Ustavni sud je 28. i 29. 03. 2008. godine održao svoju 46. plenarnu sjednicu. Razmatrana su dva zahtjeva za ocjenu ustavnosti te više apelacija o navodnim povredama ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud je, između ostalog, odbacio zahtjev Ive Mire Jovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva člana Predsjedništva BiH, za ocjenu ustavnosti člana 1. stav 2. u vezi sa članom 23, člana 2. stav 1. u vezi sa članom 1. stav 4. i članom 2. stav 2, člana 18. st. 2. i 3. u vezi sa članom 21. stav 1. i člana 6. stav 3. alineja c. u vezi sa članom 18. stav 2. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 28/06, 76/06 i 72/07). Ustavni sud je zaključio da su u konkretnom slučaju nastupile izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na pravnu situaciju koja je postojala u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva za ocjenu ustavnosti, a o kojima se podnosilac zahtjeva nije izjasnio, zbog čega nema uslova za meritorno rješavanje. U predmetu U-13/06 Ustavni sud je razmatrajući zahtjev Nikole Špirića, u vrijeme podnošenja zahtjeva Zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, o ocjeni ustavnosti pojedinih članova Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje BiH zaključio da su nastupile izmjenjene pravne okolnosti u odnosu na pravnu situaciju koja je postojala u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva za ocjenu ustavnosti u odnosu na član 1. st. 2. i 3. i član 27. U odnosu na odredbe kojima je regulisan postupak verifikacije stare devizne štednje (čl. 5. do 24) Sud je odlučio da obustavi postupak jer nije svrsishodno voditi daljnji postupak s obzirom da je postupak verifikacije okončan. Zaključeno je da je obustava postupka u skladu sa poštivanjem ljudskih prava. U odnosu na navode o neusklađenosti člana 4. osporenog zakona sa pravom na imovinu zaključeno je da navedena odredba kojom je propisan otpis kamata zadovoljava princip zakonitosti, služi legitimnom cilju i odražava razuman odnos «proporcionalnosti» između upotrebljenih sredstava i cilja koji se želi postići i da je stoga u skladu sa članom II/3).k Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokla broj 1 uz Evropsku konvenciju. Na kraju, Sud je ocjenio da je član 28. osporenog zakona u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije jer ograničenjem prava na pristup sudu u osporenoj odredbi, nije narušena sama bit imovinskih prava podnosilaca zahtjeva, odnosno uspostavljena je pravilna ravnoteža između legitimnog cilja i imovinskih prava imalaca devizne štednje. Ustavni sud je dalje predmetu Al Husin Imada održao preliminarnu raspravu. Odluka u ovom predmetu donijet će se na jednoj od narednih plenarnih sjednica. U predmetu AP-804/06 Ustavni sud je odbio apelacije Asima Đuherića i dr. podnesene protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, Okružnog suda u Doboju i Osnovnog suda u Doboju, te presude Okružnog suda u Banja Luci donijetih u postupku utvrđivanja vlasništva na nekretninama koje se nalaze kod Kotorskog, opština Doboj. Ustavni sud je zaključio da u postupku okončanom presudom Vrhovnog suda broj Rev-236/04 od 27. juna 2006. godine nije došlo do povrede prava apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer apelanti nemaju «imovinu» koja je zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine ili članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, Ustavni sud je zaključio da u postupku okončanom presudom Okružnog suda Banjaluka, broj U-599/05 od 25. oktobra 2006. godine nije došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelanti žale na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskom postupku, a Ustavni sud nije prihvatio da je sud proizvoljno utvrdio činjenično stanje ili proizvoljno primijenio pozitivno-pravne propise, niti postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan ili na štetu apelanata.