Ustavni sud je 23. 5. 2007. godine održao svoju XXXIX plenarnu sjednicu. Razmatrano je više zahtjeva o ocjeni ustavnosti te apelacija o navodnim povredama ljudskih prava i osnovnih sloboda. Između ostalog, u predmetu U-21/06 Ustavni sud je odbacio kao nedopušten zahtjev Safeta Pašića, ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti člana 1. stav 3. zakona o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine u dijelu koji glasi «sjedište Ombudsmena za ljudska prava BiH je u Banjoj Luci», člana 10. stav 4. Zakona o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine u dijelu koji glasi „uz saglasnost Ministarstva trezora BiH“ i člana 44. stav 3. Zakona o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine u dijelu koji glasi „i kojim njihove nadležnosti prenose na Instituciju ombudsmena“, zato što ga je podnijelo neovlašteno lice. Ustavni sud je odbio kao neosnovanu apelaciju Hazima Vikala podnesenu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i presuda Kantonalnog i Općinskog suda u Tuzli, kojima je apelant oglašen krivim za krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlasti i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca. Ustavni sud je zaključio da nema kršenja prava na pravično suđenje, kada se apelant žali da je osporenim presudama pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a Ustavni sud nije našao elemente koji bi ukazivali da je ocjena dokaza od strane redovnih sudova bila očigledno proizvoljna, ili da je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanata u smislu prava na pravičan postupak. Također, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje ako tužilaštvo nije smatralo potrebnim koristiti određeni dokaz, a apelantovi navodi o kršenju se tiču pitanja koje je presudom u cijelosti rasvijetljeno putem izvođenja i ocjene drugih dokaza. Osim toga, ne postoji kršenje prava na presumpciju nevinosti, kada je izreka presude objavljena u medijima nakon pravosnažno okončanog krivičnog postupka, niti ima elemenata koji bi ukazivali da je u bilo kojoj fazi postupka apelant tretiran na način koji bi vodio kršenju ovog principa. Nadalje, u predmetu broj AP-1785/06, Ustavni sud je usvojio konačni verificirani tekst odluke usvojene na prošloj plenarnoj sjednici, a kojom je odbijena apelacija Abduladhima Maktoufa podnesena protiv presude Suda BiH kojom je apelant oglašen krivim za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Također, Ustavni sud je razmatrao apelaciju Josipa Merdže, podnesenu protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Kantonalnog suda u Mostaru, kojima je apelant oglašen krivim za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti. Konačna odluka će biti donesena na jednoj od narednih plenarnih sjednica Ustavnog suda. Konačno, Ustavni sud je donio rješenja kojim se utvrđuje da Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i vlade etniteta nisu izvršili Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu AP-1182/05, odnosno da Vijeće ministara Bosne i Hercegovine u potpunosti, a Vlada Federacije Bosne i Hercegovine djelimično nisu izvršili Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu AP-1248/05 i to u ostavljenom roku od šest mjeseci od dana njezinog objavljivanja u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”. Ovim odlukama Ustavni sud je utvrdio povredu ustavnih prava apelanata na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku i prava na privatan i porodični život, te naložio Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i vladama entiteta da preko svojih komisija nadležnih za traženje nestalih osoba bez daljnjeg odlaganja dostave apelantima sve dostupne i raspoložive informacije o članovima njihovih porodica nestalih u toku rata na području Bosne i Hercegovine. Također je naloženo stranama iz člana 15. stav 3. Zakona o nestalim licima da bez daljneg odlaganja, obezbijede operativno funkcioniranje Instituta za nestala lica, Fonda za pomoć porodicama nestalih lica u Bosni i Hercegovini i Centralne evidencije nestalih lica u Bosni i Hercegovini. Sud je usvojio i nekoliko akata administrativno-finansijske prirode.