Članak 46. Europske konvencije • Obvezujuća snaga i izvršenje presuda • Pritužbe podnositelja predstavke ograničene na novo razdoblje i nove činjenice nakon onih koji su obuhvaćeni prethodnim utvrđenjem povrede postupka iz članka 3. Europske konvencije • Članak 46. ne sprečava Europski sud da ispita novu predstavku • Nastavak neefikasne istrage pritužbi na policijsko zlostavljanje • Utvrđeno kršenje članka 3. Europske konvencije

Činjenice predmeta i navodi podnositelja predstavke

Pravomoćnom presudom Europskog suda od 20. lipnja 2019. godine u predmetu podnositelja predstavke broj 34199/09 utvrđena je, između ostalog, povreda članka 3. Konvencije zbog mučenja kojem je bio podvrgnut dok je bio u nezakonitom pritvoru i zbog nedostatka efikasne istrage o njegovim pritužbama za zlostavljanje. U postupku izvršenja presude istraga o zlostavljanju podnositelja predstavke ponovno je pokrenuta u kolovozu 2019. godine i provedene su određene istražne radnje. Podnositelj predstavke je u studenom 2019. godine glavnom tužitelju Ukrajine i ministru pravde Ukrajine podnio zahtjev za ispitivanje njegove pritužbe za zlostavljanje. Podnositelj predstavke je 11. prosinca 2019. godine obaviješten o pokretanju kaznenog postupka.

Podnositelj predstavke je 12. prosinca 2019. godine podnio novu predstavku broj 2705/20. Pritužbe podnositelja predstavke u tom predmetu odnose se na adekvatnost i djelotvornost radnji i/ili propusta koji su se desili nakon presude iz 2019. godine. Tijekom ispitivanja 2021. godine podnositelj predstavke je imenovao trojicu policajaca za koje je vjerovao da su umiješani u njegovo zlostavljanje. Nakon toga nisu poduzete nikakve druge istražne radnje. Odlukom suda odobren je zahtjev podnositelja predstavke i naložen dodatni sudskomedicinski pregled. Podnositelj predstavke je podnio žalbu regionalnom tužiteljstvu zbog propusta istražitelja da provede istragu na vrijeme. Tužiteljstvo je obavijestilo podnositelja predstavke da istraga „nije u potpunosti u skladu sa zahtjevima efikasnosti i da su dane upute istražitelju u pogledu daljnjih radnji“. Istražitelj je zatražio da se postupak obustavi jer nije moguće utvrditi tko su počinitelji, kao i zbog nastupanja zastarjelosti (petnaest godina za djelo iz članka 365. stavak 2. Kaznenog zakonika). Sudovi su takav zahtjev odbili jer nisu našli osnovu za obustavu postupka s obzirom na to da je podnositelj predstavke jasno imenovao osobe za koje sumnja da su počinitelji kaznenog djela.

Pozivajući se na članak 13. Konvencije, podnositelj predstavke se žali na kontinuirani propust države da istraži njegove pritužbe za zlostavljanje i nakon što je donesena presuda Europskog suda iz 2019. godine.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je smatrao da pritužbu treba ispitati u smislu članka 3. Europske konvencije. Ukazao je da se slučaj odnosi na neefikasnost nastavka istrage o žalbama podnositelja predstavke za zlostavljanje tijekom novog razdoblja koje spada u nadležnost Suda ratione materiae, odnosno od lipnja 2019. godine pa nadalje.

U pogledu tvrdnje Vlade da podnositelj predstavke nije poduzeo nikakve radnje kako bi pokazao svoj interes za istragu, Europski sud je ponovio da je obveza državnih organa da djeluju na vlastitu inicijativu u slučajevima zlostavljanja od državnih agenata i da je na vlastima bila obveza da osiguraju da podnositelj predstavke bude uključen u postupak od njegovih ranih faza. U svezi s tim, Europski sud je također konstatirao da je podnositelj predstavke pokazao istinski interes za postupak kada je podnio pritužbu zbog dugotrajne i neefikasne istrage, kao i kada je osporio odluku istražitelja kojom je odbijen njegov zahtjev da se naloži dodatni sudskomedicinski pregled. Što se tiče ažurnosti i adekvatnosti, Europski sud je primijetio da je postupak nastavljen prilično brzo, nakon manje od dva mjeseca od donošenja presude Europskog suda iz 2019. godine, a preliminarni zahtjevi za pronalaženje spisa predmeta istrage iz 2008. godine poslani su raznim organima. Europski sud je istaknuo da su objektivne okolnosti izvan kontrole vlasti te napore činile još složenijim i da one traju i danas. Ipak, Europski sud je istaknuo da su okolnosti zahtijevale veću ažurnost i proaktivnost nadležnih tijela, posebno s ciljem osiguranja dokumenata.
Europski sud je također ukazao da je istraga iz 2019. godine provedena na temelju članka 365. stavak 2. Kaznenog zakonika, koji predviđa odgovornost u slučajevima zlouporabe ovlasti u kombinaciji s nasiljem. Takva pravna klasifikacija nije očekivana imajući u vidu nalaz Europskog suda da je zlostavljanje podnositelja predstavke u 2008. godini predstavljalo mučenje, tj. kazneno djelo koje je kažnjivo prema drugoj odredbi Kaznenog zakonika – članku 127. Iako prihvaća da se početna klasifikacija predmetnih radnji može razlikovati i mijenjati kako istraga napreduje, Europski sud, u nedostatku uvjerljivog objašnjenja, cijeni da se navedeno može smatrati pokazateljem nedostatka razumijevanja koliko je važna dužnost vlasti da istraži djela takve težine kao što je mučenje i, prema tome, podrivanjem efikasnosti istrage u cjelini.

U svezi s tim, Europski sud je konstatirao da je vlast zatražila da se postupak obustavi jer nije moguće utvrditi tko su počinitelji te zbog nastupanja zastarjelosti. Domaći sudovi su takav zahtjev odbili jer nisu našli osnovu za obustavu s obzirom na to da je podnositelj predstavke jasno imenovao osobe za koje sumnja da su počinitelji. Iako domaći sudovi nisu ispitali pitanje zastarjelosti, Europski sud je istaknuo da, prema ukrajinskom zakonodavstvu, kada se predmet klasificira kao mučenje onda nema roka zastare.

Konačno, Europski sud je naveo da ne može previdjeti činjenicu da su sami domaći organi, odnosno regionalno tužiteljstvo, već u veljači 2022. godine priznali da je istraga u slučaju podnositelja predstavke bila duga i neefikasna. Tužiteljstvo je obavijestilo podnositelja predstavke da su istražitelju dane upute kako da nastavi postupati u predmetu. Međutim, Europskom sudu nisu dostupne informacije o tome kakve su bile te upute i jesu li one poštovane u narednom razdoblju. Postupak već traje oko pet godina.

Europski sud je zaključio da u konkretnom predmetu domaći organi nisu dokazali da su tijekom relevantnog razdoblja postupali s dužnom pažnjom kako bi osigurali efikasnu istragu o navodima podnositelja predstavke o zlostavljanju. Utvrdio je da je došlo do povrede članka 3. Europske konvencije u njegovom procesnom dijelu s obzirom na razvoj događaja od lipnja 2019. godine.