Pravo na pravično suđenje ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali svi oni ne moraju biti izneseni u obrazloženju presude.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-415/04 od 23. jula 2004. godine, stav 22, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 43/04, krivični postupak, jednakost strana u postupku, pogrešna primjena zakona, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-417/04 od 23. marta 2005. godine, stav 18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 32/05, građanski postupak, zahtjev za brisanje uknjižbe zemljišta iz posjedovnog lista, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-476/04 od 17. decembra 2004. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/05, krivični postupak, naknada troškova krivičnog postupka, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH;
• Odluka o meritumu broj AP-978/05 od 13. septembra 2005. godine, stav 22, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 3/06

Nema povrede prava na pravično suđenje kada je prekršajno rješenje zasnovano, između ostalog, i na iskazu suokrivljenog, koji je ranije osuđivan za isti prekršaj, ukoliko je za odluku suda dato logično i uvjerljivo obrazloženje, te ukoliko nema elemenata koji bi ukazivali da je ocjena dokaza koju su donijeli redovni sudovi bila očigledno proizvoljna ili da je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanata u smislu prava na pravičan postupak.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-628/04 od 12. aprila 2005. godine, stav 25, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 42/05, krivični postupak, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

Obaveza redovnog suda je da u obrazloženju presude opiše proces pojedinačne ocjene dokaza, dovođenje svakog ocijenjenog dokaza u vezu s drugim dokazima i izvede zaključak o dokazanosti određene činjenice.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 35, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 44/05, krivični postupak u kojem se osuđujuća presuda protiv apelanta zasniva, u najvećoj mjeri, na iskazu svjedoka koji je zaključio sporazum s Tužilaštvom o priznanju krivnje, kao jedinom neposrednom dokazu, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Postoji kršenje prava na pravično suđenje kada se osuđujuća presuda u najvećoj mjeri zasniva na iskazu svjedoka koji je s tužiocem sklopio sporazum o priznanju krivnje, a sud ne daje logično i uvjerljivo obrazloženje za ocjenu kako tog tako ni drugih provedenih dokaza, već se ta ocjena doima proizvoljnom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, st. 39. i 41, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 44/05, krivični postupak u kojem se osuđujuća presuda protiv apelanta zasniva, u najvećoj mjeri, na iskazu svjedoka koji je zaključio sporazum s Tužilaštvom o priznanju krivnje, kao jedinom neposrednom dokazu, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Stranka u postupku ne može imati prednost u odnosu na drugu stranu u pogledu mogućnosti da iznese dokaze.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-628/04 od 12. aprila 2005. godine;
• Odluka o meritumu broj AP-1124/05 od 9. februara 2006. godine, stav 24, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 45/06, krivični postupak, krivično djelo porezne utaje

Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi povjeruju dokazima jedne strane u postupku na osnovu slobodne sudijske ocjene. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom protivne jedna drugoj (vidi Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Nizozemske, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78).
• Odluka o meritumu broj AP-1103/05 od 9. maja 2006. godine, stav 22, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 68/06, krivični postupak, krivično djelo prijevare

Element pravičnog suđenja je i zahtjev da sudska odluka mora navesti razloge na kojima je zasnovana. Međutim, kolika je ta dužnost zavisi od prirode odluke i može je procijeniti samo sud u odnosu na okolnosti svakog pojedinačnog slučaja.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1401/05 od 12. septembra 2006. godine, stav 61, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 7/07, građanski postupak

Ustavni sud zapaža da konstatacija u obrazloženju osporene odluke Vrhovnog suda da se „apelant u tužbi opredijelio za vrijednost spora do 10.000,00 KM, odnosno da nije označio vrijednost predmeta spora preko iznosa od 10.000,00 KM", u odnosu na navedene dokaze u spisima (prema kojima apelant u tužbi nije označio vrijednost spora, ali je na pripremnom ročištu označio vrijednost spora na iznos od 10.100,00 KM), ukazuje da konkretno obrazloženje nije u dovoljnoj mjeri argumentirano i jasno, jer se ne vidi na osnovu čega je Vrhovni sud izveo zaključak u svom obrazloženju da je apelant označio vrijednost spora do 10.000,00 KM, odnosno da nije označio vrijednost predmeta spora preko iznosa od 10.000,00 KM, pa ne postoje zakonski uvjeti da se odluči o izjavljenoj reviziji, što se doima kao proizvoljna ocjena dokaza i proizvoljna primjena procesnog prava. Ustavni sud smatra da takvo obrazloženje osporene odluke Vrhovnog suda ne zadovoljava zahtjev brižljive i savjesne ocjene dokaza jer je Vrhovni sud u konkretnom slučaju trebao detaljnije ispitati da li izvedeni zaključak, koji je dat u obrazloženju osporene odluke, zadovoljava zahtjeve ZPP-a, ali i zahtjeve člana 6. Evropske konvencije, koja ima snagu ustavnih odredaba i nadređena je svakom zakonu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-884/06 od 8. novembra 2006. godine, st. 30. i 31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 23/08, revizija, obrazložena presuda, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Načelo slobodne procjene dokaza ne predstavlja apsolutnu slobodu. Ta sloboda je ograničena općim pravilima i zakonitostima ljudskog mišljenja, logike i iskustva. Zbog toga je obaveza redovnog suda da u obrazloženju presude opiše proces pojedinačne ocjene dokaza, dovođenja svakog ocijenjenog dokaza u vezu s drugim dokazima i izvođenja zaključka o dokazanosti određene činjenice.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1603/05 od 21. decembra 2006. godine, stav 35, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/07, krivični postupak, ocjenjivanje pravne valjanosti od redovnih sudova, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Subjektivno uvjerenje suda da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret nije dovoljno, već mora postojati stvarna, na objektivnim činjenicama zasnovana i obrazložena istinitost zaključka suda. Redovni sudovi ne mogu samo reći da određenom svjedoku ne vjeruju samo zato što je njegov iskaz u suprotnosti s iskazom nekog drugog svjedoka kojem vjeruju, niti je dovoljno da dokaze samo subjektivno kvalificiraju kao
„paušalne".
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1603/05 od 21. decembra 2006. godine, stav 36, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/07, krivični postupak, ocjenjivanje pravne valjanosti od redovnih sudova, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud ne negira pravo redovnih sudova da poklone vjeru određenim dokazima, ali je arbitrarno zaključiti da se određenim dokazima ne poklanja vjera zbog toga što su u suprotnosti s drugim dokazima. Sud mora obrazložiti suštinski zašto ne poklanja vjeru, te dati razloge za tvrdnju da su određeni dokazi vjerodostojni, a drugi nisu. Samo na taj način sud pokazuje zadovoljavajuću dozu nepristranosti i objektivnosti, te ispunjava svoju ulogu koju ima, a to je propisana provjera dokaza. Prema tome, sud se mora suočiti s dokazima koji idu u prilog apelantu i obrazložiti zašto im ne poklanja vjeru.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2482/06 od 11. marta 2008. godine, stav 25, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 32/08, arbitrarno utvrđivanje činjeničnog stanja, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na pravo na obrazloženu odluku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada sud u osporenoj odluci nije dao zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge iz kojih bi bilo vidljivo zašto je sud u istom pravnom pitanju koje je i ranije razmatrao odstupio od svoje prakse i prakse Ustavnog suda, tako što je kod istog činjeničnog stanja drugačije tumačio i primijenio relevantne materijalnopravne propise.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2478/06 od 17. septembra 2008. godine, stav 40, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 102/08, radni spor, obrazložena presuda, razuman rok, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Pitanje visine naknade za korištenje kamiona „kiper MAN 16.230" određeno je isključivo u skladu sa članom 77. stav 1. tačka 1. Uredbe. Međutim, apelantov zahtjev za naknadu štete u vidu izgubljene dobiti za to sredstvo nije razmatran, u odnosu na odredbe člana 189. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, iako je apelant to tražio, a njegov zahtjev u tom dijelu bio je usvojen prvostepenom presudom Općinskog suda. Napominje se da je apelant konstantno bio registriran za obavljanje autoprijevozničke djelatnosti, a tu se radi o zahtjevu za naknadu štete u vidu izgubljene dobiti za teretni kamion, a ne za građevinske mašine. Dakle, propušteno je da se o dijelu zahtjeva koji je vrlo značajan za apelanta odluči u skladu s relevantnim zakonskim odredbama, što je, prema mišljenju Ustavnog suda, suprotno načelima pravičnog suđenja u odnosu na kvalitet obrazloženja odluke.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 86, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 50/09, naknada štete u vidu izgubljene dobiti, obrazložena presuda, razuman rok, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Iz navedene analize presuda koje se osporavaju apelacijom vidljivo je da nedostaje kvalitetno i uvjerljivo obrazloženje u pogledu utvrđivanja ključnih činjenica (datum i obim mobilizacije apelantovih sredstava, kao i utvrđivanje visine naknade), te primjene relevantnih zakonskih odredaba (pitanje registracije djelatnosti, naknada štete u vidu izgubljene dobiti u skladu s odredbama Zakona o obligacionim odnosima, te određivanje datuma za početak isplate zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose) od čijeg utvrđivanja i primjene zavisi ishod postupka kojim je apelant potraživao naknadu štete nastale zbog izuzimanja i nevraćanja njegove imovine. To je rezultiralo kršenjem apelantovih ustavnih prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 111, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 50/09, naknada štete u vidu izgubljene dobiti, obrazložena presuda, razuman rok, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud uočava da takvo obrazloženje osporenih odluka nije u dovoljnoj mjeri argumentirano i jasno jer se ne vidi na osnovu čega i koji su dokazi i razlozi opredijelili sud „da se na tu vrstu potraživanja primjenjuje opći zastarni rok iz člana 371. ZOO-a", a ne rok iz člana 374. ZOO-a koji eksplicitno regulira pitanje zastare međusobnih potraživanja pravnih lica iz ugovora o prometu robe i usluga. Naime, Ustavni sud ukazuje da se Tarifnim sistemom isključivo utvrđuju kategorije i način obračuna električne energije za određene skupine potrošača. Stoga, Ustavni sud smatra da činjenica da je Tarifnim sistemom isporuka električne energije u konkretnom slučaju definirana kao „ostala potrošnja" za potrebe utvrđivanja cijene isporučene električne energije ne može biti odlučujuća za zaključak o tome koji će se zastarni rok iz ZOO-a primijeniti. Ustavni sud smatra da takva obrazloženja redovnih sudova ne zadovoljavaju minimalne standarde prava na obrazloženu odluku, koje je sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, što vodi proizvoljnosti nespojivoj sa ciljem i suštinom navedenog prava.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3355/07 od 14. aprila 2010. godine, stav 31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/10, obrazložena presuda, zastara, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada Kantonalni sud u osporenoj odluci nije primijenio izričite zakonske odredbe o prekidanju postupka izvršenja odluke CRPC-a i nije dao odgovarajuće obrazloženje za takvu svoju odluku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2825/07 od 28. aprila 2010. godine, stav 31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 95/10, obrazložena presuda, povrat stana, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zapaža da iz osporene odluke nije jasno na osnovu kojeg propisa je Vrhovni sud zaključio da „domaće zakonodavstvo ne poznaje termin zajedničkog vlasništva poslovnog udjela". Naime, Ustavni sud ukazuje da se odredba člana 264. stav 2. Porodičnog zakona odnosi na svu imovinu stečenu radom u toku trajanja bračne zajednice, bez obzira na to o kojoj se vrsti imovine radi i pri tome se u zakonu koristi upravo termin „zajednička imovina". Pored toga, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 332. stav 1. i člana 334. Zakona o privrednim društvima iz kojih proizlazi da više lica mogu biti vlasnici „udjela", kao i da se „udio" može dijeliti na idealne dijelove. Također, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u osporenoj odluci naveo da su nižestepeni sudovi propustili ocijeniti činjenicu da je apelantica na glavnoj raspravi izričito navela „da nije pokrenula postupak za podjelu bračne imovine, ali da ima namjeru". Međutim, Vrhovni sud nije obrazložio zbog čega smatra da je ta činjenica značajna za rješenje predmetnog spora, već se samo paušalno pozvao na propust nižestepenih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da osporena presuda Vrhovnog suda ne sadrži obrazloženje koje zadovoljava zahtjeve iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1720/08 od 21. decembra 2010. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/11, obrazložena presuda, poslovni udjeli, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud ne može konstatirati da odluka Apelacionog suda krši apelantova ustavna prava, nego upravo suprotno, tj. da sadrži odgovore na suštinsko pitanje zašto tuženi nije povrijedio apelantovo pravo na žig i počinio djelo nelojalne konkurencije. Ustavni sud ukazuje da bi, vršeći poređenje registriranog žiga i znaka koji tuženi koristi na svom memorandumu, izašao iz okvira svoje nadležnosti, pogotovo zato što apelant ne ukazuje na bilo kakvu nepravičnost postupka u njegovom proceduralnom dijelu, nego povredu prava na pravično suđenje nalazi u pogrešnom tumačenju odredaba Zakona o industrijskom vlasništvu. U skladu s navedenim, Ustavni sud nalazi da pobijanom presudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1080/08 od 27. maja 2011. godine, stav 39, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 99/11, pravo na žig, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

U pogledu ispunjenja zakonskog uvjeta „uloženih vlastitih sredstava" za adaptaciju predmetnog stana, Vrhovni sud je samo istakao da je prvostepeni sud pravilnom ocjenom dokaza utvrdio da je tužilac izvršio popravke u stanu ulaganjem vlastitih sredstava. Vrhovni sud je naveo „da je tužilac angažirao radnike koji su obavljali radove u stanu, saslušani svjedoci su izvođači radova, a vještak finansijske struke se izjasnio o visini uloženih novčanih sredstava na ime neophodnih troškova u stanu". Ustavni sud smatra da osporena odluka Vrhovnog suda ne sadrži kvalitetno i uvjerljivo obrazloženje u pogledu utvrđenja ključne činjenice da li je tužilac uložio vlastita sredstva u adaptaciju predmetnog stana, u smislu člana 18.a Zakona o prestanku primjene od čijeg utvrđenja i primjene navedene zakonske odredbe zavisi ishod spora.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2269/08 od 8. juna 2011. godine, stav 33, teret dokazivanja, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3617/08 od 12. oktobra 2011. godine, stav 46, teret dokazivanja, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na obrazloženu odluku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada sud u osporenoj odluci nije dao zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge iz kojih bi bilo vidljivo zašto je isti sud u upravnom sporu, odlučujući o istom pravnom pitanju koje je ranije razmatrao u parničnom postupku, odstupio od stajališta tako što je isto činjenično stanje drugačije tumačio i na njega primijenio iste relevantne materijalnopravne propise.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-168/09 od 25. oktobra 2011. godine, stav 34, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 97/11, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud ponovno naglašava da njegov zadatak nije da svojim tumačenjem zakona supstituira domaći sud. Međutim, imajući u vidu standarde prava na pravično suđenje, koji su ranije navedeni, Ustavni sud smatra da Vrhovni sud u osporenoj odluci nije na jasan i nedvojben način dao obrazloženje svog pravnog stajališta vezanog za primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju, koje bi naročito jasno i razložno ukazalo na to zbog čega se u osporenoj odluci usvaja drugačije pravno stajalište od onog koje su usvojili nižestepeni sudovi. To osobito imajući u vidu da je iz obrazloženja presude evidentno da Vrhovni sud nije uzeo u obzir sve činjenice koje su utvrđene pred nižestepenim sudovima, kojim je, u smislu relevantnih odredaba ZPP-a, vezan. U tom smislu, budući da iz obrazloženja nižestepenih presuda proizlazi da je u dogovorima vezanim za obavljanje poslova prijevoza, osim predstavnika škole i Općine Banjaluka, sudjelovao i predstavnik tuženog, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud potpunim zanemarivanjem te činjenice povrijedio apelantovo ustavno pravo. Naime, od te činjenice i njenog pozicioniranja u odnosu na druge utvrđene činjenice zavisi pravilna primjena materijalnog prava, što nesporno, prema članu 250. stav 1. ZPP-a, spada u nadležnost revizionog suda. Takvim postupanjem Vrhovni sud je propustio očitovati se na apelantove navode i utvrđenje nižestepenih sudova o ključnoj činjenici koja je od suštinske važnosti za ishod spora a od koje zavisi i odgovor na pitanje da li je i koji od brojnih instituta obligacionog prava koji su navedeni u obrazloženjima odluka redovnih sudova primjenjiv na konkretni slučaj. S obzirom na to da Vrhovni sud, zbog zanemarivanja činjeničnog utvrđenja nižestepenih sudova, nije na jasan i nedvosmislen način dao obrazloženje svog pravnog stajališta vezanog za primjenu materijalnog prava, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-6/09 od 18. aprila 2012. godine, stav 43, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Uzimajući u obzir standarde i načela kojim se, između ostalog, ukazuje da je upravo zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli, a zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava, Ustavni sud ne može konstatirati da odluka Kantonalnog suda krši apelanticina ustavna prava, nego upravo suprotno, tj. da sadrži odgovore na suštinsko pitanje zašto je usvojen tužiteljicin tužbeni zahtjev, a odbijen apelanticin protivtužbeni zahtjev. Navedeno posebno zato što apelantica ne ukazuje na bilo kakvu nepravičnost postupka u njegovom proceduralnom dijelu, nego povredu prava na pravično suđenje nalazi u pogrešnom utvrđenju Kantonalnog suda da raniji, tj. njen brak nije razveden. U skladu s navedenim, Ustavni sud nalazi da osporenom presudom nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4013/09 od 15. maja 2012. godine, stav 41, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 53/12, utvrđivanje pravovaljanosti braka, odnosno poništenja braka, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud ne može konstatirati da odluke Vrhovnog, Kantonalnog i Općinskog suda krše apelantova ustavna prava, nego upravo suprotno, da sadrže odgovore na suštinska pitanja zasnovana na relevantnim odredbama materijalnog prava, odredbama ZPP-a, prvenstveno da apelant nije dokazao pravno sljedništvo tuženih u odnosu na kupca, niti je dokazao da je on izmirio obavezu prema prodavcu. Osim toga, Ustavni sud smatra da je prvenstveno bila obaveza kupca kao ugovorne strane da izmiri dug prema apelantu. Međutim, s obzirom na to da je nad njim okončan stečajni postupak, apelant je isto tako svoja potraživanja mogao prijaviti u stečajnom postupku, što, kako proizlazi iz činjeničnog utvrđenja, očigledno nije učinio. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da pobijanim presudama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1106/09 od 26. maja 2012. godine, stav 30, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 59/12, isplata duga, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud smatra da ni prvostepeni, a ni Kantonalni sud u apelacionom postupku nisu izvršili svoju obavezu da navedu jasne razloge na kojima su zasnovali odluku o početku roka zastarijevanja tužiočevog potraživanja, odnosno da osporene odluke ne sadrže obrazloženje koje zadovoljava zahtjeve iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedeći to, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1630/09 od 27. juna 2012. godine, stav 25, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 74/12, osiguranje po ugovoru o kasko-osiguranju vozila, početak toka zastare, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zapaža da je u obrazloženjima osporenih odluka jasno navedeno da apelant nije dokazao da je tuženi u bilo kakvoj uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem ili da je svojim radnjama skrivio nastanak predmetne štete. S druge strane, redovni sudovi su u obrazloženjima osporenih odluka naglasili da apelant u predmetnom postupku nije dokazao ni da mu je šteta nastala od opasne stvari ili opasne djelatnosti, kako bi se eventualno mogle primijeniti odredbe čl. 158, 173. i 177. ZOO-a, zbog toga što predmetni štetni događaj ne predstavlja djelatnost koju je organizirao tuženi, već predstavlja djelo općeg kriminaliteta. Dakle, apelant u predmetnom postupku nije dokazao da je tuženi u bilo kakvoj uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, niti da je svojim radnjama skrivio nastanak predmetne štete. Imajući u vidu navedeno, prema mišljenju Ustavnog suda, redovni sudovi su u osporenim odlukama dali detaljno i jasno obrazloženje svojih stajališta u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava koja ni u jednom dijelu ne izgledaju proizvoljno.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2084/09 od 28. septembra 2012. godine, stav 30, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 92/12, naknada štete prema ranijem članu 180. ZOO-a – odgovornost društveno-političke zajednice za štetu nastalu u periodu rata, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

Postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je u pobijanim odlukama potpuno izostalo obrazloženje naloga kojim se apelanticinom suprugu, odnosno apelantici koja je uknjižena kao vlasnik spornog stana, određuje da napusti taj stan.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3102/09 od 6. decembra 2012. godine, stav 37, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 1/13, povrat stana u posjed, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da radnje izvršenja produženog krivičnog djela porezne utaje koje su apelantima stavljene na teret nisu razgraničene na precizan način. Dalje, apelanti su u pretežnom dijelu ostvarili produženo krivično djelo porezne utaje preduzimanjem radnji u vrijeme važenja KZFBiH iz 1998. godine, odnosno optužnicom im je stavljeno na teret da su počinili kvalificirani oblik krivičnog djela porezne utaje i prema tom zakonu. Najzad, izostalo je jasno i precizno određenje vremena izvršenja posljednje radnje koja je ušla u produženo krivično djelo na osnovu čega se određuje i vrijeme izvršenja krivičnog djela, a u skladu s tim i koji zakon je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Imajući u vidu navedeno, obrazloženje prvostepenog suda da „nije bilo mjesta primjeni načela primjene blažeg zakona iz razloga što je za primjenu tog pravnog instituta potrebno da se zakon nakon izvršenja krivičnog djela promijeni jednom ili više puta“, te je stoga „u konkretnom slučaju primijenjen KZFBiH iz 2003. godine" ne može se prihvatiti kao objašnjenje koje daje odgovor na pitanje koji zakon je trebalo primijeniti, odnosno koji zakon je blaži za učinioca.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1123/11 od 22. marta 2013. godine, stav 98, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/13, produženo krivično djelo, vrijeme izvršenja krivičnog djela, primjena blažeg zakona, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada propust redovnog suda da se u obrazloženju osporene presude, u skladu sa zakonskom obavezom, izričito izjasni na koji način je riješio određeno pravno pitanje, u okolnostima konkretnog slučaja nije bio od takvog utjecaja da dovede u pitanje pravičnost postupka u cjelini.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-29/10 od 25. aprila 2013. godine, stav 55, vremensko važenje krivičnog zakona, primjena blažeg zakona, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada Kantonalni sud u osporenoj presudi nije dao razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na povjeravanje maloljetne djece, niti odluka sadrži jasne i argumentirane razloge na kojima je zasnovana, odnosno kada osporena odluka ne sadrži obrazloženje koje zadovoljava zahtjeve prema standardu prava na pravično suđenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3012/13 od 9. oktobra 2013. godine, stav 32, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 86/13, roditeljsko staranje, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izreka sudske odluke sadrži činjenice i okolnosti koje se zasnivaju na nezakonitim dokazima, odnosno kada je osporena odluka zasnovana na dokazima na kojima sud ne može zasnovati svoju odluku u smislu odredaba člana 10. stav 2. ZKP-a.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3364/10 od 12. februara 2014. godine, stav 38, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 21/14, krivični postupak, nezakonit dokaz, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da su redovni sudovi, imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtjev i okolnost da je na spornoj parceli sagrađeno groblje, koje je kao takvo izuzeto iz pravnog prometa, odbili tužbeni zahtjev apelantica za predaju u posjed sporne parcele, za šta su dali jasno i argumentirano obrazloženje, koje se u okolnostima konkretnog slučaja ne čini proizvoljnim niti u jednom segmentu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1411/11 od 27. februara 2014. godine, stav 46, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/14, predaja u posjed sporne parcele na kojoj je tužena, na osnovu urbanističke saglasnosti, izgradila groblje, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

U konkretnom slučaju Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud, rješavajući žalbu tuženog, našao da je prvostepeni sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, ali da je pogrešno izveo zaključak da su rješenja tuženog nezakonita. Naime, prema mišljenju Kantonalnog suda, tuženi je prilikom donošenja pobijanih rješenja u potpunosti postupio u skladu s odredbama čl. 5. i 6. Pravilnika, budući da je rješenje o apelantovom ocjenjivanju doneseno u roku od 30 dana po završetku kalendarske godine i da ga je donio općinski načelnik. Također, prema mišljenju Kantonalnog suda, u konkretnom slučaju iz stanja spisa jasno proizlazi da je tuženi prilikom donošenja rješenja od 29. januara 2003. godine postupio u skladu s odredbom člana 50. stav 4. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika u tijelima uprave u FBiH, budući da je opširno i detaljno naveo razloge zbog kojih je apelantu dao ocjenu „ne zadovoljava". Dakle, Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi tuženog, dao jasne i precizne razloge zbog kojih je našao da žalbu treba uvažiti i prvostepenu presudu preinačiti. U navedenom obrazloženju Kantonalnog suda Ustavni sud ne vidi bilo kakvu proizvoljnost.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2185/11 od 8. maja 2014. godine, stav 24, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 57/14, ocjenjivanje rada državnog službenika, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kada je Kantonalni sud, uvažavajući sve okolnosti slučaja, preinačio odluku o roditeljskom staranju, te brigu o maloljetnom djetetu, uvažavajući njegovu dob i druge okolnosti, povjerio majci dajući za to valjane i na zakonu zasnovane razloge za primjenu Porodičnog zakona FBiH, koji prvenstveno uvažavaju interes djeteta.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-373/11 od 10. juna 2014. godine, stav 42, povjeravanje djeteta, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

U konkretnom slučaju, u  vezi  s  apelantovim  navodima,  Ustavni  sud  zapaža  da su redovni sudovi, protivno apelacionim navodima, dali iscrpne razloge o svojim odlučenjima. U vezi s tim, Ustavni sud ne nalazi nikakvu proizvoljnost u zaključcima da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete zbog neosnovanog boravka u pritvoru i umanjenja životne aktivnosti u iznosu preciziranom u presudama, te da su tim povodom u osporenim presudama dati jasni i precizni razlozi za primjenu relevantnih odredaba ZOO-a, a koje su citirane u prethodnim tačkama ove odluke. Pri tome Ustavni sud podsjeća da se iznos naknade nematerijalne štete utvrđuje na osnovu specifičnosti svakog slučaja posebno, te da se, suprotno apelantovim navodima, u takvim slučajevima putem sudske prakse ne mogu odrediti fiksni iznosi, kako je to obrazložio i Vrhovni sud u svojoj presudi. Ustavni sud, u tom kontekstu, smatra da iz navedenih obrazloženja u vezi s određivanjem visine iznosa nematerijalne štete koja pripada apelantu nema ništa što ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, kao i da su obrazloženja osporenih odluka u skladu sa standardima Evropske konvencije. Prema mišljenju Ustavnog suda, a suprotno apelantovim navodima, u osporenim odlukama su data obrazloženja kako u pogledu naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog lišavanja slobode i boravka u pritvoru, te u vezi s tim pretrpljenih duševnih bolova uslijed povrede časti i ugleda, tako i u pogledu naknade štete zbog umanjenja životne aktivnosti i u pogledu načina njihovog utvrđivanja, te u vezi s razlozima za vraćanje na ponovni postupak dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosio na naknadu materijalne štete a koja ni u jednom dijelu ne izgledaju proizvoljno ili neprihvatljivo sami po sebi, pa Ustavni sud smatra da navedena obrazloženja u potpunosti zadovoljavaju  standarde  člana  6.  Evropske  konvencije. S obzirom na navedeno, kao i okolnost da su redovni sudovi u osporenim odlukama detaljno raspravili sve prigovore koje apelant ponavlja u apelaciji i dali razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo na to da su sudovi proizvoljno primijenili relevantne propise na apelantovu štetu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2451/12 od 10. juna 2014. godine, stav 34, određivanje visine iznosa na ime naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog lišavanja slobode i boravka u pritvoru, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH