Suprotno dotadašnjoj praksi da se radi o apelacijama koje su ratione personae inkompatibilne s Ustavom BiH, zaključeno je da Europska konvencija pruža minimum zaštite glede ljudskih prava i temeljnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu. U skladu s navedenim, a imajući u vidu da Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži precizne odredbe o funkcioniranju državnih organa, Ustavni sud smatra da je potrebno da izmijeni svoju dosadašnju praksu i da dozvoli državnim organima podnošenje apelacija u skladu s Poslovnikom Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-39/03 od 27. veljače 2004. godine, st. 12.–15., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 19/04
Bosna i Hercegovina nije odgovorna ratione personae u svezi s isplatom stare devizne štednje u odnosu na Ljubljansku banku d.d. Ljubljana – Glavna filijala Sarajevo i Investbanku Beograd, te se Bosna i Hercegovina ne može smatrati odgovornom za obveze isplate stare devizne štednje apelantima jer su one nastale na teritoriju drugih država. Slijedi da su apelacije inkompatibilne ratione personae s odredbama članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-164/04 od 1. travnja 2006. godine, stavak 68., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 49/06, stara devizna štednja
Nema odgovornosti Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine glede isplate stare devizne štednje deponirane kod Investbanke Beograd i Jugoslovenske izvozne i kreditne banke Beograd zbog toga što je apelacija ratione personae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj AP-498/05 od 27. lipnja 2006. godine, stavak 10., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 77/06
Apelacija je ratione personae inkompatibilna s Ustavom ako se kao apelant pojavi Kantonalno javno pravobraniteljstvo, a činjenice konkretnog predmeta ukazuju da se ne radi o apelantovom vlasništvu, već o državnom kapitalu.
• Odluka o dopustivosti broj AP-929/06 od 17. travnja 2008. godine, stavak 8., postupak za utvrđivanja ništavosti ugovora o otkupu stana za koji apelant kao zastupnik Kantona tvrdi da je vlasništvo Republike Bosne i Hercegovine (državni kapital)
Ustavni sud nema nadležnost ispitivati odluke sudova izvan Bosne i Hercegovine. Prema tome, apelacija podnesena protiv odluke Europskog suda je ratione personae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2815/07 od 14. srpnja 2008. godine, stavak 7.
Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju Bosna i Hercegovina nije imala pozitivnu obvezu apelantici osigurati učinkovit pravni lijek za naknadu štete koju je prouzročila međunarodna organizacija sa specijalnim statusom, naročito kada je takav pravni lijek osiguran putem te međunarodne organizacije, odnosno njezinog osiguravača. Ustavni sud smatra da Bosna i Hercegovina u konkretnom slučaju ne može biti odgovorna za naknadu štete koju je apelantica pretrpjela u vozilu UNHCR-a, niti za osiguranje posebnog pravnog lijeka u takvim slučajevima, pa je apelacija, ratione personae, nedopustiva.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1898/06 od 26. veljače 2009. godine, stavak 11.
Ustavni sud nema nadležnost ispitivati odluke organa koji nije u nadležnosti Bosne i Hercegovine. Prema tome, apelacija podnesena protiv odluke visokog predstavnika, odnosno akta Ujedinjenih naroda je ratione personae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3879/08 od 15. travnja 2009. godine, stavak 14., apelacija podnesena protiv naloga supervizora za Brčko;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1424/07 od 16. srpnja 2009. godine, stavak 6.
Ustavni sud podsjeća na jasno propisanu odredbu članka VI/3.(b) Ustava BiH prema kojoj: „Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini“, te je nesporno da ima nadležnost rješavati apelaciju s obzirom na to da su apelacijom osporene odluke sudova u Bosni i Hercegovini kojima se odlučivalo o apelantovom radno-pravnom statusu. Međutim, s obzirom na to da su osporene odluke donesene isključivo na temelju odluke visokog predstavnika, u odnosu na koje je Europski sud zaključio da Bosna i Hercegovina nema odgovornost, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione personae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-680/07 od 13. svibnja 2009. godine, stavak 13., prestanak radnog odnosa po odluci visokog predstavnika
Srodnici navodnih žrtava kršenja ljudskih prava moraju dokazati da patnja kojoj su izloženi zbog povrede ljudskih prava svojih srodnika svojim opsegom i intenzitetom prevazilazi emocionalni stres kojem su neizbježno izloženi srodnici žrtava navodnih povreda ljudskih prava. Ukoliko to ne dokažu, njihove prijave se odbacuju kao ratione personae nespojive s Europskom konvencijom (vidi Europski sud za ljudska prava, Onay protiv Turske, presuda od 20. rujna 2007. godine, st. 23. i 24.).
• Odluka o dopustivosti broj AP-595/07 od 17. rujna 2009. godine, stavak 9., u konkretnom slučaju apelantica ničim nije dokumentirala da je njezin sin izložen nehumanom tretmanu zbog kojeg bi i sama apelantica, kao njegov blizak srodnik, bila izložena patnji koja svojim opsegom i intenzitetom prevazilazi uobičajenu patnju srodnika navodnih žrtava povrede ljudskih prava
Bosna i Hercegovina nema odgovornost za odluku komesara IPTF-a kojom je apelantu oduzeto privremeno ovlaštenje za vršenje policijske dužnosti, a koja je donesena u okviru mandata Misije Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini. Shodno tome, apelacija je ratione personae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2746/09 od 11. veljače 2010. godine, stavak 10.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2894/09 od 11. veljače 2010. godine, stavak 12.
