Objavom vijesti o tome da je apelant smijenjen s radnog mjesta i da je nestao novac iz blagajne gdje je radio nije moglo ni doći do povrede apelantova prava na privatni i obiteljski život.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1031/04 od 26. travnja 2005. godine, stavak 22., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/05
Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda apelantova prava na privatni život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije kada je miješanje u privatni život ostvareno korištenjem transkripata i snimki presretnutih apelantovih telefonskih razgovora, izvješća prikrivenih istražitelja i telefonskih listinga za koje je utvrđeno da predstavljaju zakonite dokaze u smislu važećih propisa i bilo je neophodno u demokratskom društvu u svrhu ostvarivanja legitimnog cilja sprječavanja i otkrivanja kaznenog djela i zaštite prava drugih, te da ne postoji povreda apelantičinog prava na privatni život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije s obzirom na to da se navedeni dokazi nisu odnosili na apelanticu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1655/11 od 25. lipnja 2014. godine, stavak 55., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 71/14, zakonitost dokaza, kazneni postupak, nema povrede članka 8. Europske konvencije i članka II/3.(f) Ustava BiH ni članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH
Ustavni sud zapaža da su sudovi nesporno utvrdili da apelantica nije spomenuta u spornom tekstu čitulja, niti da se činjenice koje se navode u sadržaju čitulja dovode na bilo koji način u svezu s njom. Okružni sud je posebno naglasio da je apelantica u dokaznom postupku dokazivala duševnu bol koja nije bila usmjerena na njezin ugled, već na patnju zbog povrede očevog ugleda. U svezi s tim, Ustavni sud naročito ukazuje da u konkretnom slučaju nema ništa u sadržaju spornih čitulja što bi ukazalo da je apelantičin otac uradio bilo što što bi dovelo u pitanje njegov, a posredno i ugled apelantice kao njegove kćerke ili „cijele familije“. Naprotiv, apelantičin pokojni otac se spominje isključivo kao navodna žrtva navodnog premlaćivanja koje je izvršio drugotužitelj i kao netko čija testamentarna želja o načinu sahrane navodno nije ispoštovana. O svemu tome Okružni sud je dao zadovoljavajuće obrazloženje pozvavši se na članak 5. stavak 4. Zakona o zaštiti od klevete, uz zaključak da apelantica nije dokazala da je ispunjen zakonski uvjet iz te odredbe za naknadu štete, odnosno da je objavom spornog sadržaja u čituljama povrijeđen i njezin ugled.
Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije kada sporno izražavanje izneseno u čituljama ne predstavlja „miješanje“ u navedeno pravo, odnosno kada se ne može zaključiti da je apelantica „žrtva“ kršenja tog prava.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-96/19 od 14. listopada 2020. godine, st. 27–29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 70/20, naknada štete, pravo na ugled
Ustavni sud je zaključio da miješanje u temeljna ljudska prava i slobode garantirane Ustavom BiH i Europskom konvencijom, u konkretnom slučaju prava na privatni život i na slobodu kretanja, koje je izvršeno naredbama uskih segmenata izvršne vlasti o obveznom nošenju zaštitnih maski i o ograničenju kretanja, u konkretnom slučaju kriznih stožera ministarstava zdravstva, kada je izostalo aktivno učešće u donošenju i preispitivanju mjera koje su naredili najviši organi zakonodavne i izvršne vlasti, predstavlja kršenje navedenih ljudskih prava i sloboda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3683/20 od 22. prosinca 2020. godine, stavak 78., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 85/20, COVID-19
Nema kršenja apelantičinog prava na privatni život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije zbog toga što joj zdravstvene ustanove u Kantonu Sarajevo nisu omogućile da joj zdravstveni radnici iz zdravstvenog sustava asistiraju pri porodu kod kuće, zbog toga što je miješanje u apelantičino pravo na privatni život bilo utemeljeno na zakonu, težilo je legitimnom cilju zaštite zdravlja i sigurnosti majki i djece tijekom i nakon poroda, te navedenim miješanjem javne vlasti nisu prekoračile široku slobodu procjene koju imaju u pogledu tog pitanja.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-532/21 od 5. svibnja 2021. godine, stavak 57., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 34/21
Osporenom odlukom redovnog suda kojom je apelantici (majci maloljetnog djeteta) naloženo da preda maloljetno dijete apelantu (ocu maloljetnog djeteta) u mjesto posljednjeg prebivališta djeteta, utemeljenoj na odredbama čl. 12. i 13. Konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece, nije došlo do kršenja apelantičinog prava na obiteljski život.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1805/21 od 8. rujna 2021. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 59/21
Osporenom odlukom Ministarstva pravde kojom je odbijen apelantov zahtjev za premještaj iz jednog u drugi kazneno-popravni zavod radi izdržavanja kazne zatvora nije povrijeđeno apelantovo pravo na obiteljski život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije jer je odluka donesena na temelju zakona u svrhu legitimnog cilja i miješanje u apelantov obiteljski život je bilo nužno u demokratskom društvu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4519/21 od 6. travnja 2022. godine
