79. sjednica Malog vijeća i 54. sjednica Vijeća od pet sudija

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je dana 13. 9. 2007. godine, održao 79. sjednicu Malog vijeća, a nakon toga i 54. sjednicu Vijeća od pet sudija. Na sjednici Malog vijeća Ustavni sud je odbio kao neosnovane 8 zahtjeva za donošenje privremene mjere, dok je na Vijeću od pet sudija Sud riješio 162 predmeta. Između ostalog, Ustavni sud je utvrdivši povredu prava na slobodu izražavanja usvojio apelaciju „Slobodne Damacije“ d.d. Split, te ukinuo predusu Vrhovnog suda Federacije BiH od 27. 12. 2005. godine. Ustavni sud je zaključio da postoji kršenje prava na slobodu izražavanja kada se razlozi koje je sud naveo u osporenoj presudi ne mogu prihvatiti kao relevantni i dovoljni da bi se zaključilo da se miješanje u slobodu izražavanja apelanta ne može smatrati „neophodnim u demokratskom društvu“ i kada je sud odlučio o visini naknade štete zbog klevete, ali je propustio analizirati postojanje pravične ravnoteže između slobode medija i prava pravotužitelja na ugled. Ustavni sud je, nakon što je utrvrdio povredu prava na imovinu, u predmetu AP 1223/06, usvojio apelaciju Todora Mikića. Ukinuta je presuda Kantonalnog suda u Sarajevu od 19. 1. 2006. godine i presuda Općinskog suda u Sarajevu od 13. 5. 2005. godine kojima je apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom u kojem je tražio da se utvrdi da je tuženi povrijedio apelantova autorska prava tako što je bez njegovog znanja i saglasnosti prepisao naučni članak „Stanje sjemenskih sastojina nekih četinara u BiH“ objavljen u stručnom časopisu „Šumarstvo i prerada drveta“ broj 7-9 iz 1986. godine i proglasio ga svojim u svojoj knjizi „Sjemenarstvo u šumarstvu“ iz 1997. godine. Ustavni sud BiH je zaključio da postoji kršenje prava na imovinu kada miješanje u pravo apelanta na imovinu nije u skladu sa zakonom, te kada je do takvog miješanja došlo proizvoljnim tumačenjem Zakona o autorskim i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini. U predmetu, broj AP-532/06, Ustavni sud je odbio kao neosnovanu apelaciju Fatmira Alispahića podnesenu protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH od 24. 11. 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu od 11. 5. 2005. godine. Presudom Kantonalnog suda koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda apelant je obavezan isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog klevete određeni iznos, a radi tekstova obljavljenih u dnevnim novinama „Jutarnje novine“ od 6. 9. 2003. godine i u sedmičnom magazinu „Walter“ od 16. 9. 2003. godine. Ustavni sud je, između ostalog, zaključio da nije došlo do povrede prava na slobodu izražavanja kada je sudskom presudom u građanskoj parnici apelantu izdat nalog da plati odštetu nanesenu ugledu tužitelja iznošenjem i prenošenjem neistinitih činjenica, jer je „miješanje“ bilo u skladu sa zakonom, imalo za cilj „zaštitu prava drugih“ i bilo „neophodna mjera u demokratskom društvu“.
Podijeli
Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.