Buturuga protiv Rumunjske (broj 56867/15, 11. veljače 2020. godine)

Internetsko (cyber) nasilje kao oblik nasilja u obitelji • Propust vlasti da pristupe kaznenoj istrazi iz perspektive nasilja u obitelji • Kršenje čl. 3. i 8. Konvencije

Činjenice i navodi podnositeljice predstavke

Predmet se tiče navoda podnositeljice predstavke o nasilju u obitelji (fizičko nasilje i ponavljajuće prijetnje smrću). Podnositeljica predstavke je u prosincu 2013. i siječnju 2014. godine podnijela prijave protiv svog supruga zbog nasilja i prijetnji. Krajem siječnja 2014. godine par se razveo.

Podnositeljica predstavke je u ožujku 2014. godine, kao dio dokaznog postupka, zatražila pretragu obiteljskog računara tvrdeći da je njezin bivši suprug neovlašteno pristupao njezinim elektroničkim računima, uključujući i njezin Facebook profil, te kopirao njezine privatne razgovore, dokumente i fotografije. Nakon toga je u rujnu 2014. godine podnijela novu prijavu zbog kršenja povjerljivosti svoje prepiske.

Tužiteljstvo je u veljači 2015. godine obustavilo slučaj uz obrazloženje da, iako je bivši suprug podnositeljice predstavke prijetio da će ju ubiti, njegovo ponašanje nije bilo dovoljno ozbiljno da bi bilo označeno kao kazneno djelo. Također je odlučilo odbaciti kao nepravodoban prigovor podnositeljice predstavke u svezi s povredom povjerljivosti njezine prepiske. Tužiteljstvo je bivšem suprugu podnositeljice predstavke izreklo administrativnu kaznu u iznosu od oko 250 eura. Podnositeljica predstavke se bezuspješno žalila Tužiteljstvu prije nego što je podnijela žalbu prvostupanjskom sudu koji je potvrdio zaključke Tužiteljstva posebno ističući da njezini navodi u svezi s povredom povjerljivosti njezine prepiske nisu povezani sa sadržajem predmeta te da su podaci objavljeni na društvenim mrežama javni.

Pozivajući se na čl. 3. i 8. Konvencije, podnositeljica predstavke se žalila na neefikasnost kaznene istrage zbog nasilja u obitelji koje je pretrpjela. Navela je da njezina osobna sigurnost nije bila adekvatno osigurana. Također je kritizirala odbijanje vlasti da razmotre njezinu prijavu u svezi s kršenjem njezinih prava na povjerljivost prepiske koje je učinio njezin bivši suprug.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je, između ostalog, naglasio da je prvostupanjski sud zaključio da prijetnje upućene podnositeljici predstavke nisu bile dovoljno ozbiljne da bi se smatrale kaznenim djelom i da nije bilo neposrednog dokaza da joj je lezije prouzročio bivši suprug. Europski sud je naglasio da takvi zaključci ne mogu imati odvraćujući učinak dovoljan za suzbijanje tako ozbiljne pojave poput nasilja u obitelji, posebice ako se uzme u obzir da nijedan dio istrage nije omogućio identifikaciju odgovorne osobe.

Europski sud je dalje naglasio da je Vlada istaknula da je efikasnost istrage bila ugrožena zato što je podnositeljica predstavke pokrenula postupak pred nadležnim tijelima tek nekoliko dana nakon navedenih događaja i zato što se nasilje koje je pretrpjela dogodilo jednom. Europski sud je posebno naglasio da u okolnostima ovog predmeta ponašanje podnositeljice predstavke ne pokazuje da je učinila propust, posebice s obzirom na to da je u slučajevima nasilja u obitelji potrebno uzeti u obzir i psihološki efekt. Europski sud je naglasio da nije predstavljen dokaz na temelju kojeg bi se ovom predmetu pristupilo s nekog drugog aspekta, osim s aspekta nasilja u obitelji, a jednokratna priroda prijavljenog nasilja ne može dovesti do drugačijeg zaključka.

Europski sud je posebice istaknuo da se i u domaćem i u međunarodnom pravu nasilje u obitelji ne ograničava samo na fizičko nasilje, nego obuhvaća i psihičko nasilje ili uznemiravanje. Osim toga, internetsko nasilje trenutno je prepoznato kao aspekt nasilja nad ženama i djevojkama, te se može javiti u različitim oblicima poput povreda privatnosti pomoću informatičkih sustava, upada u računar žrtve i uzimanja i dijeljenja podataka i slika te manipuliranja njima, uključujući i osobne podatke.

Također je naglasio da domaća nadležna tijela nisu ispitala utemeljenost kaznene prijave u svezi s povredom tajnosti dopisivanja koju je podnijela podnositeljica predstavke. Podnositeljica predstavke je tvrdila da je njezin bivši suprug bez dopuštenja pretražio njezine korisničke račune na internetu, njezin račun na Facebooku i da je imao kopije njezinih privatnih razgovora, dokumenata i fotografija. Kako je istaknuo Europski sud, podnositeljica predstavke uputila je na skup podataka i elektroničkih dokumenata koji nisu bili ograničeni na podatke koji su bili objavljeni na društvenim mrežama. Zaključak prvostupanjskog suda prema kojem su predmetni podaci javni, prema mišljenju Europskog suda, bio je problematičan jer nacionalna nadležna tijela nisu ispitala utemeljenost tvrdnji podnositeljice predstavke kako bi mogla utvrditi prirodu predmetnih podataka i komunikacije.

U konačnici, Europski sud je zaključio da nacionalne vlasti nisu ispitale utemeljenost tvrdnji podnositeljice predstavke prema kojima je njezin bivši suprug nezakonito presreo, pregledao i sačuvao njezinu elektroničku komunikaciju. Nisu poduzele proceduralne mjere radi prikupljanja dokaza koji bi omogućili utvrđivanje stvarnih činjenica i njihove pravne karakterizacije. Nadležna tijela pokazala su pretjeran formalizam jer su isključila bilo kakvu povezanost sa slučajem nasilja u obitelji, o kojem ih je podnositeljica predstavke već obavijestila, i stoga nisu uzela u obzir različite oblike u kojima se može javiti nasilje u obitelji.

Europski sud je istaknuo da nacionalna tijela nisu pristupila kaznenoj istrazi u kontekstu nasilja u obitelji te tako postupajući nisu odgovorila na način koji bi bio primjeren ozbiljnosti činjenica koje je prijavila podnositeljica predstavke. Istraga nasilnog ponašanja je bila manjkava i nije provedeno ispitivanje utemeljenosti prijave povrede tajnosti dopisivanja koja je, kako je smatrao Europski sud, usko povezana s prijavom nasilja. Stoga je došlo do nepoštovanja pozitivnih obveza u skladu sa čl. 3. i 8. Konvencije i povrede tih odredbi.

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.