Nema diskriminacije zbog uskraćivanja prava na dječiji dodatak podnosiocima predstavke jer nisu imali zakonit boravak • Dječiji dodatak vlasnički je interes koji spada u djelokrug člana 1. Protokola broj 1 • Podnosioci predstavke nisu bili u relevantno sličnom položaju kao i osobe koje imaju zakonit boravak • Nema kršenja člana 14. Konvencije u vezi sa članom 1. Protokola broj 1

Činjenice i navodi podnosilaca predstavke

Podnosioci predstavke su osoba X, državljanka Nigerije, i njeno dijete E., koje ima državljanstvo Irske, te osoba Y, državljanka Afganistana, i njeno dijete M. Podnosioci predstavke tražili su isplatu dječijeg dodatka u vrijeme kada je njihov lični imigracioni status tek trebalo da bude utvrđen i dok su bili u irskom sistemu direktnog pružanja smještaja i materijalne podrške tražiocima azila. Zahtjev podnositeljice predstavke X za isplatu dječijeg dodatka je odbijen jer joj u tom trenutku nije bilo odobreno pravo boravka u Irskoj. Podnositeljica predstavke Y podnijela je zahtjev za dječiji dodatak za svoje četvero djece. Zahtjev je odbijen iz istih razloga kao i podnositeljici predstavke X. Nakon što su zahtjevi za isplatu dječijeg dodatka odbijeni, podnositeljice predstavke X i Y su tražile sudsko preispitivanje zahtjeva za dodjelu dječijeg dodatka. Tužba koju je podnijela podnositeljica predstavke X bila je ograničena na period od rođenja E. do odobravanja njenog prava na boravak (nešto više od dvanaest mjeseci), a tužba koju je podnijela podnositeljica predstavke Y na period između davanja azila M. i odobravanja spajanja porodice (period od osam mjeseci). Vrhovni sud je u oba slučaja donio odluke kojima je odbio zahtjeve. Nakon što su podnositeljice predstavke stekle pravo zakonitog boravka u Irskoj, ostvarile su pravo na isplatu dječijeg dodatka.

Podnositeljice predstavke X i Y su pred Evropskim sudom istakle da je, s obzirom na njihov status i okolnosti u relevantno vrijeme, uskraćivanje dječijeg dodatka zbog toga što u tom trenutku nisu imale pravo boravka u državi bilo diskriminirajuće.

Ocjena Evropskog suda

Evropski sud je smatrao da pritužbu treba ispitati samo u odnosu na član 14. u vezi sa članom 1. Protokola broj 1. Evropski sud je ukazao da se dječiji dodatak plaća u skladu s relevantnim odredbama domaćeg zakona i stvara vlasnički interes koji ga stavlja u okvir primjene člana 1. Protokola broj 1 u odnosu na roditelje kojima se naknada isplaćuje. Pritužba podnositeljica predstavke X i Y, s obzirom na njihov status i okolnosti u relevantnom trenutku, odnosi se na uskraćivanje prava na isplatu dječijeg dodatka na osnovu toga što tada nisu imale pravo na boravak u državi, što su smatrale diskriminatornim.

Pozivajući se na raniju sudsku praksu, Evropski sud je smatrao da prvo mora utvrditi da li su podnositeljice predstavke X i Y bile u analognom ili relevantno sličnom položaju kao i osobe koje su imale pravo na boravak i koje su zbog toga ispunjavale uvjete za dječiji dodatak.

U svjetlu ocjene odluka Vrhovnog suda u pogledu pravne situacije za podnositeljicu predstavke X u relevantno vrijeme, Evropski sud je zaključio da podnositeljica predstavke X tada nije imala status sličan statusu zakonitog boravka, pa stoga nije bila u relevantno sličnom položaju kao i roditelji koji imaju status zakonitog boravka u Irskoj. Što se tiče podnositeljice predstavke Y, Vrhovni sud je primijetio da prije odluke o njenom zahtjevu za spajanje porodice sa sinom ona nije imala pravo na boravak u državi. Iz toga slijedi da ni ona nije bila u relevantno sličnom položaju kao i roditelji sa statusom zakonitog boravka u Irskoj.

U pogledu pitanja da li podnosioci predstavke mogu tvrditi, po nekom drugom osnovu, da su u relevantno sličnom položaju kao i osobe koje uživaju pravo boravka u Irskoj, uzimajući u obzir pravne i činjenične elemente koji karakteriziraju njihove okolnosti u konkretnom predmetu, Evropski sud je podsjetio da ti elementi moraju biti procijenjeni u okolnostima predmeta spora i svrhe mjere koja pravi spornu razliku te konteksta u kojem je ta mjera izrečena. Dalje je naveo da ih je pri procjeni uporedivosti situacija primjereno razmotriti u njihovoj ukupnosti i izbjeći izdvajanje marginalnih aspekata, što bi dovelo do „vještačke analize“.

Evropski sud je ukazao da je predmet spora u ovom slučaju pravo na zakonom propisanu socijalnu pomoć koja se isplaćuje svim roditeljima koji ispunjavaju kriterije podobnosti, uključujući i kriterij boravka, koji ima pravni element (pravo na boravak) i činjenični element (boravište). U svojoj sudskoj praksi Evropski sud je primijetio da je „suštinski nacionalni karakter sistema socijalnog osiguranja sam po sebi priznat u relevantnim međunarodnim instrumentima“. Kako je naglasio Evropski sud, prema Evropskoj socijalnoj povelji, države mogu zahtijevati ne samo boravak već i propisani period boravka prije dodjele naknada onima koji imaju pravo na jednak tretman u odnosu na socijalnu sigurnost.

U pogledu svrhe osporene mjere Evropski sud je naveo da se to može opisati kao definiranje kategorije osoba koje mogu tražiti dječiji dodatak. Dok se podnosioci predstavke žale na isključujući učinak kriterija zakonitog boravka na njih tokom određenog perioda, Evropski sud primjećuje da je taj kriterij nužna posljedica suštinski nacionalnog karaktera sistema socijalne sigurnosti. Štaviše, može se reći da taj kriterij ima inkluzivan učinak budući da proširuje pravo na dječiji dodatak tako da uključuje ne samo irske državljane ili one koji imaju koristi od određenih oblika boravka već i cjelokupno stanovništvo.

Obje presude Vrhovnog suda naglasile su neutralnu i nediskriminatornu prirodu kriterija zakonitog boravka i njegov učinak da veliki broj ljudi koji borave u državi po različitim osnovima podjednako ispunjava uvjete za traženu beneficiju. Podnosioci predstavke tražili su dječiji dodatak u vrijeme kada je njihov lični imigracioni status tek trebalo da bude utvrđen. Njihov imigracioni status se promijenio davanjem prava na boravak u relativno kratkom vremenu – u svakom slučaju u periodu od nekoliko mjeseci. S tom promjenom pravnog statusa došlo je odmah i do ostvarenja prava na dječiji dodatak, koji su podnosioci predstavke počeli primati od tog trenutka pa nadalje.

Evropski sud je ukazao da nije u mogućnosti da utvrdi da su pravni i činjenični elementi koji karakteriziraju situaciju podnosilaca predstavke u vrijeme kada su prvi put podnijeli zahtjev za dječiji dodatak, razmatrani u cijelosti i u kontekstu, bili takvi da ih stavljaju u položaj relevantno sličan položaju osoba koje su već imale status zakonitog boravka u Irskoj. Uvjeti za primanje socijalne pomoći koja spada u okvir člana 1. Protokola broj 1 moraju biti kompatibilni sa članom 14. Konvencije. To, međutim, pretpostavlja ispunjenje zahtjeva uporedivosti, što podnosioci predstavke nisu ispunili. Evropski sud je zaključio da se u okolnostima ovog predmeta ne postavlja pitanje razlike u tretmanu prema članu 14. Evropske konvencije te je utvrdio da nije došlo do povrede te odredbe.