Tužiteljev položaj ne zadovoljava kriterij naveden u članku 5. stavak 3. Europske konvencije. Europski sud je naveo da je temeljni razlog taj što je tužitelj, zato što obavlja i istražne i tužiteljske funkcije, stranka u postupku i što se ne može očekivati da osoba u toj ulozi može biti smatrana „osobom koja je zakonom ovlaštena da vrši sudsku vlast" u smislu tog članka.
• Odluka o meritumu broj AP-976/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 43/06, tužitelj ne može biti osoba koja vrši sudsku vlast, utvrđena povreda članka 5. Europske konvencije i članka II/3.(d) Ustava BiH
Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa predmeta kao nesporno proizlazi da apelant, zbog toga što se nalazio u bjekstvu u vrijeme donošenja odluke kojom mu je određen pritvor "nije bio izveden pred suca za prethodni postupak, a niti u momentu lišavanja slobode (…) i naknadno". Pri tome Ustavni sud ukazuje da, sve i da se, nasuprot apelantovim tvrdnjama, prihvati kao istinit navod Tužiteljstva "da apelant jeste nakon lišavanja slobode bio obaviješten o osnovama sumnje da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, tužiteljev položaj ne zadovoljava kriterij naveden u članku 5. stavak 3. Europske konvencije jer je tužitelj, zato što obavlja i istražne i tužiteljske funkcije, stranka u postupku i ne može se očekivati da osoba koja je u toj ulozi može biti smatrana osobom koja je ovlaštena zakonom da vrši sudsku vlast u smislu tog člana". Također, prema ocjeni Ustavnog suda, sudac za prethodno saslušanje u konkretnom slučaju ne uživa status osobe koja vrši sudsku vlast, budući da iz stanja spisa proizlazi da je Tužiteljstvo apelantovo provođenje navedenom sucu izvršilo isključivo s ciljem apelantovog smještaja u pritvorsku jedinicu, a ne radi saslušanja okolnosti razloga na temelju kojih se pritvor određuje. Stoga, Ustavni sud, a suprotno pravnom shvaćanju Kantonalnog tužiteljstva da su apelantu u konkretnom slučaju ispoštovana ljudska prava propisana međunarodnim konvencijama i domaćim zakonima, smatra da je u apelantovom slučaju došlo do povrede članka 5. stavak 3. Europske konvencije jer on, nakon što je lišen slobode, "do donošenja rješenja kojim je apelantu produljen pritvor" u konvencijskom smislu nije izveden pred sud/suca ili „službenu osobu određenu zakonom da vrši sudske funkcije", a koja je imala obvezu razmotriti određivanje apelantovog pritvora i neophodno ovlaštenje da naloži njegovo eventualno puštanje na slobodu.
• Odluka o meritumu broj AP-898/19 od 11. lipnja 2019. godine, st. 28. i 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 45/19, utvrđena povreda članka 5. Europske konvencije i članka II/3.(d) Ustava BiH
Odredba članka 131. stavak 2. ZKP-a propisuje da „pritvor određuje ili produljuje rješenjem sud“, a odredba članka 137. regulira pritvor nakon potvrđivanja optužnice. Dakle, nužno je da o pritvoru odluči sud pune jurisdikcije, ali i da u odluci o pritvoru budu izneseni samo razlozi koji se tiču pritvora, a ne i merituma predmeta. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da pitanje je li pritvor odredilo izvanraspravno ili raspravno vijeće ne može per se utjecati na zakonitost pritvora ako su ispunjeni navedeni uvjeti.
• Odluka o meritumu broj AP-2756/23 od 30. svibnja 2024. godine, točka 24., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 43/24
