Ustavni sud Bosne i Hercegovine danas i sutra održava 153. plenarnu sjednicu u Sarajevu na kojoj razmatra zahtjeve za ocjenu ustavnosti i apelacije, te druga pitanja od važnosti za Ustavni sud.
U dosadašnjem tijeku zasjedanja Ustavni sud je donio:
Odluku u predmetu broj U-20/24 kojom je Ustavni sud utvrdio da članak 4. stavak (1) točka 12) Pravilnika o nastavnom planu i programu za osnovni odgoj i obrazovanje Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 77/24) i Privitak broj 20 – Nastavni program za nastavni predmet Povijest za IX. razred osnovne škole u dijelu koji se odnosi na „Temu 11. Republika Srpska i Odbrambeno-otadžbinski rat“ nisu u skladu sa čl. I/2. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i suprotni su standardima iz Okvirnog zakona o visokom obrazovanju i Zajedničke jezgre kao odluka institucija Bosne i Hercegovine. Stoga je navedene akte stavio izvan snage i oni su prestali važiti od dana njihove objave u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 77/24. Odlukom Ustavnog suda zabranjeno je izvođenje nastave za nastavni predmet Povijest za IX. razred osnovne škole na temelju str. 185–192. udžbenika „Istorija za 9. razred osnovne škole“, čiji je izdavač Javno poduzeće „Zavod za udžbenike i nastavna sredstva“ a.d. Istočno Sarajevo, izdanje za 2024. godinu, koji je odobren aktom Ministarstva broj 07.041/052-4017-1/18 od 25. lipnja 2018. godine. Za provedbu ove odluke Ustavni sud je zadužio ministra obrazovanja i kulture Republike Srpske i direktora Republičkog pedagoškog zavoda Republike Srpske.
Ustavni sud je u obrazloženju odluke, između ostalog, podsjetio na dosadašnju vlastitu praksu tumačenja članka I/2. Ustava BiH, prema kojem ovaj članak sadrži načelo vladavine prava, te da načelo vladavine prava podrazumijeva da svi zakoni, drugi propisi, kao i postupci nositelja vlasti moraju biti u skladu s Ustavom. Ovo načelo zahtijeva da svi entitetski i kantonalni ustavi, zakoni i drugi propisi koji se donose moraju biti usklađeni s ustavnim načelima, što dalje znači da pravni sustav počiva na hijerarhiji pravnih akata, počevši od ustava kao najvišeg pravnog akta pa do podzakonskih akata. Također je podsjetio na vlastiti stav o ustavnoj obvezi poštovanja državnih zakona, prema kojem „donošenje entitetskih zakona oprečno proceduri koja je propisana državnim zakonima pokreće pitanje ustavnosti takvih zakona u smislu odredaba članka III/3.b) Ustava BiH“, te da se obveze koje nameću državni zakoni moraju poštovati. Stoga može doći do povrede članka III/3.b) Ustava BiH, uključujući i načela vladavine prava iz članka I/2. Ustava BiH ukoliko zakoni entiteta nisu usklađeni s državnim zakonom koji u relevantnoj oblasti sadrži takav zahtjev.
Ustavni sud je ponovio stav da Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju služi kao temeljni normativni instrument kojim država regulira oblast obrazovanja na općenit i principijelan način, dok se federalnim jedinicama prepušta da tu istu oblast reguliraju preciznije, ali obvezno u skladu s državnim zakonom. Istaknuo je da je na temelju Okvirnog zakona uspostavljen jasan pravni okvir koji je obvezivao i Ministarstvo obrazovanja i kulture RS da obrazovanje organizira tako da se, između ostalog, temelji na vladavini zakona i na poštovanju ljudskih prava; da se razvija svijest o pripadnosti državi Bosni i Hercegovini, vlastitoj kulturnoj samosvijesti, jeziku i nasljeđu, na način koji je u skladu s civilizacijskim tekovinama; te da se informacije ili znanje koji su uključeni u nastavni plan i program predstavljaju tako da podržavaju i njeguju različite kulture, jezike i vjeroispovijedi učenika i da razvijaju toleranciju na različitost, multiperspektivnost, otvorenost, kritičko mišljenje i razumijevanje konteksta.
U tom smislu, Ustavni sud zapaža da iz spornog Privitka – sadržaja programa koji se odnosi na temu „Republika Srpska i Odbrambeno-otadžbinski rat“ proizlazi da je nastavnim programom predviđeno da svi učenici trebaju obrađivati sljedeće teme: „Nastanak Republike Srpske, Vojska Republike Srpske i Odbrambeno-otadžbinski rat (1992. – 1995.), Stradanje i zločini nad srpskim narodom i Republika Srpska poslije Dejtonskog sporazuma – Kultura pamćenja u lokalnoj zajednici.“ Zatim iz kolone koja se odnosi na „Ishod učenja“ proizlazi da svaki učenik u Republici Srpskoj treba „[o]bjasniti okolnosti i značaj nastanka Vojske Republike Srpske, navesti uzroke i posljedice Odbrambeno-otadžbinskog rata, navesti najznačajnije ratne operacije Vojske Republike Srpske, ratna žarišta i njihov značaj, navesti mjesta stradanja Srba tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata, kao i najveća stratišta Srba u XX vijeku, navesti primjere uništenja kulturno-istorijskog nasljeđa srpskog naroda, procijeniti značaj njegovanja kulture sjećanja na žrtve Odbrambeno-otadžbinskog rata, kao i tradicije i kulture srpskog naroda“.
Dovodeći navedeni sadržaj u svezu s relevantnim odredbama Okvirnog zakona, Ustavni sud primjećuje da iz spornog dijela nastavnog programa, odnosno tema koje trebaju biti obrađivane, slijedi da teme koje se odnose na Republiku Srpsku i srpski narod obuhvaćaju veći dio nastavnog plana i programa za osnovnu školu. Ustavni sud smatra da se takav pristup, kojim se nastavnim planom isključuju perspektive pripadnika drugih etničkih skupina, ne može smatrati usklađenim s obvezom Ministarstva da podržava i njeguje različite kulture, jezike i vjeroispovijedi svojih učenika, te da podržava i njeguje različite kulture i toleranciju na različitost. Iz osporenih odredaba uopće nije jasno kako i na koji način se pobrojane teme odnose na pripadnike drugih konstitutivnih naroda i pripadnika skupine Ostalih. Također je nejasno kako se pripadnicima drugih konstitutivnih naroda i Ostalim u obrazovnom procesu omogućuje da, uz vlastiti kulturni identitet, razvijaju i svijest o privrženosti državi Bosni i Hercegovini, razumijevaju i njeguju potrebe za kulturom i očuvanjem nacionalnog kulturnog nasljeđa i kulturnih dobara, te razvijaju poštovanje različitosti i mišljenja drugih na način koji potiče ravnopravnost i toleranciju. U situaciji kada sporne odredbe nastavnog plana i programa onemogućuju da se povijesna viđenja pripadnika drugih društvenih skupina uklope u praktičnu realizaciju nastavnog plana i programa, Ustavni sud smatra da se osporene odredbe nastavnog plana ne mogu smatrati usklađenim s načelima iz članka 3. Okvirnog zakona.
Također, zbog činjenice da se osporene odredbe Pravilnika i Privitka u većem dijelu odnose na Republiku Srpsku i srpski narod u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud smatra da nastavni plan u spornom dijelu ne zadovoljava ni zahtjev multiperspektivnosti na koji je ukazano u Zajedničkoj jezgri. Ustavni sud ukazuje da se takav pristup naročito ukazuje nužnim u multietničkim državama kakva je Bosna i Hercegovina. Ustavni sud smatra da je, primjenjujući standarde iz Okvirnog zakona i Zajedničke jezgre, nastavni program za povijest za razdoblje od 1992. do 1995. godine bilo nužno koncipirati tako da pokriva više različitih perspektiva kako bi se dobila što objektivnija i cjelovitija slika prošlih događaja, te uvažavale različite perspektive i iskustva različitih etničkih, vjerskih i kulturnih skupina u Bosni i Hercegovini. Bez takvog pristupa nije moguće ostvariti cilj obrazovanja u Bosni i Hercegovini, prema kojem je, u smislu članka 3. stavak 2. točka d) Okvirnog zakona, nužno osigurati da učenici, na način koji je u skladu s civilizacijskim tekovinama, upoznaju i uvažavaju druge i drugačije, poštujući različitosti i njegujući međusobno razumijevanje, trpeljivost i solidarnost među svim narodima i zajednicama u Bosni i Hercegovini. U tom pogledu, Ustavni sud zapaža da je na nužnost primjene tog načela ukazano u Preporukama Vijeća ministara BiH. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz Preporuka Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi, kao i Preporuka Europske komisije protiv rasizma i netolerancije proizlazi da u Bosni i Hercegovini postoje značajni problemi u svezi s implementacijom načela multiperspektivnosti u nastavi povijesti, što dovodi do pristranosti i neravnomjerne prezentacije događaja iz razdoblja od 1992. do 1995. godine. Ustavni sud također ukazuje da je nužnost provođenja navedenih načela ustanovljena u članku 2.3. Smjernica za pisanje udžbenika povijesti, kao i u relevantnim odredbama Zajedničke jezgre za povijest, u kojima je naglašeno načelo multiperspektivnosti u izučavanju povijesti.
Ustavni sud zapaža da su upravo osporene odredbe Pravilnika i Privitka bile temelj za pisanje udžbenika koji je odobrilo Ministarstvo. Dalje, Ustavni sud zapaža da je već u predgovoru udžbenika navedeno: „U žiži su srpski narod i Bosna i Hercegovina.“ Također, nakon uvida u sadržaj udžbenika, Ustavni sud zapaža da je „9. siječnja“ označen kao Dan Republike Srpske, rat u Bosni i Hercegovini je predstavljen kao građanski rat, prezentirana je „Deklaracija Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“, navedeno je da su institucije Bosne i Hercegovine zajedničke institucije. Osim toga, navedeno je da Republika Srpska „[nj]eguje bliske veze sa svojom maticom Srbijom“, da je „[o]dluka o statusu Brčkog, koje je u ratu bilo u Srpskoj, bila […] na štetu srpskog entiteta“. Zatim, Ustavni sud naročito naglašava da je navedeno: „[p]rotiv interesa Republike Srpske nerijetko su bile odluke Kancelarije visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH“, a zatim je u dijelu koji nosi naziv „Pitanja i zadaci“ postavljeno pitanje „Koje su dvije institucije služile za podrivanje nadležnosti Republike Srpske i centralizaciji BiH?“. Osim toga, navedeno je „[u] Ustavnom sudu BiH bošnjačke i strane sudije preglasavale su u važnim predmetima srpske i hrvatske sudije. Tako je Ustavni sud donio odluke o: konstitutivnosti sva tri naroda na cijelom prostoru BiH, osporavanju znamenja Republike Srpske (grb i himna), kao i Dana Republike (9. januar) itd.“.
Ustavni sud smatra da se dozvoljavanje ovakvog prikaza u udžbeniku ne može smatrati komplementarnim s obvezom koja proizlazi iz odredbe članka 3. stavak 2. točka c) Okvirnog zakona, prema kojoj su opći ciljevi obrazovanja, koji proistječu iz općeprihvaćenih, univerzalnih vrijednosti, „promidžba poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda i priprava svake osobe za život u društvu koje poštuje načela demokracije i vladavine zakona“. U skladu s tim, Ustavni sud naglašava da obrazovni sadržaji, posebno oni koji se odnose na povijest i društvo, moraju biti usklađeni s pravnim normama i demokratskim vrijednostima kako bi se spriječili diskriminacija, revizionizam, ideološka manipulacija ili indoktrinacija djece. U tom smislu, Ustavni sud podsjeća da obrazovanje ima ključnu ulogu u oblikovanju društvene svijesti i razumijevanju važnosti poštovanja vladavine zakona, što uključuje i obvezu poštovanja pravomoćnih sudskih odluka. Također, nenavođenje presuda o genocidu i ratnim zločinima u odgovarajućem kontekstu trivijalizira te zločine i negativno utječe na proces pomirenja, što je suprotno vrijednostima istaknutim u Preambuli Ustava BiH, u kojoj je naglašena predanost „miru, pravdi, toleranciji i pomirenju“ te da „demokratske ustanove vlasti i pravični postupci najbolje uspostavljaju miroljubive odnose u pluralističkom društvu [...]“.
Prikazivanje Ustavnog suda onako kako je učinjeno u udžbeniku izravno podriva povjerenje u pravni poredak države, što je protivno poštovanju načela demokracije i vladavine zakona. U tom pogledu, Ustavni sud ukazuje da isticanje „9. siječnja“ kao Dana Republike Srpske ili korištenje sintagme „zajedničke institucije“ za institucije Bosne i Hercegovine, bez poveznice s konačnim i obvezujućim odlukama Ustavnog suda, dodatno sugerira na nepoštovanje načela ustavne vladavine prava. Navođenje da su protiv „interesa Republike Srpske nerijetko bile odluke Kancelarije visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH“ i postavljanje nastavnog pitanja poput „Koje su dvije institucije služile za podrivanje nadležnosti Republike Srpske?“ za učenike IX. razreda osnovnih škola u Republici Srpskoj samo vodi stvaranju negativnih stavova prema državnim institucijama i institucijama uspostavljenim Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini. Na taj način se također narušava svijest o pripadnosti Bosni i Hercegovini, što je u izravnoj suprotnosti s ciljem obrazovanja navedenim u članku 3. Okvirnog zakona, koji zahtijeva „razvijanje svijesti o pripadnosti državi Bosni i Hercegovini“.
Stoga, Ustavni sud zaključuje da način na koji je napisan nastavni program, u dijelu koji se odnosi na razdoblje od 1992. do 1995. godine, ne zadovoljava standarde iz čl. 2., 3., 36. i 42. Okvirnog zakona i Zajedničke jezgre.
Ustavni sud nastavlja rad.
