Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporene presude Vrhovnog suda proizlazi da je Vrhovni sud zapravo ocijenio da je pravo na „dom" tužene u smislu članka 8. Europske konvencije, koje je tužena (koja je imala 82 godine) ostvarila živeći u predmetnom stanu u razdoblju duljem od trideset godina, u konkretnom slučaju značajnije od prava na imovinu apelantica iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, koje stan nisu koristile za stanovanje, odnosno koje već imaju svoj dom. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju osporena odluka donesena u skladu s javnim interesom, a to je zaštita prava i sloboda drugih, odnosno u ovom slučaju prava na „dom" tužene i da je u konkretnom slučaju uspostavljena pravična ravnoteža između zaštite prava apelantica na imovinu i općeg interesa, jer u ovoj situaciji na apelantice nije stavljen neprimjeren teret radi ostvarivanja zakonitog cilja, pogotovo imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju radilo o pravu tužene koje se nije moglo prenijeti na drugu osobu i o tuženoj kao osobi starije životne dobi, koja je više od 30 godine živjela u predmetnom stanu, koja je naposljetku i umrla prije nego što je osporena presuda mogla da bude i izvršena. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na imovinu apelantica iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1371/12 od 10. studenog 2015. godine, stavak 32., predaja stana u posjed, izvanbračna zajednica, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH
U okolnostima konkretnog slučaja visina troškova postupka, kako je određena odlukom o troškovima postupka, predstavlja pretjeran teret za apelante, zbog kojeg je narušen balans između javnog interesa koji se želi postići uspostavom pravila o naknadi štete i prava apelanta.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-579/12 od 27. studenog 2015. godine, stavak 121., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 2/16, naknada nematerijalne štete, troškovi postupka, povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud ukazuje na nesporne činjenice iz kojih proizlazi da je apelant predmetni stan koristio u svojstvu nositelja stanarskog prava od 1975. godine do izbijanja ratnih dejstava u BiH na temelju rješenja Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu, da je po okončanju rata u svojstvu nositelja stanarskog prava zatražio i ostvario povrat stana putem općine koja je donijela Rješenje broj 04/23-1 J 43/2 od 5. travnja 2000. godine i da je putem općinskog organa u posjed stana uveden 14. lipnja 2000. godine. Iz navedenog proizlazi da je apelant sva prava u svezi s povratom stana (potvrđivanje da je nositelj stanarskog prava i da ima pravo na povrat, kao i uvođenje u posjed na predmetnom stanu) ostvario putem općine. U svezi s ključnim pitanjem koje se tiče pravodobnosti podnošenja zahtjeva za kupnju stana i u svezi s tim nadležnosti i procedure za rješavanje o zahtjevu, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na nespornu činjenicu za redovne sudove na sve tri instance koja se tiče roka u kojem je apelant mogao podnijeti zahtjev za kupnju stana, a to je 24. srpnja 2002. godine (godina dana od stupanja na pravnu snagu Zakona o prodaji), koji datum je nakon svih modifikacija članka 8a. Zakona o prodaji za apelanta, kako su konstatirala sva tri suda, u relevantnom razdoblju najpovoljniji. Također je nesporno da je apelant podnio dva zahtjeva za kupnju stana, i to prvi 14. ožujka 2002. godine općini, a drugi 28. prosinca 2005. godine tuženoj. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje na odredbe Zakona o otkupu stanova prema kojima je bitno iskazivanje namjere nositelja stanarskog prava da žele otkupiti stan, nakon čega se pokreće procedura kupoprodaje. Istina, zakonom je utvrđen prekluzivni rok za iskazivanje ove namjere. U konkretnom slučaju apelant je nesporno pravovremeno iskazao namjeru da stan otkupi, ali je njegova namjera u okviru prekluzivnog zakonskog roka bila usmjerena prema nenadležnom organu. U svezi s tim, ne mogu se zanemariti relevantne odredbe ZUP-a i činjenica da općina, kao organ vlasti koji građanima pruža svaki realni oblik zaštite njihovih prava i interesa, nakon prijema apelantovog zahtjeva za koji nije bila nadležna, nije postupila u okviru svoje zakonske obveze iz članka 65. st. 3. ili 4. ZUP-a. Naime, iz navedene zakonske odredbe nedvojbeno i jasno proizlazi obveza općinskog organa da se u slučaju prijema zahtjeva za koji nije nadležan proglasi nenadležnim i o tome obavijesti stranku ili pak da bez odlaganja zahtjev proslijedi nadležnom organu. Budući da u konkretnom slučaju općina nije postupila ni na jedan od prethodno opisanih načina, Ustavni sud smatra da je na apelanta radi ostvarenja zakonitog cilja stavljen neprimjeren (prevelik) teret, odnosno da nije uspostavljena pravična ravnoteža između zaštite apelantova prava na imovinu i zahtjeva javnog interesa, zbog čega Ustavni sud zaključuje da je osporenim presudama povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2376/12 od 8. prosinca 2015. godine, stavak 42., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 6/16, pravovremenost zahtjeva za otkup stana, povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud je zaključio da je povrijeđen članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer je u konkretnom slučaju došlo do neproporcionalnog miješanja u apelantovu imovinu, uslijed čega apelant, ukidanjem prava na mirovinu, kao i vraćanjem do sada isplaćenih iznosa po osnovi mirovine, mora snositi pretjeran teret koji narušava pravičan balans između apelantova interesa i javnog interesa.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4218/12 od 6. travnja 2016. godine, stavak 42., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 36/16, povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud smatra da je zakonodavac time što je člankom 97. Zakona o prekršajima odredio rok od šest mjeseci od pravomoćnosti prekršajnog rješenja za podnošenje zahtjeva za ponavljanje prekršajnog postupka zbog razloga predviđenih člankom 96. st. 5. i 6. istog zakona posredno odredio i rok u kojem su redovni sudovi, a nakon njih i Ustavni sud (pa i Europski sud), dužni donijeti svoje odluke koje bi mogle utjecati na drugačije rješavanje prekršajnog postupka. Pri tome, evidentno, nije vođeno računa o realnom stanju u pravosuđu i situaciji kada su redovni sudovi pretrpani predmetima, zbog čega je nerealno očekivanje zakonodavca da se sudski (ili upravni) postupak okonča u tako iznimno kratkom roku. Ustavni sud zbog navedenog smatra da takvim zakonskim rješenjem nije uspostavljena pravična ravnoteža između javnih interesa koji se štite relevantnim zakonima (u ovom slučaju Zakonom o prekršajima) i interesa pojedinaca za zaštitu njihovih prava koja su zagarantirana odgovarajućim instrumentima za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-879/14 od 22. prosinca 2016. godine, stavak 37., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/17, kvaliteta zakona, povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Osporenim odlukama, kojima je apelantu prestalo pravo ratnog vojnog invalida jer je pravomoćnom sudskom presudom osuđen za izvršenje teškog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, nije došlo do povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo u skladu sa zakonom, slijedilo je legitiman cilj i razuman odnos „proporcionalnosti" između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-668/15 od 22. ožujka 2018. godine, stavak 53., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/18, upravni spor, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH
Miješanje u apelantičino pravo na mirno uživanje imovine, iako utemeljeno na zakonu i u službi legitimnog cilja, na apelanticu stavlja pretjeran teret koji se ne može opravdati njezinim propustom da se prije pokretanja izvršnog postupka (protiv izvršenika koji je u trenutku pokretanja izvršnog postupka bio upisan kao vlasnik) i uknjiži kao vlasnik predmetnog stana s obzirom na činjenicu da je prije pokretanja izvršnog postupka, zaključivanjem ugovora s izvršenikom kojem je u cjelini isplatila kupoprodajnu cijenu na predmetnom stanu, stekla pravo na posjed i pravo da se uknjiži kao njegov vlasnik, a ta prava nisu prestala ni uknjižbom rješenja o izvršenju, niti je uknjižba rješenja o izvršenju, kako je utvrđeno pravomoćnom presudom, bila prepreka da apelantica na temelju valjanog ugovora zaključenog s izvršenikom stekne pravo vlasništva na predmetnom stanu i pravo da se uknjiži kao vlasnik.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2326/18 od 17. srpnja 2018. godine, stavak 85., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 55/18, izvršni postupak, izvanknjižno vlasništvo, povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
(Pogledati i predmet broj AP-2684/18 od 6. prosinca 2018. godine u kojem Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja nije mogao zaključiti da je miješanjem u apelantovo pravo na imovinu stavljen pretjeran teret koji bi se mogao opravdati apelantovim propustom da se prije pokretanja izvršnog postupka i uknjiži kao vlasnik predmetnih nekretnina s obzirom na apelantovu potpunu pasivnost u svezi s poduzimanjem bilo kakvih procesnih radnji s ciljem uknjižbe njegova prava na predmetnoj nekretnini, na koji način bi provođenje izvršenja na nekretnini bilo onemogućeno)
Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada je osporenim odlukama kojima je pokrenut postupak prinudne naplate neplaćenih poreznih obveza predmetnog poduzeća iz imovine apelanta kao direktora tog poduzeća, u smislu relevantnih odredbi Zakona o Poreznoj upravi, miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo zakonito i zadovoljava načelo proporcionalnosti miješanja, odnosno uspostavlja balans između apelantovog i javnog interesa, tj. legitimnog cilja pravilnog funkcioniranja sustava naplate poreza, jer izbor metoda pomoću kojih se kontroliraju zakonitost i pravilnost uplate poreza spada u tzv. polje slobodne procjene svake države, a apelant je propustio podnijeti žalbu protiv rješenja koje je predstavljalo osnovu za pokretanje predmetnog postupka prinudne naplate.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5187/17 od 30. listopada 2019. godine, stavak 47., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 76/19, postupak prinudne naplate radi izmirenja neuplaćenih poreznih obveza, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH
Prekršeno je apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u situaciji kada se odlukama redovnih sudova kojima je apelant obvezan na naplatu fiksnih troškova grijanja, nakon što je njegov stan isključen iz sustava centralnog grijanja, ne postiže pravična ravnoteža između zahtjeva općeg interesa zajednice i zaštite temeljnih prava pojedinaca, s obzirom na to da apelant mora snositi „poseban i pretjeran teret“ održavanja i funkcioniranja takvog sustava grijanja.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4163/20 od 2. studenog 2022. godine, stavak 57., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 77/22, postupak naplate fiksnih troškova grijanja nakon isključenja iz sustava centralnog grijanja
Došlo je do povrede apelantovog prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada je odbijen apelantov zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos novca koji je oduzet od apelanta i koji je sud zadržao u razdoblju od 13 godina, iako ga je nadležno tužiteljstvo obavijestilo da taj novac neće koristiti kao dokaz u kaznenom postupku protiv apelanta. Ustavni sud smatra da takva odluka ne zadovoljava načelo proporcionalnosti u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-75/21 od 1. i 2. prosinca 2022. godine, stavak 48., postupak naknade štete i otklanjanje štetnih posljedica proisteklih privremenim oduzimanjem novčanih sredstava u kaznenom postupku vođenom protiv apelanta
Postoji povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada, u okolnostima konkretnog slučaja, miješanje u apelantovo pravo na imovinu, iako zakonito i u službi legitimnog cilja, za apelanta rezultira pretjeranim teretom koji se ne može opravdati legitimnim ciljem u čijoj je službi, posebno imajući u vidu da je radi naplate apelantovog duga od 94.944,96 KM sa kamatama i troškovima postupka osporenim zaključkom o prodaji nekretnina određena prodaja tri apelantove nekretnine, procijenjene vrijednosti od 2.232.233,37 KM, pri čemu je Općinski sud propustio razmotriti je li izvršenje moguće provesti i drugačijom, pogodnijom i manje teretnom mjerom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4204/22 od 23. ožujka 2023. godine, stavak 34., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 31/23, prinudna prodaja nekretnina
U postupku u kojem je produljena privremena mjera osiguranja, i to zabrana otuđenja i opterećenja nekretnina ili stvarnih prava na nekretninama, nije došlo do kršenja apelantičinog prava iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer je miješanje u apelantičinu imovinu bilo zakonito i imalo legitiman cilj i postoji pravična ravnoteža između cilja kojem se teži i apelantičinog prava na imovinu. Ustavni sud, također, zapaža da su sudovi utvrdili, a da je to navedeno i u odgovoru Tužiteljstva, da je apelantica u bjekstvu već šest godina, da je protiv nje Interpol izdao crvenu potjernicu, kao i da suđenje nikada nije ni počelo upravo zbog toga što je nedostupna i krije se. Ustavni sud ukazuje da se apelantica u odnosu na te navode nije izjasnila niti ih je osporila, odnosno da nije ni pokušala objasniti zbog čega ne pristupa suđenju i na taj način omogući vođenje postupka, što bi eventualno skratilo i vrijeme trajanja privremenih mjera osiguranja. Osim toga, apelantica ne ukazuje, niti je ponudila bilo kakve dokaze da od same mjere osiguranja trpi bilo kakvu štetu. Stoga, Ustavni sud smatra da je neupitna potreba države da osporenim mjerama „kontrolira“ apelantičinu imovinu, naročito u situaciji kada je postupak još u početnoj fazi odnosno kada je optužnica potvrđena, a očigledno predstoji složen dokazni postupak, a apelantica je u bjekstvu. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da je redovni sud pravilno utvrdio da na apelanticu nije stavljen pretjeran teret, a obrazloženje koje je o tome dano Ustavni sud smatra sasvim jasnim i opravdanim. Stoga, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantičinu imovinu bilo proporcionalno.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4558/22 od 23. ožujka 2023. godine, st. 25. i 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 31/23
Postoji povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer nije postignuta pravična ravnoteža između zaštite apelantove imovine i zahtjeva javnog interesa u situaciji kada apelantu nije vraćen depozit koji je on uplatio u izvršnom postupku zato što je nad bankom kod koje se vodi račun na koji je taj depozit uplaćen otvoren stečajni postupak, iako je nalog za vraćanje sud donio skoro godinu dana prije otvaranja stečajnog postupka, a apelantu nije osigurana bilo kakva pravna zaštita.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2914/21 od 13. srpnja 2023. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 76/19, novac uplaćen za stan na javnoj licitaciji nikada nije vraćen apelantu a u posjed stana nikada nije ušao, povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
