Ustavni sud je prije samo sedam dana izrazio zabrinutost zbog neprimjerenih izjava i pritisaka koji se vrše na Ustavni sud, te pozvao javnost, političare, analitičare i sve ostale koji svojim izjavama doprinose napadima na Ustavni sud, čime dodatno otežavaju uvjete za njegov rad, da se suzdrže i bar na taj način daju svoj doprinos nastojanjima Ustavnog suda da u teškim okolnostima u kojima je prisiljen djelovati očuva efikasnost i integritet ove institucije.
Međutim, već danas pojedinci ističu kako ne postoji hrabrost da se odredi rok za odlazak „stranaca“ iz Ustavnog suda. Zahtjev za određivanje roka za odlazak međunarodnih sudija iz Ustavnog suda Ustavni sud doživljava kao atak na Ustavni sud i ponovno otežavanje njegovog rada, jer napad na jednog člana Ustavnog suda jeste napad na cijeli Ustavni sud.
Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, međunarodne sudije su članovi Ustavnog suda ravnopravno sa sudijama koje biraju entitetska zakonodavna tijela, i to u omjeru 6:3 u korist domaćih sudija kako bi domaće sudije mogle same donositi svaku odluku jer je za odluku potrebno pet glasova.
Naime, članom VI/1.a) Ustava Bosne i Hercegovine propisano je da se Ustavni sud sastoji od devet članova, od čega četiri člana bira Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, dva člana bira Narodna skupština Republike Srpske, a preostala tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija s Predsjedništvom. Članom VI/1.b) Ustava Bosne i Hercegovine izričito je propisano da sudije koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine niti bilo koje susjedne države. Članom VI/1.d) Ustava Bosne i Hercegovine propisano je da za imenovanja koja se budu vršila nakon što istekne period od pet godina od prvih imenovanja Parlamentarna skupština može zakonom predvidjeti drugačiji način izbora troje sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava. Imajući u vidu izričite ustavne odredbe, pokazuju se neosnovanim izjave koje su danas plasirane u javnost, a u kojima se tvrdi da je prema Ustavu BiH još prije 21 godinu, kada je istekao prvi mandat sudija Ustavnog suda, trebalo odrediti datum odlaska međunarodnih sudija iz Ustavnog suda.
Istina je, međutim, da Ustav Bosne i Hercegovine niti jednom svojom odredbom ne zahtijeva isključivanje međunarodnih sudija iz Ustavnog suda, niti je odlazak međunarodnih sudija jedan od uvjeta za početak pregovora Bosne i Hercegovine s Evropskom unijom.
Stoga, Ustavni sud ponovo poziva sve one koji priželjkuju ili zahtijevaju određivanje roka za odlazak međunarodnih sudija iz Ustavnog suda da upotrijebe svoj ratio iuris i upitaju se zašto su uopće međunarodne sudije stipulirane u Ustav Bosne i Hercegovine i zašto taj zadatak ne može biti povjeren državljanima susjednih država. Nakon toga moglo bi da im bude jasno zašto rok za „odlazak“ međunarodnih sudija iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ne može biti određen unaprijed, već se to može dogoditi kada prestane potreba za njihovim prisustvom u Ustavnom sudu, odnosno kada domaće sudije sa svojih pet glasova budu same mogle odlučivati o pitanjima apstraktne ocjene ustavnosti.
