Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 1. i 2. prosinca 2022. godine održao 131. plenarnu sjednicu.
Od odluka koje je donio na plenarnoj sjednici Ustavni sud izdvaja:
U 17/22 – Ustavni sud je, odlučujući o zahtjevu Šefika Džaferovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedatelja Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima Republike Srpske i Zakona o dopunama Zakona o republičkoj upravi, utvrdio da citirani zakoni nisu u skladu sa čl. I/2. i III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i ukinuo ih. Prema mišljenju Ustavnog suda, u Ustavu Bosne i Hercegovine ne postoje odredbe na temelju kojih bi se moglo zaključiti da su osporeni zakoni, koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske, ustavni. Istaknuto je da su, prema načelu vladavine prava iz članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, entiteti dužni poštovati zakone na razini Bosne i Hercegovine, a prema članku III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, entiteti su dužni poštovati odluke institucija Bosne i Hercegovine.
U 27/22 – u ovom predmetu, u kojem su podnositelji zahtjeva Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i Šefik Džaferović, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zatražili ocjenu ustavnosti odluke visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu od 2. listopada 2022. godine, Ustavni sud je na ovoj sjednici isključivo razmatrao i odlučivao o zahtjevima podnositelja za donošenje privremene mjere. Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjeve za donošenje privremene mjere. Prema mišljenju Ustavnog suda, podnositelji zahtjeva nisu jasno naveli, izvan apstraktne razine, koje vrste nenadoknadive štete bi mogle nastati ako bi osporeni akti ostali na snazi do rješenja spora, niti su dostavili dokaze o opravdanosti svojih zahtjeva. Baš kao što podnositelji zahtjeva pretpostavljaju da bi primjena osporenih akata do rješavanja njihovih zahtjeva mogla imati negativne posljedice po vladavinu prava, moglo bi se tvrditi i suprotno – da bi prihvaćanje zahtjeva podnositelja zahtjeva za donošenje privremene mjere moglo imati negativne posljedice po vladavinu prava. Ustavni sud smatra da u ovoj fazi ovi argumenti nisu konkretizirani. Ipak, na osnovu članka 64.1. Pravila, Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, naročito ako to može dovesti do nenadoknadive štete. Sud je svjestan mogućih posljedica da implementacija izbornih rezultata na temelju osporene odluke visokog predstavnika može dovesti do situacije gdje bi se izbori ili imenovanja morali ponovo razmotriti ako Ustavni sud dođe do konačnog zaključka da odluka visokog predstavnika nije u skladu sa Ustavom. Prema mišljenju Ustavnog suda, to ne stvara nenadoknadivu štetu, zato što se, ipak, može ispraviti.
AP 75/21 – u ovom predmetu Ustavni sud je zaključio da je došlo do povrede apelantovog prava na imovinu kada je odbijen apelantov zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos novca koji je oduzet od apelanta i koji je sud zadržao u razdoblju od 13 godina, iako ga je nadležno tužiteljstvo obavijestilo da taj novac neće koristiti kao dokaz u kaznenom postupku protiv apelanta.
Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će dostavljene podnositeljima zahtjeva/apelantu u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
