Ukoliko je saslušanje koje se odnosi na činjenične i pravne aspekte apelacije održano u odsustvu apelanta i njegovog pravnog opunomoćenika, a u prisustvu zamjenika javnog tužioca, čak i u slučaju da je zasnovano na važećem zakonu, to ipak predstavlja povredu prava na pravično suđenje, a pogotovo povredu principa jednakosti.
• Odluka broj U-28/01 od 21. juna 2001. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 5/02, krivični postupak, apelantu nije data mogućnost da učestvuje u postupku pred drugostepenim sudom, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije

S obzirom na to da je u žalbenom postupku učestvovao apelantov branilac i da su apelant i njegov branilac bili uredno pozvani na javnu sjednicu drugostepenog suda, apelantov izostanak s javne rasprave pred drugostepenim sudom ne narušava principe ravnopravnosti stranaka i kontradiktornosti postupka.
• Odluka broj U-13/03 od 24. oktobra 2003. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 39/03

U slučaju kada su svjedokinje bile lično prisutne i saslušane na glavnom pretresu, tako da je apelant imao mogućnost da se lično suoči sa svjedokinjama, umanjuje se značaj činjenice da je pri uzimanju iskaza jedne od svjedokinja van glavnog pretresa prisustvovao i tužilac, a optuženi nije bio pozvan. Zbog toga nije povrijeđen princip jednakosti oružja pred sudom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-101/03 od 17. maja 2004. godine, st. 26. i 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/04

U postupcima pred redovnim sudovima apelant nije bio stavljen u podređen položaj u odnosu na protivnika i nije došlo do procesnih povreda koje bi bile važne za poštovanje principa pravičnog suđenja u slučaju kada su sudovi uzeli u obzir sve apelantove navode i tvrdnje, pri čemu su nekim dali veći, a nekim manji značaj, a svoje odluke su dovoljno jasno obrazložili.
• Odluka broj U-34/03 od 17. maja 2004. godine, stav 23, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/04;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-80/03 od 26. augusta 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/04;
• Odluka o meritumu broj AP-161/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 49/06;
• Odluka o meritumu broj AP-711/05 od 14. marta 2006. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 59/06

Nema kršenja principa jednakosti pred sudom, kao elementa prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada je drugostepeni sud, u skladu sa zakonom, donio odluku na sjednici vijeća bez pretresa i bez izvođenja novih dokaza, te kada sjednici drugostepenog vijeća nije prisustvovala nijedna stranka u postupku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-415/04 od 23. jula 2004. godine, stav 24, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 43/04, krivični postupak, jednakost strana u postupku, pogrešna primjena zakona, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-444/04 od 17. februara 2005. godine, st. 27. i 31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/05, krivični postupak, krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja, jednakost strana u postupku, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud smatra da član 6. Evropske konvencije ne daje stranci neograničeno pravo da saslušava svjedoke pred sudom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-114/02 od 27. oktobra 2004. godine, st. 23, 24. i 26, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 60/04, krivični postupak zbog zloupotrebe položaja

Nisu povrijeđeni principi pravičnog suđenja iz člana 6. Evropske konvencije, odnosno ravnopravnost stranaka time što nije uzet u obzir nalaz vještaka kojeg je apelant predložio, zato što vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud s utvrđene liste vještaka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-95/03 od 29. septembra 2004. godine, stav 25, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/05

S obzirom na to da se radilo o fazi krivičnog postupka u kojoj nijedna strana nije bila prisutna, ispunjen je princip jednakosti pred sudom, zbog čega su navodi iz apelacije u tom dijelu o povredi prava na pravično suđenje neosnovani.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-592/03 od 14. oktobra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 8/05;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-639/03 od 14. oktobra 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 8/05

Učesnici u postupku imaju pravo da predlože dokaze i činjenice od kojih zavisi pravično okončanje postupka pred redovnim sudovima. Ukoliko sudovi ne ispitaju sve relevantne navode koje su iznijeli učesnici u postupku, postoji opasnost da redovni sudovi donesu arbitrarnu odluku koja može dovesti do kršenja prava garantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka broj U-47/01 od 24. oktobra 2004. godine, stav 48, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 8/04, izvršni postupak, naplata novčanog potraživanja, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

U postupku pred redovnim sudovima data je razumna mogućnost i optužbi i odbrani da iznesu dokaznu građu, i to na dvije sudske instance. U toku postupka apelantu je bilo omogućeno da iznese sve dokaze radi utvrđenja činjeničnog stanja odlučnog za donošenje presude, imao je mogućnost da poziva i saslušava svjedoke, angažiran je odgovarajući sudski vještak i izvršeno potrebno stručno vještačenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-278/04 od 18. januara 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/05

Ustavni sud smatra da, s obzirom na spor u kojem je država jedna od stranaka i na zakonsku odredbu koja omogućava da se nove činjenice mogu iznositi samo do zaključenja glavne rasprave, prvostepeni sud je morao preduzeti sve neophodne mjere kako bi se osiguralo ravnopravno učešće apelantice (države BiH) u prvostepenom postupku (u smislu uklanjanja nedostatka u zastupanju), tim prije što je jedino pitanje koje je sud morao riješiti pitanje ko je dužan da izvrši ugovornu obavezu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-473/04 od 18. marta 2005. godine, stav 34, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/05, postupak naplate duga po osnovu ugovora koji se odnosio na štampanje, pakiranje i distribuciju novca – bh. dinara, zaključenog s državom BiH, utvrđena povreda člana II/3.e) Ustava BiH

Stranka u postupku ne može imati prednost u odnosu na drugu stranu u pogledu mogućnosti da iznese dokaze.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-447/04 od 12. aprila 2005. godine, stav 25, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/05, krivični postupak, pitanje iznošenja svih dokaza optužbe, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

Nema povrede principa jednakosti pred sudom, kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kad apelantov branilac koji je bio prisutan na glavnom pretresu iznese apelantovu odbranu i ne zatraži odgodu glavnog pretresa po izmijenjenoj preciziranoj optužnici javnog tužioca u toku glavnog pretresa.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-990/04 od 12. aprila 2005. godine, stav 31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/05

Nema povrede prava na pravično suđenje u slučaju kada sudija u toku istražnog postupka, krećući se u granicama zakonskih ovlaštenja, odbije prijedlog odbrane za izvođenje određene procesne radnje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-447/04 od 12. aprila 2005. godine, st. 29–31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/05, krivični postupak, pitanje iznošenja svih dokaza optužbe, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

Domaći sudovi uživaju diskreciono ovlaštenje da sami odluče da saslušaju svjedoke za koje im se čini da će im pomoći u utvrđivanju istine, odnosno da ocijene da li je nužno da se pozovu predloženi svjedoci, pazeći da se ne naruše smisao i cilj prava na pravično suđenje koji obavezuju da se suđenje odvija „pod jednakim uvjetima" i uz „jednakost oružja". Član 6. Evropske konvencije zahtijeva samo da sud navede razloge zbog kojih je odlučio da ne pozove one svjedoke čije se saslušanje izričito zahtijeva.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-637/04 od 22. jula 2005. godine, stav 23, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/06, krivični postupak, iznošenje novih dokaza, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

Član 6. stav 1. Evropske konvencije ne daje stranci neograničeno pravo na izvođenje predloženih dokaza pred sudom. Ustvari, sud treba da ocijeni da li bi izvođenje drugih predloženih dokaza bilo relevantno za odlučivanje u konkretnom slučaju.
• Odluka o meritumu broj AP-620/04 od 13. septembra 2005. godine, stav 25, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/05, prekršajni postupak, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

Princip ravnopravnosti strana u postupku prekršen je kada sud u upravnom sporu propusti dostaviti tužbu zainteresiranom licu, kako to propisuje Zakon o upravnim sporovima, iako je odluka koju sud donese odlučujuća za građanska prava zainteresiranog lica.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-307/06 od 18. oktobra 2007. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 2/08;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2998/07 od 14. februara 2008. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 23/08, upravni spor u vezi sa stanarskim pravom zbog propusta u pogledu dostavljanja, utvrđena povreda principa ravnopravnosti stranaka, a ne pristupa sudu, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d) Evropske konvencije, odnosno povrede  principa  ravnopravnosti  strana  u  postupku  u  situaciji  kada  je  osuđujuća  presuda zasnovana na dokazima koji su izvedeni na glavnom pretresu i kada apelantu nije bilo onemogućeno da ispita sve dokaze Tužilaštva BiH uz poštovanje principa kontradiktornosti ili da izvede svoje dokaze.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-408/07 od 11. februara 2010. godine, stav 53, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 50/10, krivični postupak, ratni zločin, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.d) Evropske konvencije u odnosu na princip „jednakosti oružja" u prekršajnom postupku kada apelant, u skladu sa zakonskom obavezom koja pod istim uvjetima važi i za suprotnu stranu, nije osigurao da se pojave lica u svojstvu svjedoka, niti je na bilo koji način dokazao da ona neće dobrovoljno da pristupe na sud, a shodno čemu je mogao zahtijevati od suda da ih pozove. Također, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.d) Evropske konvencije kada nema ništa drugo što bi ukazivalo da je na bilo koji način apelant doveden u neravnopravan položaj u odnosu na suprotnu stranu, a odluka kojom je utvrđeno postojanje prekršaja i prekršajna odgovornost zasnivaju se i na iskazima svjedoka suprotne strane, čije je prisustvo, u skladu sa zakonskom obavezom, suprotna strana osigurala.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3552/09 od 30. januara 2013. godine, stav 50, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 50/10, prekršajni postupak, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

Dovodeći u kontekst navedene činjenice s principom „jednakosti oružja" iz odredaba člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da iz navedenih činjenica proizlazi da je tužilac, i pored naloga suda, dostavio apelantu dokumentaciju na kojoj je zasnivao svoj tužbeni zahtjev tek nakon više od četiri godine od početka predmetnog postupka, koju je sud prihvatio, a, s druge strane, odbio apelantov zahtjev da mu se odredi rok za dostavljanje finansijske dokumentacije u vezi s predmetom spora. Slijedeći to, Ustavni sud smatra da Općinski sud, postupajući na navedeni način, nije dao razumnu mogućnost apelantu da u daljnjem toku redovnog postupka izloži svoje navode o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i dokaznu građu, pod istim uvjetima koje je imao tužilac. Naime, Ustavni sud smatra da je Općinski sud takvom odlukom, dakle strogo formalnim tumačenjem odredaba ZPP-a koje se odnose na rok u kojem stranke mogu predlagati dokaze, apelanta stavio u znatno podređen položaj u odnosu na tužioca. Ovo zbog toga što je Općinski sud na pripremnom ročištu, koje je održano 11. aprila 2005. godine, odbio apelantov prijedlog da mu se ostavi rok za dostavljanje finansijske dokumentacije, a pri tome je tolerirao tužiočevu neaktivnost u periodu od podnošenja tužbe do tog ročišta, dakle duže od četiri godine, mada je apelant od početka postupka (počevši od odgovora na tužbu) ustrajao na tvrdnji (koja je u konkretnom slučaju prethodno pitanje za procjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva) da nije osnovan ni postavljeni tužbeni zahtjev. Takvim postupanjem, prema ocjeni Ustavnog suda, sudovi su u stvarnosti onemogućili apelanta da se suprotstavi argumentima koje je izložio tužilac u dokazivanju svoje tvrdnje o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4659/11 od 22. januara 2015. godine, stav 49, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/15, parnični postupak, „postojanje duga" proizašlog iz poslovnih odnosa stranaka, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

[…] Zaključak Vrhovnog suda da ne postoji tužiočeva zakonska obaveza da dostavlja spis i dokaze optuženom i njegovom braniocu ni u toku provođenja istrage, ni nakon podizanja optužnice, u situaciji kada je osiguran uvid u spis i u toku istrage, uz ograničenje postavljeno zakonom, te nakon podizanja optužnice bez ograničenja, ne dovodi u pitanje princip „jednakosti oružja" i apelantovo pravo na odbranu, posebno imajući u vidu da u konkretnom slučaju apelant u svojoj žalbi nije ni tvrdio da mu je uvid u spis u bilo kojoj fazi postupka bio uskraćen ili ograničen, kao i da mu je bilo onemogućeno da ono što je saznao, na osnovu eventualno ostvarenog uvida u spis, i iskoristi u toku postupka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2137/14 od 15. aprila 2015. godine, stav 52, krivični postupak, nema povrede člana 6. Evropske konvencije ni člana II/3.e) Ustava BiH

Prekršeno je pravo apelantice (država Bosna i Hercegovina) na ravnopravnost stranaka pred sudom kada ona nije imala jednak procesnopravni tretman s umješačem u postupku budući da kao suprotna strana nije bila obaviještena o njegovom učešću i dostavljenom odgovoru na tužbu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1634/18 od 22. aprila 2020. godine, stav 46, državno vlasništvo, postupak radi uknjižbe promjene prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama u korist BiH s dijelom 1/1

Nužni dio procesnopravne ravnopravnosti stranaka je dužnost suda da svakoj od njih pruži mogućnost da se izjasni na sve navedene tvrdnje i prijedloge  koje je tokom postupka učinila protivna strana, odnosno da se svakoj stranci mora dati prilika da se suprotstavi argumentima koje je izložila druga strana. Imajući u vidu činjenicu da apelantica nije obaviještena o učešću umješača, zatim da joj nije dostavljen odgovor umješača na njenu tužbu (radi eventualnog davanja suprotnih argumenata), a koji je sud cijenio tokom postupka, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na ravnopravnost stranaka pred sudom, kako je zagarantirano članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2004/18 od 20. maja 2020. godine, stav 51, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 32/20, upis promjene prava u katastarskom operatu, apelantica država BiH, državno vlasništvo

Općenito govoreći, odbijanje saslušanja bilo kojeg svjedoka ili ispitivanja dokaza odbrane, a ispitivanje svjedoka i dokaza optužbe može otvoriti pitanje iz aspekta jednakosti stranaka u postupku (vidi Borisova protiv Bugarske, broj aplikacije 56891/00, presuda od 21. marta 2007. godine, st. 47. i 48; Topić protiv Hrvatske, broj aplikacije 51355/10, presuda od 10. oktobra 2013. godine, stav 48). Isto važi i ako raspravni sud odbije pozvati svjedoke odbrane da razjasne nejasnu situaciju koja je predstavljala osnov optužbi (vidi Kasparov i drugi protiv Rusije, broj aplikacije 21613/07, presuda od 3. oktobra 2013. godine, st. 64. i 65). U svim takvim slučajevima, prilikom odlučivanja je li postupak bio pravičan, potrebno je primijeniti odgovarajući test izložen u predmetu Murtazaliyeva protiv Rusije (broj aplikacije 36658/05, presuda od 18. decembra 2018. godine, stav 158), zajedno sa smjernicama za ispitivanje budućih slučajeva (ibidem, st. 159−168). Cilj navedenog testa je da utvrdi (1) je li zahtjev za ispitivanje svjedoka bio dovoljno obrazložen i relevantan za predmet optužbe, (2) jesu li domaći sudovi razmotrili važnost tog svjedočenja i naveli dovoljno obrazloženje za svoju odluku da ne ispitaju svjedoka na suđenju i (3) je li odluka domaćih sudova da ne ispitaju svjedoka narušila ukupnu pravičnost postupka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-629/21 od 8. juna 2022. godine, stav 52, krivični postupak

Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je suština apelantovog prijedloga za novo vještačenje bila da se vještak (kojeg je predložila odbrana) očituje o istinitosti, odnosno neistinitosti iskaza oštećene koje je ona dala u fazi istrage i na glavnom pretresu. U takvim okolnostima Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u stavu redovnih sudova iz obrazloženja osporenih odluka (vidi tač. 21. i 29. ove odluke) da ocjena vjerodostojnosti dokaza općenito (uključujući i iskaze oštećene u konkretnom slučaju) spada u nadležnost suda, a ne u nadležnost vještaka. Zbog toga, prema ocjeni Ustavnog suda, u konkretnom slučaju nema proizvoljnosti u tome što su redovni sudovi odbili navedeni prijedlog odbrane u situaciji kada tako postavljen prijedlog nije pravno relevantan za predmet optužbe. Isto tako, Ustavni sud ne nalazi ni proizvoljnost u postupanju redovnih sudova kada se radi o odbijanju prijedloga odbrane da se sasluša svjedokinja I. M. u ponovnom suđenju. To je zbog toga što iz obrazloženja osporenih odluka (vidi tač. 21. i 30. ove odluke) proizlazi da je ta svjedokinja već bila unakrsno saslušana na glavnom pretresu od 1. februara 2018. godine iz čega nije proizlazila neophodnost njenog ponovnog saslušanja u okolnostima konkretnog predmeta. Pritom, Ustavni sud ističe da prilikom donošenja prednjeg zaključka, u vezi s odbijanjem prijedloga za saslušanje navedene svjedokinje, rukovodio i novouspostavljenim testom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Murtazaliyeva protiv Rusije (je li zahtjev za ispitivanje svjedoka bio dovoljno obrazložen i relevantan za predmet optužbe, jesu li domaći sudovi razmotrili važnost tog svjedočenja i naveli dovoljno obrazloženje za svoju odluku da ne ispitaju svjedoka na suđenju i je li odluka domaćih sudova da ne ispitaju svjedoka narušila ukupnu pravičnost postupka, broj aplikacije 36658/05, presuda od 18. decembra 2018. godine, stav 158, zajedno sa smjernicama za ispitivanje budućih slučajeva st. 159−168). Prema tome, Ustavni sud ne nalazi da je odbijanjem dva navedena prijedloga, te obrazloženjima koja su u vezi s tim dali redovni sudovi, apelantova odbrana dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na optužbu. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim navode apelacije u ovom dijelu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-835/21 od 22. juna 2022. godine, stav 65, krivični postupak

Prekršeno je pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada apelantici, primjenom relevantnih odredbi ZPP-a, kako to propisuje član 21. stav 1. ZIP-a, nije dostavljena žalba na izjašnjenje u izvršnom postupku, zbog čega je prekršen princip ravnopravnosti strana u postupku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4186/20 od 7. septembra 2022. godine, stav 47, bračna stečevina; slijedi praksu Evropskog suda iz predmeta Bimal protiv BiH