Na današnjoj 96. plenarnoj sjednici, prvoj održanoj u 2016. godini, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odlučivao o jednom broju zahtjeva za ocjenu ustavnosti i apelacija o navodnim povredama ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Isključivo radi ilustracije izdvajamo:
Odlučujući u predmetu U 3/15 Ustavni sud Bosne i Hercegovine je zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje odbacio zahtjev Općinskog suda u Čapljini za utvrđenje da nedonošenje provedbenih propisa od strane izvršne vlasti u odnosu na Zakon o mirovinsko-invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12) i Zakon o obrani Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 15/96) predstavlja pravnu prazninu koja dovodi do kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava i za nalaganje donošenja provedbenih propisa za osiguranje prava vojnih osiguranika.
Odlučujući u predmetu U 6/15 Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odbio zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za ocjenu kompatibilnosti članka 37. stavak 4. Zakona o taksi-prijevozu u Kantonu Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo” broj 11/14) jer je utvrdio da je članak 37. stavak 4. Zakona o taksi-prijevozu u Kantonu Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo” broj 11/14) sukladan članku 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Odlučujući u predmetu U 8/15 Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odbacio kao nedopušten zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za ocjenu kompatibilnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudbenim i tužiteljskim institucijama na razini Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05, 32/07) s čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u svezi s člankom 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom 1. st. 1. i 2. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što je riječ o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u zahtjevu ne proizlazi da ima osnove za ponovno odlučivanje (Odluka Ustavnog suda BiH broj U 29/13 od 28. ožujka 2014. godine, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 40/14).
Odlučujući u predmetu AP 2960/12 Ustavni sud BiH je odbio kao neutemeljenu apelaciju Meme Karišika podnesenu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 000844 11 Uvp od 11. svibnja 2012. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 000844 07 U od 21. lipnja 2011. godine jer je zaključio da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada su Vrhovni i Kantonalni sud, u obrazloženju svojih odluka, dali detaljne i jasne razloge glede izvršenja Odluke Ustavnog suda broj AP 2301/06 i prava apelantice u toj odluci, kao člana obiteljskog kućanstva svoje bake, u smislu članka 6. i članka 21. stavak 2. ZSO, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je razmatrao i apelaciju BOR banke d.d. Sarajevo podnesenu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 Ip 005657 12 Pž od 3. rujna 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 Ip 005657 09 Ip od 12. siječnja 2012. godine, u kojoj apelantica, putem punomoćnika, tvrdi da su joj osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđena prava iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
U biti, između ostalog, apelantica smatra i u apelaciji ističe da su joj navedena prava povrijeđena jer je u osporenim rješenjima činjenično stanje pogrešno utvrđeno, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, te da je u obrazloženju osporene drugostupanjske odluke izostalo logično i uvjerljivo obrazloženje za zaključak da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje za koje je dao pravno valjane razloge.
Ustavni sud je zaključio da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da su redoviti sudovi proizvoljno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili materijalno pravo, a u svezi s čim nisu izostali ni detaljni razlozi i obrazloženja u osporenim odlukama.
Ustavni sud zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada se kršenje navedenog prava vezuje za proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, te u svezi s tim nedostatak obrazloženja u osporenim odlukama, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
Stoga je Ustavni sud BiH odbio kao neutemeljenu ovu apelaciju.
Sve odluke o zahtjevima za ocjenu ustavnosti i apelacijama, usvojene na sjednici, bit će u roku od mjesec dana dostavljene podnositeljima zahtjeva, odnosno apelacija i objavljene na internetskoj stranici Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine.
