S obzirom na organizaciju sudbenom sustava u Bosni i Hercegovini, Sud BiH ne predstavlja „najviši sud" u smislu sudbene organizacije i hijerarhije sudova u Bosni i Hercegovini. Međutim, s obzirom na način kako je određena njegova nadležnost, protiv odluka vijeća Apelacijskog odjeljenja tog suda ne postoji viša sudska instanca koja bi u redovnom postupku odlučivala u žalbenom postupku. Stoga, proizlazi da je odluku u konkretnom slučaju donio „najviši sud".
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3229/10 od 9. prosinca 2014. godine, stavak 120., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 4/15
Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju način na koji Vrhovni sud tumači i primjenjuje relevantnu odredbu članka 333. ZKP-a na konkretan predmet, odnosno zaključuje da u konkretnom slučaju žalba nije dozvoljena, u suprotnosti s garancijama iz članka 2. Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju. Naime, ako je domaćim zakonom, a jeste, predviđena mogućnost žalbe u određenim slučajevima, a pogotovo ako su predviđene tri „različite" situacije iz kojih proizlazi navedeno pravo, te dva različita „postupka" koja im prethode (što je razlika između tačke b) i v)), prije svega, mora se jasno utvrditi o kojoj se situaciji radi. Sljedeći korak je utvrditi odnose li se okolnosti konkretne situacije na propisane zakonske uvjete, odnosno je li u pitanju izrečena kazna dugotrajnog zatvora, „presuda kojom je optuženi oslobođen optužbe" i izrečena mu presuda kojom se optuženi proglašava krivim, ili je povodom žalbe „na oslobađajuću presudu" na pretresu donesena presuda kojom se optuženi proglašava krivim. Pri tome, Ustavni sud ukazuje na stajalište iz svoje Odluke broj AP-3939/12 od 10. studenog 2015. godine u kojoj je naveo da treba ispitati što znači termin „oslobađajuća presuda" (kojom se bavio u navedenom predmetu). Za konkretni slučaj je prvo potrebno predmet „podvesti" pod odgovarajući zakonski propis, pa onda utvrditi što je „oslobađajuća presuda", odnosno „presuda kojom se optužba odbija", pa tek nakon toga ispitati ostale aspekte relevantne za zaključak o kakvim se odlukama radi, kao i namjeru zakonodavca putem propisivanja ovakve odredbe. Ovo pogotovo kada se ima u vidu da je navedena odredba sadašnjeg članka 333. ZKP-a trpjela izmjene, odnosno mijenjala sadržaj, te sigurno postoji jasno opravdanje za takvo postupanje koje se mora poštovati i jasno precizirati u praksi. U suprotnom bi se izgubio smisao procedure, odnosno proceduralne garancije koju nudi članak 333. ZKP-a, kao i članak 2. Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju, a samim tim i suština prava, što uvijek vodi ka proizvoljnosti u odlučivanju, a time i kršenju načela pravne sigurnosti.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3063/15 od 16. ožujka 2016. godine, stavak 40., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 29/16, ratni zločin, kazneni postupak
