Dio stana na kojem je postojalo sustanarstvo, u koji se uselio apelantičin muž bez suglasnosti vlasnika stana, ne može se smatrati domom u smislu članka 8. Europske konvencije.
• Odluka broj U-6/01 od 31. kolovoza 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 33/01

Apelant ne navodi nikakvo miješanje kada je u pitanju njegov dom, već smatra da ima pravo dobiti adekvatan stan, dakle, predmet njegova priziva je pravo na stjecanje stana, a ne miješanje u već stečeno pravo.
• Odluka o meritumu broj U-70/03 od 30. siječnja 2004. godine, stavak 25., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 11/04;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-94/03 od 17. svibnja 2004. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/04;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-910/04 od 15. lipnja 2005. godine, stavak 32., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 73/05

Predmetne prostorije se ne mogu smatrati apelantičinim „domom" u smislu članka 8. Europske konvencije jer apelantica nije stekla nikakvo pravo na predmetnom stanu nego je stan koristila samo uz odobrenje nositeljice stanarskog prava do momenta kada su odnosi između apelantice i nositeljice stanarskog prava postali nepodnošljivi.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-17/03 od 17. svibnja 2004. godine, stavak 27., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/04, parnični postupak za utvrđenje prava nesmetanog korištenja stana na kojem je tužena nositeljica stanarskog prava

S obzirom na to da iz podataka sudskog spisa, koje apelant nije osporio, proizlazi da apelant nije bio trajno nastanjen u spornom stanu jer je 1980. godine, odselivši se u svoju obiteljsku kuću, trajno prestao s korištenjem predmetnog stana koji je do tada smatrao svojim domom, predmetni stan ne predstavlja apelantov „dom" u smislu značenja članka 8. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-43/03 od 17. svibnja 2004. godine, st. 27. i 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/04, parnični postupak radi konstituiranja stanarskog prava

Ne predstavlja apelantov dom stan u kojem je apelant, odlaskom na rad u inozemstvo 1969. godine, prekinuo faktičku zajednicu života sa svojom majkom, u kojem nije ni živio niti obavljao svoje uobičajene aktivnosti i zanimanje, odnosno ostvario dovoljno jaku vezu kako bi se taj stan mogao smatrati njegovim domom u smislu članka 8. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-142/02 od 15. lipnja 2004. godine, stavak 24., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/04, pravo prijenosa stanarskog prava nakon smrti nositelja, činjenica trajnog življenja i stanovanja

Ne može se smatrati apelantovim domom stan na kojem je apelant izgubio status nositelja stanarskog prava i pravnu osnovu za korištenje stana pravomoćnom presudom od 12. veljače 1991. godine, dakle prije 30. travnja 1991. godine, kao polazne točke za razrješenje svih imovinsko-pravnih sporova nastalih kao rezultat rata u Bosni i Hercegovini.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-85/03 od 26. kolovoza 2004. godine, stavak 27., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/04

Ne može se smatrati apelantičinim domom stan u kojem je apelantica povremeno živjela sa svojom sestrom, a istodobno je bila nositeljica stanarskog prava na drugom stanu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-238/03 od 29. rujna 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 54/04

Apelantica, u postupku pred Ustavnim sudom, nije dostavila dokaze koji na nesumnjiv način dokazuju da je ona tijekom cijelog svog boravka u inozemstvu ostvarila dovoljno jaku vezu sa stanom svojih roditelja kako bi se taj stan mogao smatrati njezinim domom u smislu članka 8. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-280/04 od 29. rujna 2004. godine, stavak 26., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 54/04

Stan u koji se apelantica nikada nije uselila, odnosno u kojem ona nije živjela niti obavljala svoje uobičajene aktivnosti i zanimanje ne može se smatrati njezinim „domom" u smislu značenja članka 8. Europske konvencije.
• Odluka dopustivosti i meritumu broj AP-258/03 od 29. rujna 2004. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 54/04

Apelantu sporni stan ne predstavlja „dom" i pored činjenice da se neposredno nakon rata pokušao vratiti u njega, u čemu ga je onemogućila bivša supruga, jer je, još prije razvoda braka, zasnovao svoj novi dom kupnjom stana u Nišu, gdje živi i radi, a što je nesporno utvrđeno u postupcima pred sudovima koji su odlučivali o ovom pitanju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-121/03 od 22. rujna 2004. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 2/05, razvod braka, zasnivanje novog doma i predratni stan

Apelant tijekom cijelog svog boravka izvan Zenice nije ostvario dovoljno jaku vezu s očevim stanom kako bi se taj stan mogao smatrati njegovim domom u smislu članka 8. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-342/04 od 27. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 78/05

Ustavni sud smatra da apelantica, u postupku pred ovim sudom, nije dostavila dokaze koji na nesumnjiv način dokazuju da je nakon okončanja ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini pa do smrti svoje majke bila spriječena, razlozima objektivne naravi ili onima na koje nije mogla utjecati, da se vrati u sporni stan i nastavi ga koristiti sa svojom majkom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-377/04 od 18. siječnja 2005. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/05

U slučaju kada se apelant svojevoljno iselio iz spornog stana zbog uposlenja i preseljenja u drugo mjesto prije otpočinjanja sukoba u BiH, a poslije tog datuma nije koristio sporni stan 14 godina, takav stan za apelanta ne predstavlja „dom" u smislu značenja članka 8. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-293/05 od 23. veljače 2005. godine, stavak 37., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/06

Stan ili dio stana ne može se smatrati domom u okviru značenja iz članka 8. Europske konvencije ako je on „nezakonito korišten" ili se „osoba ilegalno uselila u njega".
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-418/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 21., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/05, povrat stana u posjed na temelju ugovora o zakupu, stan JNA, nema povrede članka 8. Europske konvencije ni članka II/3.(f) Ustava BiH;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-455/04 od 12. travnja 2005. godine, stavak 21., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/06, povrat stana u posjed, nema povrede članka 8. Europske konvencije ni članka II/3.(f) Ustava BiH

Stan na kojem postoji stanarsko pravo ne može se smatrati domom člana obiteljskog kućanstva kada on nije ostvario dovoljno jaku vezu sa svojim prijeratnim prebivalištem (u konkretnom slučaju boravkom u inozemstvu).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-380/04 od 26. travnja 2005. godine, stavak 24., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/05, prijenos stanarskog prava na dijete, nema povrede članka 8. Europske konvencije

Stan za koji nikada nije zaključen ugovor o korištenju, niti se apelant ikada uselio u njega ne može se smatrati domom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-477/04 od 27. svibnja 2005. godine, stavak 34., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 78/05, građanski postupak, predaja stana u posjed, nema povrede članka 8. Europske konvencije ni članka II/3.(f) Ustava BiH

U slučaju kada se apelant nikada nije uselio u sporni stan, odnosno nije stanovao u njemu i obavljao uobičajene aktivnosti, takav stan se ne može smatrati apelantovim „domom" u smislu značenja članka 8. Europske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-281/05 od 28. lipnja 2005. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 60/05

Nema kršenja prava na poštovanje doma jer je osporenom odlukom utvrđeno da apelantica ne ispunjava zakonom propisane uvjete za prijenos stanarskog prava s umrlog nositelja stanarskog prava na nju, tako da sporni stan ne predstavlja apelantičin „dom" u smislu značenja članka 8. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-971/04 od 28. lipnja 2005. godine, stavak 34., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/06, parnični postupak radi prijenosa stanarskog prava

Ne može se smatrati domom stan kod kojeg je razlog za prestanak korištenja bio dobrovoljan prestanak korištenja i dobrovoljna predaja stana na raspolaganje.
• Odluka o meritumu broj AP-818/04 od 23. rujna 2005. godine, stavak 32., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 3/06, upravni postupak, povrat stana koji je apelantica napustila zbog prelaska u drugi stan, nema povrede članka 8. Europske konvencije ni članka II/3.(f) Ustava BiH

Apelantičino pravo na dom nije povrijeđeno jer apelantica nije ostvarila trajnu zajednicu življenja i stanovanja sa svojom majkom, nositeljicom stanarskog prava, niti je u vrijeme njezine smrti imala pravno priznatu poziciju člana njezinog obiteljskog kućanstva, zbog čega se sporni stan ne može smatrati njezinim domom.
• Odluka o meritumu broj AP-1036/04 od 13. rujna 2005. godine, stavak 35., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 4/06

Ne može se smatrati „domom" stan apelanta koji je kao pravna osoba vlasnik i nositelj prava raspolaganja na predmetnom stanu, a ne osoba koja koristi predmetni stan s ciljem stanovanja u njemu.
• Odluka o dopustivosti broj AP-769/06 od 10. siječnja 2008. godine, stavak 18., apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom

Nesporno je da apelant posjeduje odluku CRPC-a od 2. rujna 2003. godine kojom je potvrđeno da je 1. travnja 1992. godine bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu. Međutim, prema mišljenju Ustavnog suda, to ne može predstavljati dovoljan argument koji bi doveo do zaključka da predmetni stan predstavlja apelantov „dom" u smislu značenja članka 8. stavak 1. Europske konvencije, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja. U svezi s tim, Ustavni sud još jednom naglašava da je apelant svojevoljno i bez prisile, prvenstveno zbog naravi posla koji je obavljao (vojna služba), prekinuo vezu s predmetnim stanom, te da je tražio izdavanje potvrde o predaji predmetnog stana radi reguliranja prava na dodjelu drugog stana (na području današnje Republike Srbije), zbog čega je i odustao od zahtjeva za povrat predmetnog stana. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se predmetni stan ne može smatrati apelantovim „domom" u smislu članka 8. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-292/08 od 29. lipnja 2010. godine, stavak 39., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 101/10, stan JNA, nema povrede članka 8. Europske konvencije ni članka II/3.(f) Ustava BiH

Članak II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 8. Europske konvencije štite samo postojeći dom, a ne dom koji se tek treba steći (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3556/17 od 11. lipnja 2019. godine, toč. 25–27. i Odluka o dopustivosti broj AP-690/04 od 13. listopada 2005. godine, točka 8.). U konkretnom slučaju, u postupku koji je okončan osporenom odlukom odbijena je apelantičina tužba za dodjelu zamjenskog stana. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantičin zahtjev za dodjelu zamjenskog stana ne predstavlja pravo da se osigura njezin „dom“ jer članak II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 8. Europske konvencije ne štite pravo na stjecanje doma, već štite postojeći dom (vidi Europski sud za ljudska prava, Krpić protiv Hrvatske, odluka od 31. svibnja 2016. godine, zahtjev broj 75012/12, stavak 53. i Đukić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 19. lipnja 2012. godine, zahtjev broj 4543/09, stavak 40.). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-276/21 od 18. listopada 2022. godine, stavak 11.