Članak 2. Europske konvencije (proceduralni i materijalnopravni aspekt) • Neefikasna istraga o ubojstvu brata podnositeljice predstavke tijekom operacije uhićenja koju su izvršili državni agenti • Nije dokazano da je uporaba sile bila apsolutno neophodna • Kršenje članka 2. Europske konvencije

U konkretnom slučaju brat podnositeljice predstavke (u daljnjem tekstu: A. B.) optužen je, zajedno s drugim osobama, za brojna kaznena djela kao što su ubojstvo, terorizam, nedozvoljeno držanje oružja i uzurpacija državne vlasti silom. Tijekom operacije uhićenja, koju su izvršili državni agenti, A. B. je ubijen. Istražitelj koji je vodio slučaj odbio je pokrenuti kazneni postupak jer je zaključio da u radnjama državnih agenata nije bilo elemenata kaznenog djela. Podnositeljica predstavke je podnijela žalbu Okružnom sudu protiv odluke Tužiteljstva tvrdeći da su državni agenti namjerno ubili A. B. i da nije provedena efikasna istraga o njegovom ubojstvu. Okružni sud je donio odluku, koja je potvrđena odlukom Apelacijskog suda, kojom je odbačena žalba podnositeljice predstavke, bez obrazloženja argumenata koje je podnositeljica predstavke iznijela u žalbi. Nakon toga, podnositeljica predstavke je podnijela zahtjev Tužiteljstvu za pokretanje kaznenog postupka zbog smrti A. B. Tužiteljstvo je odbilo zahtjev podnositeljice predstavke navodeći da je ranijim rješenjem Tužiteljstva već odbijen zahtjev za pokretanje kaznenog postupka. Podnositeljica predstavke je podnijela žalbu Okružnom sudu. I Okružni sud i Apelacijski sud su odbili ispitati žalbu podnositeljice predstavke nalazeći da se žalbe te vrste ne trebaju razmatrati u postupku za sudsko preispitivanje radnji ili odluka organa gonjenja, kako je to predviđeno člankom 449. Zakonika o kaznenom postupku.

Pozivajući se, između ostalog, na članak 2. Konvencije, podnositeljica predstavke se žalila da su državni agenti namjerno ubili A. B. i da domaće vlasti nisu provele efikasnu istragu o okolnostima nastupanja njegove smrti.

Ocjena Europskog suda

Sud je naveo da strane nisu osporile da je smrt A. B. nastupila tako što su državni agenti uporabili smrtonosnu silu. Sud je istaknuo da je sporno to je li uporaba sile protiv A. B. bila opravdana u okolnostima konkretnog slučaja te je li istraga o njegovom ubojstvu bila efikasna. U svezi s tim, Sud je smatrao potrebnim da se prvo pozabavi procesnim aspektom pritužbe iz članka 2. Konvencije s obzirom na to da se postavlja pitanje je li istraga mogla dovesti do utvrđivanja činjenica, te do utvrđivanja toga je li uporabljena sila bila opravdana u danim okolnostima ili ne, što bi bilo relevantno za Sud kako bi mogao ocijeniti je li Vlada na zadovoljavajući način ispunila teret dokazivanja kako bi opravdala ubojstvo A. B.

a)  Procesni aspekt

Sud je naveo da su domaće vlasti pokrenule kaznenu istragu odmah nakon smrti A. B., a da je Okružno tužiteljstvo odbilo pokrenuti kazneni postupak u svezi s njegovom smrću. Sud je uočio brojne ozbiljne nedostatke u kaznenoj istrazi koju su proveli domaći organi. Prvo, organi gonjenja nisu poduzeli sve razumne korake koji su im bili na raspolaganju kako bi osigurali dokaze o smrti A. B. Drugo, iz dokumenata u spisima predmeta ne proizlazi da je oružje koje su koristili državni agenti prilikom ubojstva A. B. podvrgnuto bilo kakvom forenzičnom pregledu tijekom istrage, koji bi, da je urađen, mogao dovesti do identifikacije osobe ili osoba odgovornih za smrt A. B. Međutim, u konkretnom slučaju nije bilo pokušaja da se identificira osoba ili osobe koje su ispalile smrtonosne metke i za to nije dano objašnjenje. Treće, u istrazi nisu ispitani državni agenti koji su sudjelovali u akciji tijekom koje je A. B. ubijen. Sud je ukazao da propust da se na vrijeme ispitaju pripadnici snaga sigurnosti može stvoriti dojam o postojanju dosluha između pravosudnih organa i policije, a također pogoduje i stvaranju mišljenja kod srodnika preminulog, kao i javnosti općenito, da pripadnici snaga sigurnosti za svoje postupke ne odgovaraju pravosudnim organima.

U konkretnom slučaju posebno je zabrinjavajuće da državni agenti koji su sudjelovali u ubojstvu A. B. nisu ispitani tijekom istrage, a domaće vlasti nisu pružile nikakvo objašnjenje za tako ozbiljan propust. U svezi s tim, Sud ne može previdjeti činjenicu da je izjava jednog od državnih agenata, koji je naknadno saslušan kao svjedok, bila u izravnoj suprotnosti s izjavama drugih ispitanih svjedoka tijekom istrage. Četvrto, tijekom istrage nije izvršena nikakva procjena u pogledu rezultata obdukcije tijela A. B. Peto, Sud je ukazao da se istražni organi nisu bavili ključnim točkama za utvrđivanje točnih okolnosti ubojstva A. B. Istražitelj je posebno zaključio da u radnjama državnih agenata nije bilo elemenata kaznenog djela. U svezi s tim, Sud primjećuje da u istražiteljevoj odluci ne postoji ništa što bi Sudu omogućilo da utvrdi kako su organi gonjenja došli do svog zaključka jer su opisane različite činjenice i prikupljeni dokazi, a nije dano nikakvo objašnjenje na koji način su oni podržali odluku da se ne pokrene kazneni postupak. Sud je ukazao da je zabrinjavajuće što su domaći sudovi odbacili pritužbu podnositeljice predstavke na odluku organa gonjenja kojom je određeno da se ne pokreće kazneni postupak, bez pokušaja da se bave bilo kojim od propusta u istrazi koje je podnositeljica predstavke istaknula u žalbi. Sud je zaključio da su domaće vlasti propustile provesti efikasnu istragu o okolnostima ubojstva A. B., zbog čega je došlo do povrede procesnog aspekta članka 2. Konvencije.

b)  Materijalni aspekt

Sud ponavlja da u slučaju kada državni agenti uporabe smrtonosnu silu, tada je na Vladi da pruži uvjerljivo objašnjenje događaja koji su doveli do smrti osobe i dokaže da je sila koju su koristili pripadnici snaga sigurnosti bila opravdana, da nije prekoračila ono što je bilo apsolutno neophodno i da je bila proporcionalna postizanju jednog ili više ciljeva navedenih u članku 2. stavak 2. Konvencije. Sud je ukazao da istraga koja je provedena na domaćoj razini očigledno nije bila efikasna i da je ostavila toliko očiglednih pitanja bez odgovora da Sud nije bio u stanju utvrditi prave činjenice u svezi s ubojstvom, a nije se mogao osloniti ni na zaključak koji je donesen nakon istrage. U tim okolnostima, Sud je ukazao da Vlada nije ispunila teret dokazivanja da je smrt A. B. nastupila kao rezultat uporabe sile koja je bila apsolutno neophodna za postizanje jednog od ciljeva navedenih u članku 2. stavak 2. Konvencije te je utvrdio da je došlo do povrede materijalnog dijela članka 2. Konvencije.