Smještaj mentalno oboljelih lica u posebnom zatvorskom odjelu također ne ispunjava zahtjev „zakonitosti" iz člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2271/05 od 21. decembra 2006. godine, st. 63–65, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-672/07 od 17. decembra 2009. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/10, krivični postupak, izricanje mjere sigurnosti liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi. Lišavanje slobode lica i smještaj lica u kazneno-popravni zavod na osnovu sudske odluke kojom je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku zdravstvenu ustanovu ne ispunjava zahtjev „zakonitosti" iz člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije u pogledu institucije u kojoj se izvršava prisilni smještaj;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-65/11 od 8. juna 2011. godine, stav 47, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 99/11
Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije budući da je apelant prisilno smješten, odnosno lišen slobode u smislu Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom i Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom, te smješten u Zavod. Naime, time nije ispunjen zahtjev „zakonitosti" u smislu Evropske konvencije pri činjenici da Zakon o zaštiti lica s duševnim smetnjama definira mogućnost, uvjete, način i postupak zadržavanja, odnosno pritvaranja lica s mentalnim poremećajima, koji nije primijenjen u konkretnom slučaju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-620/13 od 25. aprila 2013. godine, stav 46.
Na osnovu standarda iz predmeta Rooman protiv Belgije koji se odnose na adekvatnost liječenja u Zavodu za forenzičku psihijatriju te da se apelantove primjedbe u vezi s tim pitanjem zasnivaju samo na činjenici da se liječi već deset godina i da se njegovo zdravstveno stanje nije poboljšalo, Ustavni sud nije mogao zaključiti da apelant ne prima terapiju koja je prilagođena njegovoj dijagnozi. Ustavni sud je zaključio da iz apelacionog spisa proizlazi da apelantov pritvor u Zavodu ima terapeutsku svrhu, usmjerenu, konkretno i u mjeri u kojoj je to moguće, na izlječenje ili ublažavanje stanja njegovog mentalnog zdravlja. Ustavni sud je u konkretnom slučaju zaključio da je apelant lišen slobode u postupku koji je bio „u skladu sa zakonom“, a što je sve u skladu s relevantnim zakonskim odredbama i standardima Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2802/24 od 27. marta 2025. godine, tač. 44–49.
