Neizvršenje domaćih odluka kojima je majci dodijeljeno starateljstvo nad dvoje maloljetne djece • Propust domaćih organa da preduzmu adekvatne i blagovremene radnje za provođenje prava podnositeljice predstavke da joj se djeca vrate • Kršenje člana 8. Konvencije

Činjenice i navodi podnositeljice predstavke

Podnositeljica predstavke udala se za K. K. s kojim ima dvije djevojčice. Jednom prilikom K. K. je odveo njihovu djecu kod svojih roditelja ne dozvoljavajući podnositeljici predstavke da ih vidi. K. K. je 13. jula 2016. godine podnio tužbu protiv podnositeljice predstavke tražeći da mu se dodijeli stalna i isključiva roditeljska odgovornost, uključujući starateljstvo, dok je podnositeljica predstavke 15. maja 2017. godine podnijela tužbu protiv K. K. tražeći da se njihov brak razvede i da joj se dodijeli starateljstvo i izdržavanje za djecu. Odlukom prvostepenog suda u Amaliadi njihov brak je razveden, podnositeljici predstavke je dodijeljeno starateljstvo, a roditeljska odgovornost dodijeljena je i jednom i drugom roditelju.

Apelacioni sud u Patri je 7. maja 2020. godine odbio žalbu K. K. podnesenu protiv prvostepene presude. Sud je posebno naveo da K. K. nije bio sposoban za starateljstvo nad svoje dvije maloljetne kćerke, koje su ustvari odgajali njegovi roditelji.

Prvi izvršni naslov u odnosu na odluku prvostepenog suda u Amaliadi donesen je 10. maja 2021. godine i njime je naloženo svim nadležnim organima da pomognu u izvršenju navedenog rješenja.

Podnositeljica predstavke je 11. juna 2020. godine podnijela krivičnu prijavu protiv K. K. jer joj tog dana, suprotno nalogu iz sudske odluke, nije predao djecu. Nakon toga policijski službenici su u prisustvu sudije izvršili pretres stana K. K. radi pronalaženja djece, ali bezuspješno. K. K. i njegovi roditelji su uhapšeni po ubrzanom postupku i privedeni javnom tužiocu Osnovnog suda u Amaliadi zbog krivičnog djela otmice maloljetnog lica. Protiv njih je podignuta krivična optužba zbog krivičnog djela otmice maloljetnog lica i provedena je istraga. K. K. je upućen na suđenje u vezi s krivičnim djelom otmice maloljetnika.

Podnositeljica predstavke se žalila da je neizvršenje domaćih odluka kojima joj je dodijeljeno starateljstvo nad njeno dvoje maloljetne djece povrijedilo njeno pravo na porodični život zaštićeno članom 8. Konvencije.

Ocjena Evropskog suda

Evropski sud je naglasio da K. K. 11. juna 2020. godine nije ispunio svoju obavezu da, u skladu s izvršnim nalogom, podnositeljici predstavke preda djecu. Podnositeljica predstavke nije bila u mogućnosti da vrati svoju djecu niti da ima bilo kakav značajan kontakt s njima. Jedini kontakt koji je imala sa svoje dvoje djece bio je sastanak održan u skladu s privremenom naredbom, koji je trajao samo nekoliko minuta, a zatim je prekinut zbog odbijanja djece da ostanu s njom. Evropski sud je primijetio jasno odsustvo saradnje K. K., koji je opstruirao napore vlasti da ponovo spoje podnositeljicu predstavke s njenom djecom.

Evropski sud je istakao da je policija u tri navrata pretresla kuće K. K. i njegovih srodnika, ali nije uspjela pronaći djecu. Evropski sud se složio sa zapažanjem podnositeljice predstavke da u selu koje je bilo tako malo (osamdeset stanovnika), lociranje djece koja su pohađala školu nije trebalo da bude toliko teško.

Evropski sud je dalje istakao da se krivični postupak zbog otmice djece pokazao neefikasnim jer više od tri godine nije donesena prvostepena odluka. U vezi s tim, Evropski sud je ponovio da je vrijeme u situacijama kakva je ova odlučujući faktor.

Evropski sud je također ukazao da Vlada nije iznijela dokaze o bilo kakvoj radnji koju je javni tužilac preduzeo da bi olakšao ponovno spajanje podnositeljice predstavke s njenom djecom.

Iz navedenih zapažanja proizlazi da je podnositeljica predstavke onemogućena da izvrši odluku kojom joj je dodijeljeno starateljstvo nad njeno dvoje djece u značajnom periodu. Ona je pokušavala pronaći načine da komunicira s njima, ali nije imala dovoljnu podršku od domaćih vlasti, koje su dozvolile da se de facto situacija pretvori u zanemarivanje sudskih odluka.

Evropski sud smatra da je dugotrajni nedostatak izvršenja doprinio stvaranju i učvršćivanju situacije u kojoj je protok vremena efektivno doveo do otuđenja podnositeljice predstavke i njene djece, što je zauzvrat znatno povećalo poteškoće u izvršenju presuda. Dalje, domaći organi nisu preduzeli djelotvorne korake da provedu domaće odluke o dodjeli starateljstva dok su djeca mala i dok su vjerovatno imala pozitivan stav prema podnositeljici predstavke.

Evropski sud je naglasio da preduzete mjere nisu dovele do vraćanja djece podnositeljici predstavke niti do ponovnog uspostavljanja bilo kakvog kontakta s ciljem obnove odnosa. K. K., koji je odbio slijediti konačnu sudsku odluku, ostao je uglavnom nesputan, što mu je omogućilo da istraje u opstruiranju svih napora. Relevantni organi, suočeni s takvom opstrukcijom, nisu osigurali uspostavu i provedbu blagovremenih i odgovarajućih mjera. Bez obzira na polje slobodne procjene tužene države u ovom predmetu, Evropski sud je utvrdio da vlasti nisu na efikasan način preduzele adekvatne i blagovremene radnje da ostvare pravo podnositeljice predstavke da joj se djeca vrate. Evropski sud je zaključio da su propustom da revnosno postupe nacionalne vlasti svojim ponašanjem favorizirale integraciju djece u njihovu novu sredinu i na taj način odlučno doprinijele učvršćivanju de facto situacije koja je suprotna pravu podnositeljice predstavke zaštićenom članom 8. Konvencije. Evropski sud je utvrdio povredu člana 8. Konvencije.