S obzirom na organizaciju sudskog sistema u Bosni i Hercegovini, Sud BiH ne predstavlja „najviši sud" u smislu sudske organizacije i hijerarhije sudova u Bosni i Hercegovini. Međutim, s obzirom na način kako je određena njegova nadležnost, protiv odluka vijeća Apelacionog odjeljenja tog suda ne postoji viša sudska instanca koja bi u redovnom postupku odlučivala u žalbenom postupku. Stoga, proizlazi da je odluku u konkretnom slučaju donio „najviši sud".
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3229/10 od 9. decembra 2014. godine, stav 120, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 4/15
Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju način na koji Vrhovni sud tumači i primjenjuje relevantnu odredbu člana 333. ZKP-a na konkretan predmet, odnosno zaključuje da u konkretnom slučaju žalba nije dozvoljena, u suprotnosti s garancijama iz člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Naime, ako je domaćim zakonom, a jeste, predviđena mogućnost žalbe u određenim slučajevima, a pogotovo ako su predviđene tri „različite" situacije iz kojih proizlazi navedeno pravo, te dva različita „postupka" koja im prethode (što je razlika između tačke b) i v)), prije svega, mora jasno da se utvrdi o kojoj se situaciji radi. Sljedeći korak je da se utvrdi da li se okolnosti konkretne situacije odnose na propisane zakonske uvjete, odnosno da li je u pitanju izrečena kazna dugotrajnog zatvora, „presuda kojom je optuženi oslobođen optužbe" i izrečena mu presuda kojom se optuženi proglašava krivim, ili je povodom žalbe „na oslobađajuću presudu" na pretresu donesena presuda kojom se optuženi proglašava krivim. Pri tome, Ustavni sud ukazuje na stav iz svoje Odluke broj AP-3939/12 od 10. novembra 2015. godine u kojoj je naveo da treba ispitati šta znači termin „oslobađajuća presuda" (kojom se bavio u navedenom predmetu). Za konkretni slučaj je prvo potrebno predmet „podvesti" pod odgovarajući zakonski propis, pa onda utvrditi šta je „oslobađajuća presuda", odnosno „presuda kojom se optužba odbija", pa tek nakon toga ispitati ostale aspekte relevantne za zaključak o kakvim se odlukama radi, kao i namjeru zakonodavca putem propisivanja ovakve odredbe. Ovo pogotovo kada se ima u vidu da je navedena odredba sadašnjeg člana 333. ZKP-a trpjela izmjene, odnosno mijenjala sadržaj, te sigurno postoji jasno opravdanje za takvo postupanje koje se mora poštovati i jasno precizirati u praksi. U suprotnom bi se izgubio smisao procedure, odnosno proceduralne garancije koju nudi član 333. ZKP-a, kao i član 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, a samim tim i suština prava, što uvijek vodi ka proizvoljnosti u odlučivanju, a time i kršenju načela pravne sigurnosti.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3063/15 od 16. marta 2016. godine, stav 40, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 29/16, ratni zločin, krivični postupak
