu i Historiju ustavnog prava.

Na dužnost međunarodnog suca Ustavnog suda Bosne i Hercegovine stupio je u srpnju 2002. godine. Mandat u Ustavnom sudu mu je prestao u prosincu 2003. godine.