Nema povrede prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske iz članka 8. Europske konvencije zbog isključenja telefonske linije.
• Odluka broj AP-21/02 od 17. svibnja 2004. godine, st. 38. i 39., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/04, postupak po apelantovu zahtjevu za naknadu štete zbog isključenja telefonske linije

Činjenica da ni nakon skoro deset godina od prestanka ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini nadležne vlasti nisu apelantima dostavile informacije o sudbini članova njihovih obitelji nestalih tijekom ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini dovoljna je Ustavnom sudu da zaključi da je u odnosu na članove obitelji nestalih osoba došlo do povrede prava na privatni i obiteljski život.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-129/04 od 27. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/05;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-143/04 od 23. rujna 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/05;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-228/04 od 13. srpnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/05, nestale osobe

Novinski navodi o apelantovoj djelatnosti kao zapovjednika vojne postrojbe tijekom rata ne ubrajaju se u privatnost, nego se tiču „javne funkcije" koju je apelant obnašao tijekom rata. U slučaju kada objava članka ne zadire u apelantovu privatnu sferu, kao u konkretnom slučaju, nema povrede prava na „privatni život", garantiranog člankom II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 8. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-427/06 od 5. lipnja 2007. godine, stavak 38., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 6/08, kleveta, veza između zaštićenih prava na privatni život iz članka 8. Europske konvencije i vrijednosti koje se štite člankom 10. Europske konvencije

Ne postoji kršenje prava na privatni život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije u postupku koji se tiče utvrđivanja očinstva kada je taj postupak proveden na temelju zakona, koji je jasan i javno objavljen, kada je ono u javnom interesu i u skladu s načelom proporcionalnosti između javnog interesa u demokratskom društvu i apelantova prava na privatni život.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-68/07 od 8. rujna 2009. godine, stavak 38., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/10, utvrđivanje očinstva, provođenje DNK testa radi utvrđivanja očinstva, nema povrede članka 8. Europske konvencije ni članka II/3.(f) Ustava BiH

U konkretnom slučaju činjenična osnova koja ničim nije potkrijepljena – da je u povodu tuče u noći između 3. i 4. studenog 2007. godine policija sa zakašnjenjem podnijela kaznenu prijavu – poslužila je autoru za iznošenje vrijednosnog suda da je apelant pokušao iskoristiti „svoj utjecaj i spasiti svog sina". Nadalje, u konkretnom slučaju apelant je privatna osoba, a ne javna ličnost, pa je shodno tome mogao zahtijevati naročitu zaštitu svog prava na privatni život. U spornom članku apelant nije označen imenom, kao ni inicijalima. Međutim, u članku je navedeno da je otac (apelant) jednog od sudionika u tuči (koji je označen punim imenom i prezimenom), bivši uposlenik policije, pokušao iskoristiti svoj utjecaj i zaštiti svog sina. Ovakvi navodi sami po sebi i nisu dovoljni da apelanta identificiraju najširoj javnosti, ali su, kako su to zaključili nižestupanjski sudovi, bili dovoljni da bude prepoznat u maloj sredini u kojoj živi i u kojoj se svi manje-više poznaju. U svezi s tim, Ustavni sud primjećuje da apelant ukazuje i na brojne komentare u povodu spornog članka, objavljene na portalu, iz kojih proizlazi da je u sredini u kojoj živi bio prepoznat iako se ne spominju ni njegovo ime, niti njegovi inicijali. Nadalje, nesporna činjenica da je apelant bivši uposlenik policije, sama po sebi, također nije mogla poslužiti za vrijednosni sud da je apelant zbog toga imao utjecaj i pokušao ga iskoristiti kod policije. Ovo tim prije što je u postupku pred prvostupanjskim sudom u svojstvu svjedoka saslušan policajac Š. D. koji je, pored ostalog, potvrdio da je u konkretnom slučaju provodio istražne radnje, da ga apelant u tome nije ometao nego mu je rekao: „Dečki radite što je vaš posao". Najzad, kako proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude, apelant je u tužbi, pored ostalog, naveo da u sredini u kojoj živi uživa ugled poštene i profesionalne osobe s dugogodišnjom karijerom, ovaj njegov navod ničim nije doveden u pitanje, pa izražavanje da je apelant pokušao iskoristiti svoj utjecaj da bi spasio sina koji je sudjelovao u tuči, zbog koje je podnesena kaznena prijava, očigledno vrijeđa ugled poštene i profesionalne osobe. Imajući u vidu iskaz svjedoka Š. D., proizlazi da navedeno izražavanje ne može imati osnova ni u činjenici da se radilo o apelantovom sinu. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja izraženi vrijednosni sud pretjeran, pa da je na apelantovu štetu narušena ravnoteža između slobode izražavanja tuženog i apelantovog prava na zaštitu ugleda kao segmenta privatnog života.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-668/13 od 12. svibnja 2016. godine, stavak 45.–47., kleveta, pravo na zaštitu ugleda

Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju Apelacijski sud nije bavio pitanjem poštovanja profesionalnih standarda od strane novinara, na temelju čega bi se, između ostalog, moglo zaključiti jesu li tuženi prilikom objavljivanja spornog članka postupali razumno i u skladu s profesionalnim standardima, na način da su objavljene informacije pokušali verificirati s apelantom prije objave i jesu li apelantu omogućili odgovoriti na navode iznesene u istom članku, dakle jesu li postupali u „dobroj namjeri", što bi, kako je već navedeno, mogla biti njihova obrana od klevete i u slučaju objave neistinitih informacija. Pri tome, Ustavni sud naročito zapaža da je Osnovni sud, s ciljem potrebe utvrđenja štete i eventualne odgovornosti tuženih, cijenio nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra iz kojeg nesumnjivo proizlazi da su kod apelanta u povodu objave spornog članka nastupile štetne posljedice, a koje okolnosti Apelacijski sud uopće nije cijenio. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da Apelacijski sud, pri donošenju osporene odluke, nije obavio odgovarajuću analizu spornog izražavanja na način kako to zahtijevaju standardi Europskog suda uspostavljeni praksom tog suda glede postizanja pravične ravnoteže između apelantovog prava iz članka 8. Europske konvencije i prava tuženih iz članka 10. Europske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenom odlukom Apelacijskog suda, kao konačnom odlukom u predmetnom postupku, nije postignuta pravična ravnoteža između apelantovog prava na ugled i prava tuženih na slobodu izražavanja, čime je došlo do kršenja apelantovog prava iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5008/13 od 10. listopada 2016. godine, st. 36.–37., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 85/16, pravo na zaštitu ugleda

Nije povrijeđeno apelantovo pravo na privatnost iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije kada je sa sadržajem vještačenog telefona, čije je vještačenje izvršeno po naredbi suda, upoznat vještak, a bez prethodnog otvaranja i pregleda telefona od strane tužitelja, a sve s ciljem provođenja kaznenog postupka protiv apelanta, odnosno utvrđivanja činjenica i okolnosti vezanih za kaznena djela koja su se apelantu stavljala na teret i za koja je optužen.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2938/14 od 19. travnja 2017. godine, stavak 61., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 35/17, kazneni postupak, analiza sadržaja telefona

Osporenim odlukama redovnog suda nije došlo do kršenja apelantovog prava na privatni život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kada su u konkretnom slučaju redovni sudovi prihvatili „uvezene dokaze" dobivene i prihvaćene na temelju Europske konvencije o međusobnom pružanju pravne pomoći u kaznenim stvarima, koju je država Bosna i Hercegovina ratificirala, čime je postala dio pravnog sustava države Bosne i Hercegovine (dokaze izveli službeni organi Srbije na temelju naredbi istražnog suca suda u Srbiji), imajući pri tome u vidu da se u konkretnom slučaju time ne krše apelantova temeljna ljudska prava, niti da postoje određene zlouporabe oko pribavljanja takvog dokaza.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4935/16 od 19. prosinca 2018. godine, st. 80.–83., kazneni postupak, uvezeni dokazi

Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da je došlo do povrede njezinog prava na privatnost iz članka 8. Europske konvencije zbog proizvoljne primjene Zakona o zaštiti osobnih podataka BiH, odnosno zbog okolnosti da se njezin medicinski karton iz Doma zdravlja pojavio u postupku kao nezakonit dokaz, čime je došlo do otkrivanja podataka o njezinom zdravstvenom stanju. U svezi s tim, Ustavni sud u prvom redu primjećuje da je u postupku izvršen uvid u veliki broj dokumenata koji su se odnosili na apelantičino zdravstveno stanje, a koje je i sama apelantica predlagala kao dokaz, što je bilo nužno u kontekstu predmeta spora i utvrđivanja posljedica radnji mobinga na apelantičino zdravlje. Međutim, nevezano za navedeno, pitanje korištenja apelantičinog medicinskog kartona iz Doma zdravlja u predmetnom postupku Ustavni sud je razmatrao u okviru prava na pravično suđenje (vidi točku 41. Odluke) i zaključio da apelantica te navode u tom pravcu nije mogla uspješno isticati tek u postupku pred Ustavnim sudom budući da ih je, ako je već namjeravala, bila dužna koristiti u postupku pred redovnim sudovima. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su i apelantičini navodi o povredi prava na privatni život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije neutemeljeni.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4091/18 od 6. svibnja 2020. godine, st. 48. i 49., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 29/20, mobing

Potpuno ili djelomično lišenje poslovne sposobnosti nesporno predstavlja miješanje države u privatni život pojedinca jer osoba lišena poslovne sposobnosti gubi mogućnost da svojim postupcima, izjavama ili radnjama proizvodi pravne učinke.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3012/21 od 16. studenog 2021. godine, stavak 35., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 74/21

Postoji kršenje prava na privatni život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja drugoapelantici kao maloljetnoj osobi nije pružena odgovarajuća zaštita u pogledu njezinog tjelesnog i psihičkog integriteta jer su u primjeni kaznenopravnih mehanizama u pogledu prikupljanja dokaza napravljeni propusti i manjkavosti u mjeri koja predstavlja povredu pozitivne obveze nadležnih tijela, konkretno Tužiteljstva, prema članku II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 8. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3766/20 od 16. prosinca 2021. godine, stavak 53., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 79/21, kazneno djelo silovanja

Ustavni sud smatra a priori da u vrijeme donošenja osporenih zaključaka Vlade Tuzlanskog kantona i osporenog zaključka Vlade Kantona Sarajevo (koji se odnose na rad ugostiteljskih objekata [primjena tzv. pravila VPT] na području Tuzlanskog kantona i obvezno cijepljenje za pojedine kategorije stanovništva na području Kantona Sarajevo) nije postojala jasna pravna osnova za donošenje spornih mjera i uvjeta. Postojeći pravni okvir kojim se regulira sprečavanje širenja zarazne bolesti COVID-19 na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti) ne sadrži sporne mjere navedene u osporenim zaključcima, niti ovlašćuje organe izvršne vlasti za njihovo donošenje. Stoga, Ustavni sud smatra da su izvršne vlasti u konkretnom slučaju, suprotno temeljnim demokratskim načelima, samostalno regulirale pitanja u njihovom izvornom aspektu uspostavom novih pravnih odnosa koji su u isključivoj nadležnosti zakonodavne vlasti. Dakle, u konkretnom slučaju nije ispoštovan uvjet „zakonitosti miješanja“ javnih vlasti u prava apelanata iz članka 8. Europske konvencije. Osim toga, Ustavni sud smatra da je (ne)postupanje javne vlasti, tj. Parlamenta FBiH, u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u suprotnosti s osiguranjem poštovanja garancija obuhvaćenih pravom na „privatni život“ iz članka 8. Europske konvencije. Navedenim postupanjem organa izvršne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno nepostupanjem Parlamenta FBiH u okolnostima konkretnih predmeta nije osigurana zaštita od proizvoljnosti. S obzirom na prethodne zaključke, Ustavni sud smatra da nije neophodno nastaviti ispitivanje nužnosti miješanja u konkretnim predmetima, odnosno izvršiti ocjenu razmjernosti miješanja u kontekstu pitanja učinkovitosti, tj. prikladnosti i sposobnosti osporavanih mjera i propisanih uvjeta da se njima ostvare deklarirani epidemiološki ciljevi.

Došlo je do kršenja prava apelanata na „privatni život“ iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije zbog nepostojanja zakonske osnove za donošenje osporenih epidemioloških mjera koje se odnose na rad ugostiteljskih objekata (primjena tzv. pravila VPT) na području Tuzlanskog kantona i obvezno cijepljenje za pojedine kategorije stanovništva na području Kantona Sarajevo.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3932/21 od 23. veljače 2022. godine, st. 61–65., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 14/22, COVID-19, pravilo VPT

Slijedeći praksu koju je razvio Europski sud, naročito test primjenjivosti članka 8. Europske kon-vencije, Ustavni sud ukazuje da je privatni život zajamčen člankom 8. Europske konvencije širok pojam koji uključuje pravo na „unutarnji krug“, pravo na uspostavu i održavanje odnosa s drugim ljudima i vanjskim svijetom te pravo na društveni i profesionalni ugled. Sporovi u svezi s radnim odnosom sami po sebi nisu isključeni iz područja privatnog života u smislu članka 8. Europske konvencije. Postoje aspekti privatnog života koji bi mogli biti pogođeni takvim sporovima, pri čemu Europski sud primjenjuje dva pristupa u ocjeni primjenjivosti: 1) pristup utemeljen na tome da je privatni život podnositelja zahtjeva odlučujući razlog za donošenje određene sporne mjere, i 2) pristup utemeljen na tome da sporna mjera može imati ozbiljne negativne posljedice na privatni život podnositelja zahtjeva. Mjere koje su apelantu nametnute u konkretnom slučaju (zabrana poduzimanja poslovnih aktivnosti šefa gradilišta te nadzornog organa za određenu pravnu osobu, zabrana posjećivanja svih gradilišta na kojima pravna osoba izvodi građevinske radove te mjera zabrane sastajanja i kontaktiranja sa svjedocima) ograničene su u opsegu, kao i trajanju, te vrlo jasne i određene. Stoga, Ustavni sud smatra da su osporene odluke proporcionalne cilju i svrsi zbog kojih su određene.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4255/22 od 13. srpnja 2023. godine, st. 15–18., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 55/23, primjena načela iz predmeta Denisov protiv Ukrajine