Ustavni sud Bosne i Hercegovine održao je danas, 8. prosinca 2015. godine, redovitu 28. sjednicu Velikoga vijeća.

Sukladno članku 18. točka 3) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine Sud je odbacio jedan broj apelacija koje su podnesene nepravodobno, nakon proteka roka za podnošenje apelacije, ili preuranjeno, odnosno u slučajevima u kojima je utvrdio da apelanti nisu iskoristili sve raspoložive pravne lijekove u prethodnome postupku.

Sud je donio i veći broj odluka kojima su odbačene kao nedopustive apelacije koje su, prima facie, očito bile neutemeljene jer zahtjevi apelanata nisu bili opravdani, odnosno činjenice koje su apelanti predočili Sudu u tim slučajevima ni na koji način nisu mogle opravdati tvrdnju apelanata da postoji kršenje njihovih prava zaštićenih Ustavom ili da apelanti, kao stranke u postupku, snose posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom.

Ustavni sud je, između ostaloga, odlučivao o apelacijama u svezi s člankom II/3. Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U okviru odlučivanja o apelacijama Sud je donio jedan broj odluka kojima je ustanovljena povreda prava apelanata na pravično suđenje, odnosno odbio je kao neutemeljen jedan broj apelacija u slučajevima u kojima je zaključio da takve povrede nije bilo.

Isključivo radi ilustracije izdvajamo:

Ustavni sud BiH je odbio kao neutemeljenu apelaciju Abida Šehovića iz Brodareva, podnesenu protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 202066 11 Rev od 24. srpnja 2012. godine.

Apelant u apelaciji, koju je podnio Ustavnome sudu BiH protiv presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine, tvrdi da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

U prilog tvrdnji da mu je povrijeđeno pravo na imovinu apelant ističe da je osporenom presudom Vrhovnoga suda potvrđena prvostupanjska presuda i utvrđeno da je pravno valjan ugovor o jamstvu sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige, ali da se ne pominje nedostatak aktivne legitimacije zbog čega je prvostupanjskom presudom njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.

Dalje, apelant smatra da ugovor o jamstvu, zaključen između prvotuženog i drugotuženog, ne može biti pravno valjan jer za navedeni pravni posao ne postoji dozvoljena pravna osnova u smislu članka 51. ZOO. U prilog ovoj tvrdnji apelant navodi da je nesporno da je prvotuženi sa drugotuženim zaključio pravni posao u dobroj vjeri i pouzdajući se u zemljišne knjige. Međutim, nesporno je i da je drugotuženi prilikom zaključenja ugovora znao da nije stvarni vlasnik na nekretnini na kojoj se dozvoljava uknjižba hipoteke, te da je zlouporabio trenutačno stanje u zemljišnim knjigama.

Po apelantovom mišljenju načelo povjerenja u zemljišne knjige ne može biti starije od načela da nitko ne može prenijeti na drugog više prava nego što sam ima, odnosno načelo povjerenja u zemljišne knjige ne može za posljedicu imati oduzimanje ili ograničavanje prava vlasništva drugog, odnosno prava na imovinu. Najzad, apelant je istaknuo da je, sukladno ZOO, prvotuženom bila na raspolaganju mogućnost da se obešteti od drugotuženog koji je ugovor zaključio bez dozvoljene pravne osnove.

Odlučujući o apelaciji Ustavni sud je zaključio da ne postoji povreda prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada, u okolnostima konkretnog slučaja, osporene odluke rezultiraju miješanjem u apelantovo pravo na imovinu koje je utemeljeno na zakonu i koje je u službi legitimnog cilja, a kojim se ne dovodi u pitanje pravična ravnoteža između općeg interesa i interesa pojedinca na način da se apelantu nameće pretjeran teret, te je apelaciju odbio.

U svim slučajevima u kojima je utvrdio postojanje povreda prava apelanata na pravično suđenje Sud je naložio nadležnim sudovima ili upravnim tijelima da žurno okončaju postupke, te da, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave odluke obavijeste Sud o mjerama koje su poduzete s ciljem njihovoga izvršenja.