Odluke sudova donesene u ovršnom postupku nisu povrijedile apelantovo pravo na imovinu po Ustavu Bosne i Hercegovine ili Europskoj konvenciji kada je u pitanju financijski gubitak koji je mogao biti predmet ocjene u drugim postupcima.
• Odluka broj U-30/01 od 11. svibnja 2002. godine, stavak 22., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02, naknada za zdravstvenu skrb, denominacija, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH

Nema povrede prava na imovinu u slučaju kada apelantica nije imala konstituirano stanarsko pravo na spornom stanu, niti je, u vrijeme smrti nositeljice stanarskog prava, imala pravno priznatu poziciju člana njezinog obiteljskog kućanstva, koja bi eventualno mogla predstavljati dio prava na korištenje stana.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-499/04 od 23. ožujka 2005. godine, stavak 38., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 32/05, prijenos stanarskog prava na dijete, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH

Nema povrede prava na imovinu jer se apelant ne poziva konkretno na neka od načela sadržana u članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, već tvrdi da mu je pravo na imovinu povrijeđeno zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
• Odluka o meritumu broj AP-1143/04 od 26. travnja 2005. godine, stavak 25., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/05

Nema povrede prava na imovinu u slučaju kada redovni sudovi odbiju apelantov tužbeni zahtjev zbog promašene pasivne legitimacije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-538/04 od 28. lipnja 2005. godine, stavak 32., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/06, građanski postupak naplate duga na ime „ratnog poreza", nedostatak pasivne legitimacije u odnosu na Brčko distrikt jer je obveza nastala prije njegova proglašenja, pri čemu Distrikt s entitetima nije zaključio sporazum o preuzimanju tih obveza, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH

Pravo na imovinu je povrijeđeno u slučaju kada u postupku eksproprijacije činjenice predmeta ukazuju da su ispunjeni zakonski uvjeti za eksproprijaciju, osim ekspropriranih nekretnina, i preostalih apelantovih nekretnina, iako je nadležni organ uprave odbio njegov zahtjev.
• Odluka o meritumu broj AP-528/04 od 13. listopada 2005. godine, st. 27–32., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/06, upravni postupak, zahtjev za potpunu eksproprijaciju u slučaju kada se eksproprijacijom samo jednog dijela imovine dovodi do nemogućnosti normalnog korištenja preostalog dijela imovine, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH

Nema povrede prava na imovinu u slučaju kada redovni sudovi odbiju tužbeni zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja zbog izmijenjenih pravnih okolnosti, odnosno zbog apelantova naknadnog gubitka privremenog prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta zbog preuzimanja tog zemljišta iz njegova posjeda.
• Odluka o meritumu broj AP-851/04 od 17. studenog 2005. godine, stavak 33., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/06, spor oko smetanja posjeda neizgrađenog građevinskog zemljišta, na kojem je apelant nositelj privremenog prava korištenja, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH

Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju obuhvaća tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stavka i koje je opće prirode, izražava načelo mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stavka, odnosi se na lišavanje imovine i ograničava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavku dva tog članka, dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, kontrolirati korištenje imovine u skladu s općim interesom. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u okviru općeg načela izraženog u prvom pravilu (vidi Europski sud za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, presuda od 23. rujna 1982. godine, serija A, broj 52, stavak 61.).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1812/05 od 8. srpnja 2006. godine, stavak 24., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 87/06, stanovi u kojima se stanuje na temelju stanarskog prava;
• Odluka broj AP-2144/05 od 20. listopada 2006. godine, stavak 18., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 12/07

Ustavni sud se, pored navedenog, poziva na vlastito stajalište izneseno povodom istog činjeničnog i pravnog pitanja u odluci Povjerenstva za ljudska prava pri Ustavnom sudu u predmetu broj CH/01/8379 od 7. travnja 2007. godine, a koji dosljedno podržava praksu Doma za ljudska prava i Europske komisije za ljudska prava, da oduzimanje vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava predstavlja trenutnu radnju i ne rezultira nastavljenim uplitanjem u imovinsko pravo podnositelja prijave (vidi, primjerice prijavu broj 7379/76, odluka od 10. prosinca 1976. godine, Odluke i izvješća 8, stranica 211.). Dakle, Ustavni sud je zaključio u navedenoj odluci Povjerenstva za ljudska prava pri Ustavnom sudu, povodom priziva podnositeljâ prijave, koja se također odnosila na arondaciju zemljišta u Kotorskom, da su samim donošenjem rješenja o arondaciji u razdoblju od 1962. do 1965. godine predmetne nekretnine prešle u državno vlasništvo, te da nije bilo kontinuiranog uplitanja u imovinsko pravo ranijih vlasnika predmetnih nekretnina. Ustavni sud smatra da je navedeno stajalište primjenjivo i u konkretnom slučaju, te zaključuje da su donošenjem rješenja o arondaciji predmetne nekretnine prešle u državno vlasništvo.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-804/06 od 29. ožujka 2008. godine, stavak 71., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 46/08, upravni postupak, arondacija, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH

Ustavni sud smatra da postoji kontinuirano kršenje prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada sud svojom odlukom onemogućava apelantu ostvarenje prava iz kupoprodajnog ugovora na način koji je Dom za ljudska prava ranije ocijenio kao kršenje navedenog prava, s obzirom na to da je odluka Doma za ljudska prava, koja je konačna i obvezujuća, u skladu s Aneksom VI Sporazuma.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-441/08 od 17. travnja 2008. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 46/08, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH

Nema povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada se ovršni postupak nastavi protiv novog vlasnika nekretnine kao ovršenika koji, uz to, nije niti bona fide vlasnik, na kojeg je vlasništvo na predmetnoj nekretnini prešlo nakon što je pravomoćnim rješenjem dozvoljena ovrha protiv ranijeg ovršenika koji je u tijeku ovršnog postupka umro, a s ciljem izvršenja pravomoćne sudske presude u kojoj je utvrđena visina obveze ranijeg ovršenika prema tražitelju ovrhe, budući da je miješanje u imovinu propisano zakonom i ima legitiman cilj.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2235/08 od 26. ožujka 2010. godine, stavak 51., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 50/10, ovršni postupak, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH

Prekršeno je apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u situaciji kada su se Kantonalni sud i organi uprave, primjenom Zakona o prodaji stanova na situaciju koja je regulirana isključivo Zakonom o stambenim odnosima, nezakonito umiješali u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine, čime su onemogućili apelanta da, uz ispunjenje propisanih uvjeta, ostvari svoje pravo iz članka 56. Zakona o stambenim odnosima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-619/08 od 25. rujna 2010. godine, stavak 44., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/11, privatizacija stanova u društvenom vlasništvu, povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH

Ustavni sud ističe da je očigledno kako u okolnostima konkretnog slučaja, a prema relevantnim odredbama ZOO-a, te odredbama Zakona o privatizaciji državnog kapitala, nije postojala mogućnost da se u slučaju raskida predmetnog ugovora zahtijeva (i) isplata zakonskih zateznih kamata na sredstva koja nisu bila isplaćena u novcu (kuponi stare devizne štednje). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantov zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata po osnovi sredstava koja su uplatili i koja su im vraćena u kuponima stare devizne štednje nije predstavljao „legitimno očekivanje" utemeljeno na zakonu, pa da apelantima nije povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2881/09 od 25. rujna 2010. godine, stavak 33., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 52/12, isplata duga, kamate, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u slučaju kada miješanje u apelantovo pravo na imovinu nije bilo u skladu sa zakonom, odnosno kada je Vrhovni sud, odlučujući o apelantovoj vlasničkoj tužbi usmjerenoj na predaju u posjed i isplatu zakupnine, arbitrarno primijenio materijalno pravo, te kada je odbio apelantov tužbeni zahtjev uz obrazloženje da, u smislu odredbe članka 41. ZOVPO-a, jače pravo na posjed predmetnog poslovnog prostora ima drugotuženi.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1772/09 od 13. studenog 2012. godine, stavak 39., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 101/12, predaja u posjed poslovnog prostora, povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH

Povrijeđeno je apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer je zbog pretjerano dugog trajanja predmetnog postupka došlo do uskraćivanja apelantu legitimno očekivane imovine, odnosno gubitka samog prava koje je imao u vrijeme podnošenja zahtjeva i naredne četiri godine i dulje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3700/16 od 6. prosinca 2018. godine, stavak 43., ostvarivanje prava na mirovinu, gubitak prava zbog prekomjernog trajanja postupka, povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH

Nema kršenja prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju zato što apelanti nemaju „imovinu" u smislu tog članka, budući da nisu mogli imati ni „legitimno očekivanje" da će ostvariti izlučno pravo u odnosu na sporne nekretnine jer za to očigledno nisu bili ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o stečaju i Zakonom o vlasničkopravnim odnosima, odnosno nisu mogli dokazati da su vlasnici spornih nekretnina kojima bi pripadalo izlučno pravo u stečajnom postupku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4631/17 od 30. listopada 2019. godine, stavak 41., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 76/19, spor koji se tiče prava apelanata da u stečajnom postupku postave zahtjev za izlučenje vlastite imovine iz stečajne mase, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH

Nema povrede prava apelanata na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer apelanti nisu mogli imati „legitimno očekivanje“ da će, u situaciji kada postoji zahtjev supervizora za Brčko distrikt da se određena poduzeća proglase strateškim i da učešće u njihovom kapitalu po osnovi vaučera i certifikata ne može biti veće od 33 %, biti udovoljeno njihovom tužbenom zahtjevu, posebno u situaciji kada od Direkcije za privatizaciju Republike Srpske (ili njezinog pravnog sljednika) nisu tražili vraćanje određene vrijednosti vaučera.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3306/18 od 20. svibnja 2020. godine, stavak 59., vaučerska privatizacija

Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjem Okružnog suda kojim je ukinuto rješenje o dosudi, koje je proizvelo pravne posljedice, prekršeno apelantovo pravo na imovinu jer je Okružni sud u nedostatku zakonskog okvira za proceduru u kojoj se apelant našao propustio izravnom primjenom Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije zaštititi prava apelanta kao savjesnog kupca jedne od dvije nekretnine za koju postoji pravomoćno i izvršeno rješenje o izvršenju i za koju je apelant uplatio novčana sredstva na depozitni račun suda (Odredbe ZIP-a explicite ne propisuju proceduru kojom se daje novčana ponuda za dvije ili više nekretnina, niti odredbe ZIP-a explicite zabranjuju da se u postupku usmene javne prodaje ponudi jedinstvena cijena za dvije nekretnine, posebno kada je u zaključku navedena i ukupna cijena obje nekretnine i kada se na usmenoj javnoj prodaji pojavi jedan ponuđač čija je namjera bila da kupi obje nekretnine. Odredbe ZIP-a ne propisuju zaštitu prava kupca u slučaju ukidanja rješenja o dosudi koje je proizvelo pravne posljedice.).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-681/20 od 2. prosinca 2021. godine, st. 44–47., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 78/21