Članak 6. Europske konvencije ne štiti državne organe i ustanove s javnim ovlastima. Štoviše, Europskom konvencijom predviđeno je da su, u obnašanju svojih dužnosti, sve razine državnih vlasti obvezne poštovati prava i obveze navedene u njoj. U navedenom kontekstu, entitetski javni radio-televizijski emiteri ne uživaju zaštitu članka 10. Europske konvencije. Nadalje, konkretni slučaj ne sadrži elemente zbog kojih bi se Europska konvencija morala tumačiti na drukčiji način. Prethodno stajalište se, međutim, ne odnosi i na pravo uposlenih u javnim radio-televizijskim emiterima na slobodu izražavanja i informiranja iz članka 10. Europske konvencije. Glede toga, Ustavni sud se poziva i na stajalište Europskog suda za ljudska prava, kao npr. u presudi od 26. rujna 1995. godine u predmetu Vogt protiv Njemačke i dr., prema kojem su načela iz članka 10. Europske konvencije primjenjiva i na državne službenike, jer, iako je opravdano da država nametne državnim službenicima, s obzirom na njihov status, dužnost diskrecije, državni službenici su pojedinci i, kao takvi, potpadaju pod zaštitu članka 10. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-42/03 od 17. prosinca 2004. godine, stavak 24., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 36/05, postupak ocjene usuglašenosti čl. 6., 7., 9., 43., 71. i 72. Zakona o osnovama Javnog radio-televizijskog sustava i Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine s Ustavom BiH
Postoji povreda prava na slobodu izražavanja u slučaju kada redovni sudovi izađu izvan dozvoljenog stupnja slobodne procjene kada zaključe da sporni tekst predstavlja iznošenje činjenica, iako on u cijelosti izražava vrijednosne sudove apelanata, čime dolazi do povrede načela proporcionalnosti u odnosu na ravnotežu između ograničavanja slobode medija i ugleda javne ličnosti.
• Odluka o meritumu broj AP-787/04 od 20. prosinca 2005. godine, stavak 50., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 41/06, ograničavanje u ostvarivanju prava na slobodu izražavanja apelanata, utvrđena povreda članka 10. Europske konvencije i članka II/3.(h) Ustava BiH
Nema povrede prava na slobodu izražavanja iz članka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije kada je sudskom presudom u građanskoj parnici apelantu naloženo platiti odštetu nanesenu tužiteljevom ugledu iznošenjem i prenošenjem neistinitih činjenica jer je „miješanje" bilo u skladu sa zakonom, cilj mu je bio „zaštita prava drugih" i bilo je „neophodna mjera u demokratskom društvu".
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-913/04 od 20. prosinca 2005. godine, stavak 40., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 41/06;
• Odluka o meritumu broj AP-1005/04 od 2. prosinca 2005. godine, stavak 51., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 45/06;
• Odluka o meritumu broj AP-1145/04 od 2. prosinca 2005. godine, stavak 52., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 45/06;
• Odluka o meritumu broj AP-96/05 od 2. veljače 2006. godine, stavak 49., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/06
Nema kršenja prava na slobodu izražavanja iz članka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije kada su Kantonalni sud i Vrhovni sud za svoje odluke, kojima je apelant obvezan na naknadu materijalne štete tužitelju u vidu izgubljene koristi zbog kršenja prava na komercijalni ugled, dali argumentirano i jasno obrazloženje, u situaciji kada je nesporno dokazano da je tužitelju nastupila materijalna šteta u vidu izgubljene dobiti nakon što je apelant u svom dnevnom listu objavio sporni članak pronoseći neistinitu informaciju o kvaliteti pšenice koju je tužitelj uvozio i zbog kojeg su tužiteljevi poslovni partneri s njim otkazali prethodno zaključene kupoprodajne ugovore.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2753/16 od 17. srpnja 2018. godine, stavak 40., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 55/18, povreda prava na komercijalni ugled, naknada štete, nema povrede članka 10. Europske konvencije ni članka II/3.(h) Ustava BiH
