Ustavni sud nije nadležan preispitivati odluke Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu.
• Odluka broj U-13/01 od 31. kolovoza 2001. godine

Ustavni sud nije nadležan preispitivati oduke CRPC-a. Osim toga, Ustavni sud ne vidi razlog zašto bi ovaj predmet drugačije tretirao nego u skladu sa svojom dosadašnjom praksom. Također, Ustavni sud naglašava da je u konkretnom slučaju Federalno ministarstvo obrane CRPC-u podnijelo zahtjev za ponovno preispitivanje predmetne odluke, o kojem CRPC još nije odlučio, kao i da ne postoji zaključak o deložaciji koji je izdao nadležni stambeni organ, kojim se apelantu nalaže da mora napustiti predmetni stan.
• Odluka o dopustivosti broj AP-223/04 od 17. ožujka 2004. godine

U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan odlučivati o apelaciji koja je izjavljena protiv informacije organa uprave jer ona nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio „bilo koji sud u Bosni i Hercegovini“, odnosno nema svojstvo odluke u smislu članka 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP-141/04 od 29. rujna 2004. godine

Ustavni sud nije nadležan odlučivati u predmetu u kojem je iz stanja spisa i apelantovih navoda jasno da apelantova namjera nije bila podnošenje apelacije Ustavnom sudu, već izjavljivanje žalbe protiv odluke o prigovoru imuniteta u smislu nadležnosti utvrđene odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine, ali je ona zbog pogrešne pravne pouke suda pogrešno upućena Ustavnom sudu.
• Odluka o dopustivosti broj AP-617/04 od 29. rujna 2004. godine, st. 8. i 9.

Ustavni sud nije nadležan odlučivati o apelaciji koja je izjavljena protiv javnog oglasa jer on nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ga je donio „bilo koji sud u Bosni i Hercegovini“, odnosno nema svojstvo odluke u smislu članka 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP-704/04 od 14. listopada 2004. godine, stavak 4.

Ustavni sud nema nadležnosti preispitivati odluke Komisije za imovinske zahtjeve s ciljem razjašnjavanja pravne pozicije relevantne za te odluke.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1206/05 od 15. lipnja 2005. godine, stavak 4.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1524/05 od 14. ožujka 2006. godine, stavak 8.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1827/05 od 20. listopada 2006. godine, stavak 8.

Ustavni sud nije nadležan odlučivati o apelaciji koja je izjavljena protiv akata koji nemaju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ih je donio „bilo koji sud u Bosni i Hercegovini“, odnosno nemaju svojstvo odluke u smislu članka 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP-624/04 od 28. lipnja 2005. godine, stavak 5., upravni spor koji se ticao promjene namjene poljoprivrednog zemljišta, apelacija nedopustiva zbog nenadležnosti suda za odlučivanje, proteka roka, neiscrpljivanja pravnih lijekova, ratione materiae inkompatibilnosti sa Ustavom

Ustavni sud nema nadležnost u apelacijskom postupku razmatrati krši li neki zakon, odnosno opći akt, sam po sebi, neka od ustavnih prava apelanata.
• Odluka o dopustivosti broj AP-666/04 od 13. rujna 2005. godine, stavak 4., apelanti su podnijeli apelaciju protiv čl. 1. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova jer smatraju da oni krše njihova prava na zabranu diskriminacije, apelacija je nedopustiva zbog nenadležnosti za odlučivanje
• Odluka o dopustivosti broj AP-905/08 od 4. rujna 2008. godine, stavak 4.

Ustavni sud nije nadležan preispitivati odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica iz Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma jer se Komisija ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini zato što vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-736/04 od 17. studenog 2005. godine, stavak 6.

U konkretnom slučaju, Ustavni sud nije nadležan odlučivati o apelaciji kojom se ne pobija nikakva presuda suda u Bosni i Hercegovini, odnosno odluka u smislu članka 16. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, već se apelacija odnosi na zahtjev za pružanje pomoći za izgradnju obiteljske kuće porušene u ratu.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2077/05 od 17. studenog 2005. godine, stavak 4.

Imajući u vidu da apelant u apelaciji nije naveo da osporava navedene presude redovnih sudova, kao ni konkretna ustavna prava za koja smatra da su mu povrijeđena, već je naveo svoje nezadovoljstvo postupanjem poslodavca i istaknuo molbu radi isplate otpremnine, Ustavni sud je tu apelaciju protumačio tako da se apelant izravno obraća Ustavnom sudu tražeći da mu pomogne radi isplate otpremnine od ranijeg poslodavca. U svezi s tim, naglašava se da prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud nije nadležan za pružanje takve vrste pomoći. Naime, Ustavni sud ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1076/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 4.

Ustavni sud ima, između ostalog, nadležnost iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj „Ustavni sud ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zaključuje da nije nadležan odlučivati o apelaciji kojom se ne pobija nikakva konkretna presuda suda u Bosni i Hercegovini, odnosno odluka u smislu članka 16. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1165/05 od 9. svibnja 2006. godine, stavak 6., apelacija podnesena protiv odluke Općinskog vijeća;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1337/05 od 12. rujna 2006. godine, stavak 7., apelacija podnesena protiv dopisa načelnika Općine Velika Kladuša;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1356/05 od 27. lipnja 2006. godine, stavak 6.,
apelacija podnesena protiv akta Kantonalnog javnog pravobraniteljstva;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1362/05 od 20. rujna 2006. godine, stavak 30., apelacija podnesena protiv Ugovora o pravu građenja, financiranju, projektiranju i upravljanju

Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj: „Ustavni sud ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan odlučivati o žalbi na rad tržišnih inspektora jer ne postoji presuda ili odluka koju je donio „bilo koji sud u Bosni i Hercegovini“ da bi se onda ona mogla osporavati apelacijom.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2243/05 od 20. rujna 2006. godine, stavak 3.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju osporava odluka CRPC-a, donesena nakon Sporazuma od 20. svibnja 2004. godine, kao što je bio slučaj i u ranije navedenoj odluci Ustavnog suda broj AP-2633/05 od 12. travnja 2006. godine, to Ustavni sud, u skladu sa svojom ranijom praksom i obrazloženjem iz citirane odluke, smatra da nije nadležan za odlučivanje.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1440/05 od 12. rujna 2006. godine, stavak 7.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1604/05 od 20. rujna 2006. godine, st. 8. i 9.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1882/05 od 13. listopada 2005. godine, st. 7. i 8.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-105/08 od 21. srpnja 2010. godine, st. 16. i 17., duljina trajanja postupka pred CRPC-om

Budući da su odluke CRPC-a konačne i obvezujuće, a da po Sporazumu imaju istu pravnu snagu kao i odluke prethodnog CRPC-a, proizlazi da je ustavnopravni položaj ovog CRPC-a nakon 20. svibnja 2004. godine ostao nepromijenjen, to je tijelo sui generis koje se ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini, pa stoga Ustavni sud nije nadležan preispitivati njegove odluke jer CRPC vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2346/07 od 13. rujna 2007. godine, stavak 14.

U slučaju u kojem apelant navodi samo povredu odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine Ustavni sud nije nadležan odlučivati o podnesenoj apelaciji jer ona, u smislu članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ne pokreće pitanja „koja su sadržana u ovom Ustavu“.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1006/06 od 13. prosinca 2007. godine, stavak 10.

Ustavni sud je u svojoj stalnoj praksi naglašavao da nema nadležnost preispitivati odluke Doma i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. To pravno stanovište se može zauzeti i u svezi s odlukama Ustavnog suda koje je donio u predmetima izvorno primljenim kod bivšeg Doma (označenih kao CH). Iako se formalnopravno radi o odlukama Ustavnog suda, te odluke se utoliko razlikuju od „uobičajenih“ predmeta i odluka Ustavnog suda zato što se one tretiraju po Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, što Ustavni sud postupa po posebnim pravilima procedure, te što za njih važi ista praksa Ustavnog suda kao da se radi o odlukama Doma, tj. Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2479/07 od 25. siječnja 2008. godine, stavak 12.

Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj „Ustavni sud ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini". Prema navedenim odredbama, Ustavni sud, u okviru apelacijske nadležnosti, može razmatrati apelacije podnesene protiv presude, odnosno odluke kojom je okončan neki postupak. Slijedi da Ustavni sud nema nadležnost u apelacijskom postupku razmatrati krši li neki zakon, odnosno opći akt, sam po sebi, neka od apelantičinih ustavnih prava.
• Odluka o dopustivosti broj AP-905/08 od 4. rujna 2008. godine, stavak 4.

Za razliku od situacije kad VSTV postupa u stegovnom postupku, koji u skladu s jurisprudencijom Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda pod određenim uvjetima ima karakter kaznenog postupka, u konkretnom slučaju VSTV je postupao u granicama svojih javnopravnih ovlasti da osigura neovisno i nepristrano pravosuđe u postupku imenovanja nositelja pravosudne funkcije, odnosno poništenja odluke o imenovanju na tu funkciju. Stoga, odluka u takvom postupku, budući da ima cilj da osigura neovisno, nepristrano i profesionalno pravosuđe u cjelini, nije po svom pravnom značaju ista kao odluka donesena u stegovnom postupku protiv sudaca i tužitelja, gdje se utvrđuje pojedinačna stegovna, odnosno kaznena odgovornost nositelja pravosudne funkcije u postupku za koji je Ustavni sud već ustanovio da ima karakter sudskog odlučivanja. Ustavni sud smatra da u ovom segmentu svoje nadležnosti VSTV vrši uspostavu profesionalnog i djelotvornog sudskog sustava, te da osporena odluka nije odluka sudskog organa, već odluka neovisnog i samostalnog organa Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da VSTV u konkretnom slučaju nije postupao u svojstvu tribunala, pa samim tim ni osporena odluka nema svojstvo presude. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije nadležan odlučivati o apelaciji koja je izjavljena protiv odluke VSTV-a o poništenju imenovanja apelanta na dužnost tužitelja u Okružnom tužiteljstvu jer to nije odluka koja ima svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio „bilo koji sud u Bosni i Hercegovini“, odnosno nema svojstvo odluke u smislu članka 16. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1091/07 od 14. travnja 2010. godine, st. 9. i 10.

Ustavni sud nema nadležnost u apelacijskom postupku razmatrati odluku Ustavnog suda FBiH iz apstraktne nadležnosti, odnosno razmatrati krši li odluka entitetskog ustavnog suda kojom je ukinut/promijenjen neki zakon, odnosno opći akt neka od apelantovih ustavnih prava.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2391/07 od 27. studenog 2010. godine, stavak 13., objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 48/11, izmjena prakse zauzete u predmetu broj U-5/99 kada je riječ o odlukama entitetskih ustavnih sudova donesenih u postupku ocjene ustavnosti

Kako u konkretnom slučaju apelant, u biti, nije ni pokrenuo apelacijski postupak u smislu članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, već je samo podnio zahtjev za donošenje sudske mjere osiguranja u smislu Zakona o parničnom postupku zato što takvu mjeru nije ishodio u parničnom postupku pred redovnim sudom, Ustavni sud smatra da, u smislu članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, nije nadležan za odlučivanje o takvom zahtjevu.
• Odluka o dopustivosti broj AP-4142/11 od 20. prosinca 2011. godine, stavak 8., apelant se obratio Ustavnom sudu podneskom koji je eksplicitno nazvao „zahtjev za donošenje privremene mjere“ ne povezujući taj zahtjev sa osporavanjem bilo koje odluke nadležnog suda

S obzirom na to da i u konkretnom slučaju apelanti apelacijom osporavaju odluku Ustavnog suda FBiH o neusuglašenosti odredaba Zakona o notarima s entitetskim ustavom, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali identična pravna pitanja, smatra da nije nadležan razmatrati navedenu odluku entitetskog ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2567/16 od 16. veljače 2018. godine, stavak 9., objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 17/18, odluke entitetskih ustavnih sudova donijete u okviru apstraktne nadležnosti