Zaštita komercijalnog uspjeha i održivosti poduzeća legitiman je interes pravnih osoba, ali to tumačenje nije primjenjivo na tijelo koje ima izvršne ovlasti i koje kao takvo nije uključeno u izravne ekonomske aktivnosti • Interesi organa izvršne vlasti s državnim ovlastima za održavanje dobrog ugleda razlikuju se od ugleda fizičke ili pravne osobe koja se takmiči na tržištu • Rizik od ometanja slobode medija zaštitom izvršnih organa od medijskih kritika • Lako prepoznatljivi pojedinačni članovi takvog tijela nisu izuzeti od pokretanja postupka u svoje ime • Povreda članka 10. Konvencije

Činjenice

Podnositelj predstavke OOO Memo (društvo) osnivač je Kavkazskiy Uzel (The Knot of the Caucasus, Čvor Kavkaza), online medija koji je posvećen političkoj situaciji i stanju ljudskih prava na jugu Rusije i Volgogradske oblasti. Kavkazskiy Uzel je 2008. godine objavio članak u kojem zbog određenih aktivnosti kritizira Upravu Volgogradske oblasti, izvršni organ konstitutivnog entiteta Ruske Federacije. U članku je, između ostalog, navedeno da je Uprava lobirala da jedna tvornica autobusa dobije tender za kupnju autobusa. Tender je raspisao Grad Volgograd. Tvornica nije dobila navedeni tender te je obustavljen transfer sredstava dodijeljenih Gradu Volgogradu kao subvencija iz regionalnog proračuna. Kako je navedeno u članku, to je bio čin osvete za izgubljeni tender. Uprava Volgogradske oblasti je pokrenula građanski postupak za klevetu protiv podnositelja predstavke ističući da su navodi iz članka lažni. Uprava je prigovorila da je time narušen njezin „poslovni ugled“ te je tražila povlačenje spornih navoda. Okružni sud u Moskvi je utvrdio da su navodi izneseni u članku štetni za ugled Volgogradske oblasti te je utvrdio da podnositelj predstavke nije pružio nikakav dokaz za njih. Podnositelju predstavke je naloženo da na internetskoj stranici objavi demanti i izreku sudske presude.

Navodi podnositelja predstavke

Podnositelj predstavke se žali na povredu prava na slobodu izražavanja.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je utvrdio da je presuda za klevetu predstavljala miješanje u pravo na slobodu izražavanja podnositelja predstavke, te da je to miješanje bilo u skladu sa zakonom jer je Građanski zakon Rusije predviđao pravo pokretanja parničnog postupka za klevetu radi zaštite časti, dostojanstva i poslovnog ugleda.

U svezi s pitanjem je li miješanje u pravo podnositelja predstavke na slobodu izražavanja slijedilo „legitiman cilj“, Europski sud je istaknuo da je Uprava Volgogradske oblasti izvršna vlast konstitutivnog entiteta Ruske Federacije. Vlada je smatrala da je legitiman cilj „zaštita ugleda i prava drugih“, dok je podnositelj predstavke tvrdio da Uprava Volgogradske oblasti ne može imati „poslovni ugled“.

Europski sud je naglasio da „zaštita ugleda drugih“ iz stavka 2. članka 10. Konvencije nije ograničena samo na fizičke osobe, već uključuje i pravne osobe (vidi OOO Regnum protiv Rusije, predstavka broj 22649/08, presuda od 8. prosinca 2020. godine, točka 66.). Dalje je istaknuo da postoji legitiman interes pravnih osoba koji se ogleda u zaštiti komercijalnog uspjeha i održivosti društva s ciljem zaštite uposlenika i dioničara (vidi Steel i Morris protiv UK, predstavka broj 68416/01, točka 94.). Međutim, to tumačenje nije primjenjivo na tijelo koje ima izvršne ovlasti i koje nije uključeno u izravne ekonomske aktivnosti.

Europski sud je dalje istaknuo da se tijela izvršne vlasti koja imaju državne ovlasti razlikuju od pravnih subjekata, uključujući i javna ili državna poduzeća koja se bave konkurentskim aktivnostima na tržištu. Naime, pravni subjekti koji se bave konkurentskim aktivnostima na tržištu oslanjaju se na svoju dobru reputaciju kako bi privukli kupce s ciljem ostvarivanja profita, dok tijela izvršne vlasti postoje kako bi služila javnosti i njih financiraju porezni obveznici.

Europski sud je konstatirao da se ne može smatrati da parnični postupak zbog klevete, koji je pokrenula pravna osoba koja je vršila javnu vlast, slijedi legitiman cilj zaštite ugleda drugih iz članka 10. stavak 2. Konvencije. Međutim, kako je dalje istaknuo Europski sud, to ne isključuje da pojedini članovi javnog tijela, koji bi mogli biti „lako prepoznatljivi“ (vidi Thoma protiv Luksemburga, predstavka broj 38432/97, točka 56. i, mutatis mutandis, Lombardo i ostali protiv Malte, predstavka broj 7333/06, presuda od 24. travnja 2007. godine, točka 54.), mogu imati pravo pokrenuti postupak za klevetu u svoje ime.

Kako je dalje istaknuo Europski sud, u ovom predmetu, u postupku za klevetu, tužitelj je najviši organ izvršne vlasti Volgogradske oblasti. Teško je zamisliti da je imao „interes zaštititi svoj komercijalni uspjeh i održivost“, bilo da je to u „korist akcionara i uposlenih“ ili „za šire ekonomsko dobro“ (vidi Steel i Morris, točka 94.). Ne može se reći ni da su njegovi članovi bili „lako prepoznatljivi“, kao što je to bio slučaj sa članovima Povjerenstva za vodoprivredu i šumarstvo u Luksemburgu (predmet Thoma protiv Luksemburga, predstavka broj 38432/97), ili članovima lokalnog vijeća grada koje predstavlja 12.000 stanovnika (predmet Lombardo i ostali protiv Malte, predstavka broj 7333/06, presuda od 24. travnja 2007. godine). U 2010. godini broj stanovnika Volgogradske oblasti prešao je dva i pol milijuna. U svakom slučaju, postupak za klevetu pokrenut je u ime pravne osobe kao takve, a ne bilo kojeg od njezinih pojedinačnih članova. Shodno tome, Europski sud je zaključio da građanski postupak za klevetu koji je pokrenula Uprava Volgogradske oblasti protiv podnositelja predstavke nije imao bilo koji od legitimnih ciljeva nabrojanih u stavku 2. članka 10. Konvencije.

Europski sud je utvrdio povredu članka 10. Europske konvencije.

Komentar

Europski sud se u ovom predmetu prvi put poziva na pojam SLAPP (Strategic Litigation Against Public Participation/strateška tužba protiv javnog sudjelovanja).

U dijelu relevantnog pravnog okvira Europski sud je posebno izdvojio komentar povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe od 27. listopada 2020. godine: „Vrijeme je da se poduzmu mjere protiv SLAPP-a“. U komentaru je također konstatirano i sljedeće:

„SLAPP: sudski postupci s namjerom zastrašivanja

Godišnje izvješće Platforme Vijeća Europe za promoviranje zaštite novinarstva i sigurnosti novinara ističe neutemeljene pravne radnje moćnih pojedinaca ili tvrtki koje nastoje zastrašiti novinare kako bi napustili svoje istrage. U nekim slučajevima prijetnja podizanjem takve tužbe, uključujući i pisma koja šalju moćne odvjetničke tvrtke, bila je dovoljna da dovede do željenog učinka, tj. do zaustavljanja novinarske istrage i izvješćivanja.

Taj problem nadilazi tisak. Općenito su pogođeni javni čuvari. Na meti mogu biti aktivisti, nevladine organizacije, akademici, branitelji ljudskih prava, odnosno svi oni koji govore u javnom interesu i pozivaju moćnike na odgovornost. SLAPP-ovi su obično maskirani kao građanske ili kaznene tužbe za klevetu ili uvredu i imaju nekoliko zajedničkih karakteristika.

Prvo, oni su čisto uznemirujuće prirode. Cilj nije dobiti slučaj, već oduzeti vrijeme i energiju, što se koristi kao taktika za gušenje legitimne kritike. Stranke su obično zainteresiranije za sam parnični proces nego za ishod predmeta. Cilj odvlačenja pozornosti ili zastrašivanja često se postiže tako što se pravni postupak učini skupim i dugotrajnim. Zahtjevi za odštetu su često pretjerani.

Još jedna uobičajena karakteristika SLAPP-a je neravnoteža moći između tužitelja i tuženog. Privatne tvrtke ili moćnici obično ciljaju na pojedince, pored organizacija kojima pripadaju ili za koje rade, u pokušaju da zastraše i ušutkaju kritičke glasove isključivo na temelju financijske moći podnositelja tužbe.“

Pozivajući se na prethodno citiranu izjavu koja naglašava „rastuću svijest“ o opasnostima SLAPP tužbi za demokraciju i neravnotežu moći između tužitelja i tuženog u ovom predmetu, Europski sud je ipak smatrao prikladnim da u ovom slučaju utvrdi je li miješanje na koje se žali podnositelj predstavke bilo u svrhu ostvarivanja legitimnog cilja „zaštite ugleda drugih“ u smislu članka 10. stavak 2. Europske konvencije. Pri tome je imao u vidu svoju prethodnu praksu. Naime, Europski sud je u određenim situacijama javnim tijelima s izvršnim ovlastima koja traže pravnu zaštitu svog ugleda priznao postojanje tog legitimnog cilja. U predmetu Lombardo i ostali protiv Malte Europski sud je istaknuo da se zabrana kritiziranja radnji ili propusta izabranog tijela samo u iznimnim okolnostima može opravdati pozivanjem na „zaštitu prava ili ugleda drugih“. U navedenom predmetu Europski sud je smatrao da se taj cilj može smatrati legitimnim u kontekstu postupka za klevetu koji je pokrenulo lokalno vijeće grada s manje od 12.000 stanovnika. Europski sud se referirao i na predmet Romanenko i drugi protiv Rusije u kojem je također prihvatio postojanje legitimnog cilja „zaštite prava ili ugleda drugih“ u svezi s parničnim postupkom zbog klevete koji je pokrenuo Odjel za upravljanje sudovima konstitutivnog entiteta Ruske Federacije. Europski sud se također referirao na presudu Thoma protiv Luksemburga u kojoj je utvrdio da, imajući u vidu veličinu zemlje i ograničen broj dužnosnika Povjerenstva za vodoprivredu i šumarstvo, slušatelji lako mogu identificirati osobe koje su kritizirane u radijskoj emisiji, iako one nisu poimenično spomenute. Primjenjujući načela utvrđena u svojoj praksi, Europski sud je u ovom predmetu zaključio da se legitiman interes pravnih osoba da zaštite svoj „komercijalni uspjeh i održivost, za dobrobit dioničara i uposlenika, ali i za šire ekonomsko dobro“, ne može primijeniti na tužitelja. To je tijelo izvršne vlasti za koje se teško može reći da ima interes da zaštiti svoj „poslovni ugled“. Također je zaključio da se njegovi članovi ne mogu lako identificirati s obzirom na veličinu tog tijela koje predstavlja regiju s više od dva i pol milijuna stanovnika. Osim toga, tužbu za klevetu i nisu podnijeli pojedini članovi Uprave, već sama Uprava.