Prvi član Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, koju je Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila prije tačno 70 godina (10. decembra 1948. godine), glasi: „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i treba da jedni prema drugima postupaju u duhu bratstva.“ Polazni osnov Univerzalne deklaracije je da svaka osoba svuda i u svako doba ima pravo na cijeli niz ljudskih prava, te da ljudska prava pripadaju jednako svima bez diskriminacije po bilo kom osnovu i vežu nas zajedno kao globalnu zajednicu s istim vrijednostima i idealima.
Upravo zbog te svoje univerzalnosti i vrijednosti koje proklamira, dan usvajanja Univerzalne deklaracije je prihvaćen kao Međunarodni dan ljudskih prava koji obilježava i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, a koji je, vršeći svoje ustavne nadležnosti, postao sinonim za zaštitu ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Univerzalna deklaracija je poslužila kao osnov za kasnije donošenje niza drugih međunarodnih dokumenata, pa i same Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Evropska konvencija) koju Ustavni sud svakodnevno primjenjuje u svom radu kroz svoju apelacionu, ali i kroz normativnu (apstraktnu) nadležnost, postajući na taj način veoma važan faktor u podizanju svijesti o poštovanju i zaštiti ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.
Obilježavajući ovaj dan Ustavni sud podsjeća da su ljudska prava uvjet slobode, mira, tolerancije i pravde u svijetu. Ona su zasnovana na ideji o ravnopravnosti, toleranciji i solidarnosti. Osnovni cilj poštovanja i zaštite ljudskih prava je ljudsko dostojanstvo. U vezi s tim, važno je naglasiti da država uvijek mora poštovati čovjeka kao osobu i štititi ljudska prava pojedinaca i od države i od drugih osoba. S druge strane, niko ne može koristiti svoja prava na način da ugrozi prava drugoga. Ljudska prava se mogu ograničiti, ali jedino u posebnim okolnostima i u skladu sa zakonom.
Ustavni sud naglašava da u svom radu direktno primjenjuje standarde iz Evropske konvencije, ali i redovno prati i slijedi praksu Evropskog suda za ljudska prava. Međutim, važno je napomenuti da ljudska prava, sama po sebi, kao i Evropska konvencija nisu nešto što je statično i nepromjenjivo, već upravo suprotno, ona u skladu s promjenom društvenih tokova i potreba pojedinaca u društvu podliježu stalnim promjenama. Naime, bilo bi iluzorno očekivati da se stvori demokratsko društvo bez realizacije ideje ljudskih prava sadržanih u njemu. Insistiranje na ljudskim pravima najbolji je način da se razvija demokratska kultura građana i stvara osjećaj pripadnosti jednoj demokratskoj zajednici. Stoga je jedno društvo demokratično u onoj mjeri i obimu u kojem se u tom društvu poštuju i cijene ljudska prava i slobode pojedinca.
Ustavni sud naglašava da ljudska prava ne smiju biti iluzorna, ona moraju biti efikasna i provediva u praksi. U kontekstu navedenog dolazi do značaja i efikasno izvršavanje odluka Ustavnog suda, koje su konačne i obavezujuće, na šta Ustavni sud kontinuirano podsjeća. Pored toga, važnu ulogu u zaštiti ljudskih prava ima i direktna primjena Evropske konvencije od strane redovnih sudova koji, rješavanjem predmeta, ujedno odlučuju o ljudskim pravima pojedinaca.
Ustavni sud naglašava da će ostvarivanjem svojih nadležnosti nastaviti sa zaštitom ljudskih prava, a sve s ciljem kako bi se Bosna i Hercegovina kao demokratska država, koja počiva isključivo na vladavini prava, približila svom putu ka Evropskoj uniji i njenim vrijednostima, kao i svjetskim civilizacijskim tokovima savremenog društva.
