Ustavni sud Federacije BiH je „sud u Bosni i Hercegoviniˮ u smislu članka VI/3. Ustava BiH. Nije protivno Ustavu BiH ako Ustavni sud Federacije BiH tumači relevantne odredbe Federalnog ustava na način da odredi da mandat sudaca suda počinje s održavanjem prve sjednice suda. Nije protivno ni Europskoj konvenciji, niti Ustavu BiH, ako Ustavni sud Federacije BiH ocijeni da nazivi vladinih tijela i jedinica u Ustavu Hercegovačko-neretvanskog kantona, koji se razlikuju od naziva takvih tijela i jedinica u Ustavu Federacije, nisu u skladu s potonjim.
• Odluka broj U-39/00 od 4. svibnja 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 24/01
Iako je apelant tijekom cijelog postupka pred upravnim organima i sudovima imao mogućnost iznositi dokaze s ciljem utvrđivanja činjeničnog stanja odlučnog za donošenje odluka, organi uprave i Vrhovni sud su propustili dati težinu dokazima prema kojima je apelant na adresi spornog stana živio sve do 1992. godine i da je uslijed ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini napustio sporni stan, zbog čega je došlo do kršenja članka II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Iz navedenog slijedi da nije bilo dovoljne zaštite sudova ili upravnih organa u odnosu na apelantovo pravo da se vrati tamo gdje on tvrdi da je njegov dom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2275/05 od 26. siječnja 2007. godine, stavak 42., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 55/07, utvrđena povreda prava na povratak iz članka II/5. Ustava Bosne i Hercegovine
